Croatian Supreme Court dismisses appeal claiming excessive sentence and lack of defense rights in domestic violence case.
Sintesi Legislator
Generato dall'IAThe Supreme Court of Croatia rejected the convicted defendant's request for extraordinary review of his final judgment. The defendant argued that the court erred in sentencing him for domestic violence and threats without considering intoxication as an exclusion of guilt, and claimed the combined sentence exceeded legal authority. The court ruled that factual findings cannot ground such a review and that the second-instance court properly addressed only decisive appeal arguments, thereby upholding the original verdict.
Regesto Legislator
Generato dall'IAČl. 517. st. 1. ZKP/08.; Čl. 512. u vezi čl. 519. ZKP/08.; Fact-finding errors do not constitute grounds for extraordinary review; courts need not address all appeal arguments, only those decisive for the ruling.
Parole chiave
Generato dall'IADisposizioni normative citate
Generato dall'IATesto completo
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: III Kr 107/2019-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ane Garačić kao predsjednice vijeća te dr. sc. Zdenka Konjića i Damira kosa kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Martine Setnik kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog S. M., zbog kaznenog djela iz čl. 117. st. 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. i 101/17. - dalje u tekstu: KZ/11.) i dr., odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog suda u Požegi od 5. travnja 2019. broj Kzd-10/19-10 i presuda Županijskog suda u Bjelovaru od 4. srpnja 2019. broj Kžzd-25/2019-4, u sjednici vijeća održanoj dana 19. studenog 2019.,
p r e s u d i o j e:
Zahtjev osuđenog S. M. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude odbija se kao neosnovan.
Obrazloženje
Pravomoćnom presudom koju čine presuda Općinskog suda u Požegi broj Kzd-10/19- 10 od 5. travnja 2019. i presuda Županijskog suda u Bjelovaru broj Kžzd-25/2019-4 od 4. srpnja 2019., S. M. proglašen je krivim zbog kaznenog djela nasilja u obitelji iz čl. 179.a KZ/11. za koje mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci, kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 2. KZ/11., za koje mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od četiri mjeseca i tri kaznena djela teške tjelesne ozljede iz čl. 117. st. 2. KZ/11., za koje su mu utvrđene kazne zatvora u trajanju od četiri mjeseca za svako djelo, pa je isti na temelju čl. 51. KZ/11. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci.
Protiv te presude osuđenik je putem braniteljice J. B. M., odvjetnice u S. B., pravodobno podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude. U uvodnom dijelu zahtjeva osuđenik se poziva na povrede zakona predviđene u čl. 517. st. 1. toč. 1., 2. i 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. - dalje u tekstu: ZKP/08.). Iz sadržaja zahtjeva proizlazi kako podnositelj smatra da je sud
III Kr 107/2019-3
povrijedio kazneni zakon u pitanju ima li okolnosti koje isključuju krivnju, tvrdeći da kod kaznenog djela nasilja u obitelji nije dokazano da bi to djelo bili počinjeno u alkoholiziranom stanju, pa je time ostvarena povreda zakona iz čl. 469. toč. 2. u vezi čl. 517. st. 1. toč. 1. ZKP/08. Osim toga, osuđenik smatra da izrečena jedinstvena kazna zatvora nije utemeljena na krivnji i primjerena počinjenim kaznenim djelima i njihovim posljedicama, pa da je sud u odnosu na kaznu prekoračio ovlast koju ima po zakonu i time počinio povredu iz čl. 469. toč. 5. u vezi čl. 517. st. 1. toč. 1. ZKP/08. Nadalje, osuđenik ističe da je sud počinio povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 517. st. 1. toč. 2. u vezi čl. 468. st. 2. ZKP/08., jer nije imao pravično suđenje, ali ne obrazlaže detaljnije u čemu bi se ta povreda sastojala. Konačno, podnositelj zahtjeva ističe da mu je u prvostupanjskom postupku povrijeđeno pravo obrane, jer da je sud obio njegov prijedlog za ispitivanje svjedoka mlt. S. M., a drugostupanjski sud nije odgovorio na sve žalbene navode istaknute protiv prvostupanjske presude, čime da je ostvarena povreda zakona iz čl. 517. st. 1. toč. 3. ZKP/08. Predlaže ukidanje prvostupanjske i drugostupanjske presude ili preinačenje drugostupanjske na način da se okrivljenik oslobodi od optužbe, odnosno preinačenje pravomoćne presude u odnosu na kaznu.
Na temelju čl. 518. st. 4. ZKP/08., spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske, koje je u odgovoru predložilo da se zahtjev osuđenika odbije kao neosnovan. Odgovor Državnog odvjetništva Republike Hrvatske dostavljen je osuđeniku na znanje.
Zahtjev nije osnovan.
U odnosu na istaknutu povredu zakona iz čl. 517. st. 1. toč. 1. u vezi čl. 469. toč. 2. ZKP/08., valja naglasiti kako podnositelj zahtjeva nije u pravu. Naime, iako se istaknuta povreda zakona (utvrđenja vezana uz alkoholiziranost) zapravo odnosi na pobijanje činjenica, zbog čega se zahtjev ne može podnositi, treba naglasiti kako u konkretnom slučaju nije bilo okolnosti koje bi isključivale krivnju, kako to pogrešno smatra podnositelj zahtjeva. Ovo iz razloga, jer činjenica alkoholiziranosti okrivljenika u okviru konkretno presuđenog kaznenog djela nasilja u obitelji, sama za sebe ne može predstavljati okolnost koja bi isključivala krivnju, odnosno da bi utjecala za postojanje ubrojivosti, namjere ili zablude, kako to neosnovano smatra podnositelj zahtjeva. U odnosu na povredu zakona iz čl. 469. toč. 5. ZKP/08., suprotno tvrdnji iz zahtjeva, prema podacima u spisu proizlazi da su sudovi osuđeniku pravilno izrekli jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci zbog počinjenih i uvodno naznačenih kaznenih djela u stjecaju, jer su prije svega u skladu sa zakonom najprije pravilno utvrdili pojedinačne kazne zatvora za svako počinjeno kazneno djelo u stjecaju, a potom i izrekli jedinstvenu kaznu zatvora koja je odmjerena u skladu sa odredbama o izricanju jedinstvene kazne, propisanih u čl. 51. KZ/11. Stoga, protivno tvrdnji osuđenika, sudovi nisu prekoračili ovlasti koju imaju po zakonu u odnosu na kaznu.
Nije u pravu osuđenik kada uvodno ističe da je ostvarena povreda zakona iz čl. 517. st. 1. toč. 2. u vezi čl. 468. st. 2. ZKP/08., jer se ta povreda uopće sadržajno ne obrazlaže, osim što se općenito tvrdi da osuđenik nije imao pravično suđenje. Naime, iako osuđenik izrijekom u žalbi protiv prvostupanjske presude takav prigovor zapravo nije isticao, njegov sada uopćen prigovor iz zahtjeva o povredi prava na pravično suđenje nije osnovan, budući konkretno ne navodi, niti iz sadržaja zahtjeva jasno proizlazi u čemu bi se sastojala tako istaknuta povreda okrivljenikova prava, slijedom čega, samo nominalno apostrofirana povreda konvencijskog
III Kr 107/2019-3
prava koja bi za posljedicu imala povredu zakona nije ostvarena, kako to pogrešno smatra podnositelj zahtjeva.
Neosnovana je također tvrdnja osuđenika da je ostvarena povreda zakona iz čl. 517. st.
1. toč. 3. ZKP/08., jer da mu je povrijeđeno pravo obrane na raspravi, jer da je odbijen s dokaznim prijedlogom za ispitivanje jednog od svjedoka, kao i da mu sud drugog stupnja povodom njegove žalbe nije odgovorio na sve žalbene navode, pa da je time povrijedio odredbe kaznenog postupka u žalbenom postupku. Naime, u odnosu na odbijeni dokazni prijedlog za ispitivanjem svjedoka, treba reći kako sud nije dužan izvesti svaki predloženi dokaz, već samo one za koje ocijeni da su važni za utvrđenje odlučnih okolnosti u pojedinoj konkretnoj situaciji. Stoga, odlukom suda kojom odbija provođenje dokaza ne dovodi se u pitanje pravo obrane, već se ta odluka može odraziti na kakvoću utvrđenog činjeničnog stanja, što zapravo predstavlja suštinu osuđenikova zahtjeva, a činjenična utvrđenja sudova u smislu čl. 517. ZKP/08, nisu osnova za ovaj izvanredni pravni lijek.
S druge strane, u odnosu na istaknuti prigovor osuđenika o povredama odredbi kaznenog postupka u žalbenom postupku, valja naglasiti da sud drugog stupnja nije dužan odgovoriti na sve ili uopćene žalbene navode, već je samo dužan dati ocjenu onih žalbenih navoda koje smatra odlučnim za izlaganje svog stava, sukladno čl. 487. st. 1. ZKP/08., a u konkretnom slučaju drugostupanjski sud je toj obvezi u dostatnoj mjeri udovoljio, slijedom čega ni ova istaknuta povreda zakona nije ostvarena.
Svi ostali prigovori osuđenika istaknuti u zahtjevu, u stvari su prigovori utvrđenom činjeničnom stanju, a prema odredbi čl. 517. ZKP/08., činjenično stanje, kako je već i ranije istaknuto, ne može biti osnova za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.
Zbog navedenog je zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude kao neosnovan trebalo odbiti, te presuditi kao u izreci, na temelju čl. 512. u vezi čl. 519. ZKP/08.
Zagreb, 19. studenog 2019.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Martina Setnik, v.r.
Ana Garačić, v.r.