Croatian Supreme Court dismisses appeal on termination of employment contract due to procedural errors.
Sintesi Legislator
Generato dall'IAThe Supreme Court of Croatia dismissed the employer's appeal against a lower court ruling that declared the termination of the employee's contract unlawful. The employer argued for a procedural violation and incorrect application of law, but the court found no significant breach of procedural rules and confirmed the lower court's factual findings. Consequently, the court upheld the decision to annul the termination and award damages based on the employee's age, tenure, and family obligations.
Regesto Legislator
Generato dall'IAčl. 392.a ZPP; čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP; čl. 118., 149., 152. st. 3. ZR; čl. 117. st. 1. ZR; čl. 232. st. 1. ZR/14: The Supreme Court reviews appeals only on grounds of significant procedural violations or incorrect application of law, and it upheld the lower court's decision to annul an unlawful termination of employment contract and award damages when the employer failed to consult the trade union committee as required by law.
Parole chiave
Generato dall'IADisposizioni normative citate
Generato dall'IATesto completo
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revr 1397/2016-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Aleksandra Peruzovića člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja P. Č. iz S., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik Z. B., odvjetnik u S., protiv tuženika H. a. d.o.o. Z., OIB: 575004…62912, kojeg zastupa punomoćnik E. H., odvjetnik u Z., radi nedopuštenosti otkaza ugovora o radu i dr., odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Osijeku broj Gž R-260/2016-3 od 16. lipnja 2016., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-2563/14-20 od 21. prosinca 2015., u sjednici održanoj 10. srpnja 2019.,
p r e s u d i o j e:
Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
Drugostupanjskom presudom odbijene su žalbe tužitelja i tuženika te potvrđena prvostupanjska presuda kojom je prihvaćen zahtjev tužitelja u dijelu na utvrđenje da je nezakonita i nedopuštena odluka tuženika o otkazu ugovora o radu tužitelju od 11. ožujka 2014., određen sudski raskid ugovora o radu s danom 3. prosinca 2014., prihvaćen zahtjev za naknadu štete u visini od 185.927,16 kuna s pripadajućom zateznom kamatom, te odbijen zahtjev za naknadu štete u visini od 92.963,58 kuna. Odlukom o troškovima postupka obvezan je tuženik naknaditi tužitelju 17.867,00 kuna s pripadajućom zateznom kamatom.
Protiv drugostupanjske presude u dijelu kojim je prihvaćen zahtjev tužitelja reviziju je izjavio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da revizijski sud preinači pobijanu presudu shodno navodima iznesenim u reviziji, odnosno istu ukine.
Tužitelj je odgovorio na reviziju s prijedlogom da se ista odbije kao neosnovana.
Revizija nije osnovana.
Prema odredbi čl. 392.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14
– dalje: ZPP), u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ovog Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
Nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju u reviziji ukazuje tuženik. Naime, suprotno tvrdnji tuženika, pobijana presuda sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama, ti razlozi imaju podlogu u izvedenim dokazima, pa presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Drugostupanjski sud je u obrazloženju svoje presude, prihvaćajući činjenična utvrđenja kao i pravno shvaćanje prvostupanjskog suda, odgovorio na žalbene navode relevantne za odluku u sporu, pa nije ostvarena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a u svezi s odredbom čl. 375. st. 1. ZPP-a na koju revident ukazuje u reviziji. U skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a, izvedene dokaze sud prosuđuje prema svom uvjerenju, dok pobijana presuda sadrži uvjerljive i logične razloge kojima se može provjeriti ima li takvo uvjerenje osnovu u provedenim dokazima u postupku. Naime, sud ne čini bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s odredbom čl. 8. ZPP-a ako ocjenjuje provedene dokaze drukčije nego što to smatra revident da bi trebalo i ako izvodi drukčije činjenične zaključke nego to čini revident. Revizijskim prigovorom tuženika istaknutim u pravcu pogrešne ocjene provedenih dokaza od strane nižestupanjskih sudova, faktično se prigovara pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja, a o čemu u smislu odredbe čl. 385. ZPP-a u revizijskom stadiju postupka nije dopušteno raspravljati.
Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje nedopuštenosti poslovno uvjetovanog otkaza ugovora o radu kojeg je tuženik dao tužitelju odlukom od 11. ožujka 2014.
U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđene su sljedeće za ovaj spor pravno relevantne činjenice: - da je tužitelj bio zaposlena kod tuženika na neodređeno vrijeme na poslovima pravnika – višeg suradnika I., - da je odlukom tuženika od od 11. ožujka 2014. otkazan ugovor o radu tužitelju uz obrazloženjem da je prestala potreba za dijelom radnika koji rade na imovinsko – pravnim poslovima jer je prestala potreba za izvlaštenjem zemljišta zbog prestanka izgradnje dionice autoceste P. - D., - da je uz otkaz ugovora poslodavac predložio tužitelju sklapanje ugovora o radu pod izmijenjenim uvjetima (otkaz s ponudom izmijenjenog ugovora u smislu odredbe čl. 115. Zakona o radu /"Narodne novine" broj 149/09, 61/11, 82/12 i 73/13 – dalje: ZR/), koju ponudu je tužitelj odbio, - da s trenutkom otkaza kod tuženika nije bilo utemeljeno radničko vijeće, ali da se tuženik prije otkaza nije savjetovao sa sindikalnim povjerenikom u smislu odredbe čl. 152. st. 3. ZR-a, te – da je tužitelj radio kod tuženika 12. godina i da je obvezan uzdržavati dvoje djece koji se redovno školuju.
Kako revident dijelom navoda iznesenih u okviru revizijskih razloga pogrešne primjene materijalnog prava, te bitne povrede odredaba parničnog postupka, osporava i pravilnost činjeničnog stanja utvrđenog tijekom postupka, valja reći da shodno odredbi čl. 385. st. 1. ZPP-a reviziju nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Tako se navodi revidenta kojima se osporava utvrđeno činjenično stanje nisu mogli uzeti u razmatranje.
U prethodno navedenom utvrđenom činjeničnom stanju pobijanom odlukom je pravilno primijenjeno materijalno pravo u dijelu kojim je prihvaćen zahtjev tužitelja. Naime, da bi otkaz bio zakonit, shodno odredbi čl. 118. ZR-a, poslodavac je namjeru otkazivanja određenog ugovora o radu dužan priopćiti radničkom vijeću te provesti postupak u skladu s odredbom čl. 149. ZR-a. Odluka poslodavca koja je donesena protivno navedenim odredbama o obvezi savjetovanja s radničkim vijećem ništetna je (čl. 149. st. 12. ZR-a). U okolnostima kada kod poslodavca radničko vijeće s trenutkom otkaza nije utemeljeno, prema odredbi čl. 152. st. 3. ZR-a sindikalni povjerenik preuzima sva prava i obveze radničkog vijeća osim prava iz čl. 163. st. 2. istog Zakona. Kako je tuženik povrijedio obvezu savjetovanja o otkazu ugovora o radu s radničkim vijećem (sindikalnim povjerenikom), to je odluka o otkazu ništetna.
Kako otkaz poslodavca nije dopušten a radniku nije prihvatljivo nastaviti radni odnos kod tuženika, to je pravilnom primjenom odredbe čl. 117. st. 1. ZR-a po zahtjevu radnika pobijanom presudom određen dan prestanka radnog odnosa (sudski raskid ugovora o radu s danom 3. prosinca 2014.), te tužitelju dosuđena naknada štete u iznosu 12. prosječnih mjesečnih plaća koje je tužitelj ostvario u prethodna tri mjeseca. Pritom su nižestupanjski sudovi vodili računa o činjenici da je tužitelj dobio otkaz u 51. godini života, da je kod tuženika bio u neprekidnom radnom odnosu 12. godina, te da je obvezan uzdržavati dvoje djece koji se redovno školuju. Naime, prema odredbi čl. 117. st. 1. ZR-a, ako sud utvrdi da otkaz poslodavca nije dopušten, a radniku nije prihvatljivo nastaviti radni odnos, sud će na zahtjev radnika odrediti dan prestanka radnog odnosa i dosuditi mu naknadu štete u iznosu najmanje tri, a najviše osamnaest prosječnih mjesečnih plaća toga radnika isplaćenih u prethodna tri mjeseca, ovisno o trajanju radnoga odnosa, starosti te obvezama uzdržavanja koje terete radnika. Neosnovano tuženik ističe da je u konkretnom slučaju trebalo primjeniti odredbu čl. 125. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14 – dalje: ZR/14). To iz razloga što je ovaj Zakon stupio na snagu 7. kolovoza 2014., dok će se prema odredbi čl. 232. st. 1. ZR/14 postupci ostvarivanja i zaštite prava radnika započeti prije stupanja na snagu ovog Zakona dovršiti po odredbama ZR-a/09. Obzirom na daljnje revizijske navode tuženika treba reći da je riječ o obliku neimovinske štete (čl. 19., 1046. 1100. i 1103. Zakona o obveznim odnosima /"Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18/) koju sud utvrđuje vodeći računa o posebno uređenim kriterijima iz odredbe čl. 117. st. 1. ZR-a. Isto tako, nižestupanjski sudovi su dan prestanka radnog odnosa odredili uzevši u obzir posebne okolnosti da je tužitelj u međuvremenu zasnovao radni odnos kod novog poslodavca.
Kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je temeljem odredbe čl. 393. ZPP-a odbiti reviziju tuženika kao neosnovanu, čime je odlučeno kao u izreci.
Zagreb, 10. srpnja 2019.
Predsjednik vijeća:
Željko Glušić, v.r.