Legislator Giurisprudenza & Legislazione
Uzz-10/1995-2 Generato dall'IA

Supreme Court partially annuls administrative court ruling on privatization employee share purchase rights.

Numero d'incarto Uzz-10/1995-2
Autorità giudiziaria
Giurisdizione Croazia (HR)
Data della decisione
Esito del giudizio Parzialmente accolto (Partially Allowed)

Sintesi Legislator

Generato dall'IA

The Supreme Court partially annulled the Administrative Court's decision regarding the privatization of company T.Š. and the distribution of shares to former employees. While the Court upheld the Administrative Court's rejection of claims by some plaintiffs due to lack of evidence for specific contracts, it found the ruling flawed regarding others because the administrative body failed to properly justify the loss of share purchase rights under the Law on Conversion of State Enterprises. Consequently, the Court ordered the annulment of the Administrative Court's decision in the portion where it rejected the claims based on incorrect application of material law, while dismissing the request in the portion where the lack of evidence was procedural.

Regesto Legislator

Generato dall'IA

Zakon o pretvorbi društvenih poduzeća; Zakon o upravnim sporovima: When an administrative decision rejects a claim based solely on procedural grounds without addressing the substantive legal basis for the loss of rights, the decision is invalid if the administrative body failed to cite and apply the specific legal provisions governing the plaintiff's status and entitlements.

Parole chiave

Generato dall'IA
Law on Conversion of State Enterprises share purchase rights former employees administrative review procedural justification material law application annulment of decision

Disposizioni normative citate

Generato dall'IA
Zakon o pretvorbi društvenih poduzeća
Zakon o upravnim sporovima
Zakon o općem upravnom postupku

Ti chiedi come si applica questa sentenza alla tua fattispecie?

Analizza questa decisione insieme alla legislazione federale e cantonale, ai commentari e alla giurisprudenza successiva in Legislator AI.

Apri in Legislator →

Testo completo

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Uzz-10/1995-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Jakoba Miletića kao predsjednika vijeća, te Ivana Mikšića, Borisa Guttmanna, Katarine Buljan i Marijana Ramušćaka kao članova vijeća, odlučujući o zahtjevu za zaštitu zakonitosti Državnog odvjetništva Republike Hrvatske od 18. svibnja 1995. godine broj Ut-31/95, protiv presude Upravnog suda Republike Hrvatske od 14. prosinca 1994. godine broj Us- 13357/1993-7, u upravnom sporu tužitelja A. i M. P., P. i B. B. iz Š., koje zastupa Ž. Č., odvjetnik u Š., protiv rješenja tuženog Hrvatskog fonda za privatizaciju broj 50-04/93-04/49 od 07. rujna 1993. godine, u dijelu pod točkom I, II, III i IV, i tužitelja P. V., J. L., D. L. i S.

V., svi iz Š., i I. L. iz Z., protiv istog rješenja pod točkom III, IV i V, radi poništavanja radnji provedenih u pretvorbi poduzeća T. Š. u sjednici održanoj dana 17. prosinca 2001. godine

p r e s u d i o j e :

U odnosu na dio presude Upravnog suda Republike Hrvatske od 14. prosinca 1994. godine broj Us-13357/1993-7, kojim je odbijena tužba tužitelja P. V., J. L., D. L., S. V. i I. L., zahtjev za zaštitu zakonitosti se uvažava te se u tom dijelu navedena presuda ukida.

U odnosu na dio presude kojim je uvažena tužba tužitelja A. P., M. P., P. B. i B. B., te poništeno rješenje Republike Hrvatske, Hrvatskog fonda za privatizaciju broj 50-04/93-04/49 od 07. rujna 1993. godine u dijelu pod točkom I, II i III izreke rješenja, zahtjev za zaštitu zakonitosti se odbija.

Obrazloženje

Rješenjem Hrvatskog fonda za privatizaciju broj 50-04/93-04/49 od 07.09.1993. godine riješeno je:

“I Poništavaju se sve radnje provedene u poduzeću T.Š., Š. nakon prikupljanja ponuda temeljem poziva za upis i kupnju dionica objavljenog u S. 5. prosinca 1992. godine i to:

- 2.692 dionice s popustom u iznosu od DEM 269.200,

- 1.892 dionice bez popusta u iznosu od DEM 189.200,

kupnja kojih dionica je financirana temeljem ugovora o preprodaji dionica zaključenog između kupca N. J. i prodavatelja M. i A. P., B. i P. B., bivših djelatnika poduzeća T.Š..

II Djelatnici i bivši djelatnici T.Š. navedeni u točki I ovog Rješenja izgubili su pravo na kupnju dionica sa popustom i bez popusta.

III 1.892 dionica bez popusta u iznosu od DEM 189.200, i

2.692 dionica s popustom u iznosu od DEM 269.200 prenose se HFP.

IV U preostalom dijelu nije utvrđeno da se pretvorba obavlja protivno izdanoj suglasnosti Agencije za restrukturiranje i razvoj i odredbama zakona.

Također je utvrđeno da ne postoje pretpostavke za obnovu postupka u predmetu davanja suglasnosti na namjeravanu pretvorbu poduzeća T.Š., Š.

V Za provođenje ovog Rješenja odgovoran je direktor poduzeća ili osoba koja ga zamjenjuje, a u njihovoj odsutnosti predsjednik Komisije za provođenje pretvorbe.”

To rješenje osporavano je u upravnom sporu i to tužbom koju su podnijeli A. i . P. i P. i B. B., koji zahtijevaju da se rješenje poništi u dijelu pod točkom I, II, III i IV st. 3., i da se naloži tuženiku da im prizna prava u svezi s kupnjom dionica kao da osporeno rješenje nije niti donijeto, te tužbom koju su podnijeli P. V., J. L., D. L., S. V. i I. L., koji pobijaju rješenje u dijelu pod točkom III, IV i V, zahtijevajući da se rješenje poništi i dodijele im dionice ranijeg društvenog poduzeća T.Š. svakom u kunskoj protuvrijednosti od 20.000 DEM, te da se obveže tuženika HFP na sklapanje odgovarajućih ugovora, pod uvjetima pod kojima je sklapao ugovore i sa svim ostalim osobama koje su podnijele ponude za kupnju dionica navedenog društvenog poduzeća.

Odlučujući o tim tužbama, Upravni sud Republike Hrvatske donio je u uvodu navedenu presudu kojom je uvažena tužba tužitelja A. i M. P. i P. i B. B., te poništeno citirano rješenje HFP u dijelu pod točkom I, II i III izreke, dok je tužba tužitelja P. V., J. L., D. L., S. V. i I. L. odbijena.

Protiv te presude Državno odvjetništvo Republike Hrvatske podnijelo je zahtjev za zaštitu zakonitosti, pobijajući presudu u cijelosti, iz razloga povrede odredaba Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća (“Narodne novine” broj 19/91 i 83/92) u odnosu na dio presude kojim je odbijena tužba tužitelja P. V. i dr., te povrede odredaba Zakona o obveznim odnosima – ZOO (“Narodne novine” broj 53/91 i dr.) u odnosu na dio presude kojim je uvažena tužba tužitelja A. i M. P. i P. i B. B., s prijedlogom da zahtjev bude uvažen, da presuda Upravnog suda Republike Hrvatske bude preinačena na način da se u cijelosti uvaži tužba tužitelja P. V., J. L., D. L., S. V. i I. L., a tužba tužitelja A. i M. P., P. i B. B. da bude odbijena.

Odgovor na zahtjev nije podnesen.

Zahtjev za zaštitu zakonitosti je djelomično osnovan.

U zahtjevu se osnovano ističe da je Upravni sud Republike Hrvatske pogrešno primijenio odredbe Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća, kada je odlučujući o tužbi tužitelja P. V. i dr. zaključio da osporavanim rješenjem HFP nije povrijeđeno njihovo pravo na kupnju dionica u društvenom poduzeću T.Š..

U odnosu na tužbu tih tužitelja presuda Upravnog suda Republike Hrvatske temelji se na činjenicama da je pretvorba navedenog društvenog poduzeća izvršena prodajom na osnovi Odluke istog poduzeća o pretvorbi od 29. lipnja 1992. godine, kojom je određeno da će se pretvorba izvršiti prodajom poduzeća u cijelosti zaposlenima i ranije zaposlenim radnicima poduzeća, a preostali dio dionica da će se prenijeti fondovima u razmjeru utvrđenom Zakonom o pretvorbi, čime se suglasila Agencija za restrukturiranje i razvoj Republike Hrvatske, izdavši potvrdu od 26. listopada 1992. godine broj 05-16/92-06/230/2, kojom je potvrdila da na namjeravanu pretvorbu navednog poduzeća nema primjedbi, te da se pretvorba može provesti po dostavljenoj odluci i priloženoj dokumentaciji poduzeća, da su nakon prikupljanja ponuda temeljem poziva za upis i kupnju dionica objavljenog u S. od 05.12.1992. godine, osim tada i ranije zaposlenih u poduzeću ponude za kupnju dionica dali i tužitelji P. V., J. L., D. L., S. V. i I. L., kao osobe kojima pripada pravo na kupnju dionica uz popust temeljem odredbe iz čl. 5. st. 1. toč. 2. Zakona o pretvorbi, ponudivši kupnju dionica do protuvrijednosti od 20.000 DEM, da njihove ponude nisu prihvaćene jer su u skladu s Odlukom o pretvorbi dionice prodane isključivo radnicima poduzeća s popustom i bez popusta.

Slijedom tih činjenica, a u odnosu na tvrdnju navedenih tužitelja da su za kupnju dionica do 50% vrijednosti poduzeća oni imali prioritet u odnosu na radnike poduzeća kojima su prodane dionice bez popusta, Upravni sud Republike Hrvatske tu tvrdnju ocijenio je neosnovanom uz obrazloženje da prema Zakonu o pretvorbi društvenih poduzeća nije bilo zapreke da društveno poduzeće T.Š. odluči o pretvorbi vlasništva tog poduzeća na način da se ono ponudi na otkup samo zaposlenim djelatnicima, pa i na način da ti djelatnici, nakon što su iskoristili svoje pravo na kupnju dionica s popustom, u skladu s odredbama Zakona, preostale dionice otkupe, ali bez popusta, s time da svim tim djelatnicima bude omogućeno u skladu sa čl. 5. st. 1. toč. 1. Zakona jednako pravo stjecanja dionica, te da Zakonom nije predviđena obveza društvenog poduzeća koje je pristupilo pretvorbi vlasništva da dionice koje do najviše 50% vrijednosti poduzeća nisu otkupile osobe iz čl. 5. st. 1. toč. 1. Zakona ponudi i drugim osobama iz čl. 5. Zakona, pa niti osobama iz čl. 5. st. 1. toč. 2. Zakona.

Državno odvjetništvo Republike Hrvatske osnovano ističe da je navedeno pravno shvaćanje Upravnog suda Republike Hrvatske posljedica pogrešnog tumačenja odredaba Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća.

Prema odredbi iz čl. 6. st. 1. istog Zakona, poduzeće se može pretvoriti u dioničko društvo ili u društvo s ograničenom odgovornošću na sljedeće načine:

1) prodajom poduzeća ili idealnog dijela poduzeća;

2) ulaganjem kapitala u poduzeće;

3) pretvaranjem ulaganja na ugovornoj osnovi u poduzeće i potraživanja prema poduzeću u ulog;

4) prijenosom svih dionica odnosno udjela fondovima i HFR, bez naknade,

a prema odredbi iz čl. 7. st. 1. poduzeće samostalno bira način pretvorbe, s tim da može koristiti istovremeno i više načina pretvorbe iz čl. 6. Zakona.

U konkretnom slučaju poduzeće je kao način pretvorbe izabralo prodaju poduzeća.

Odredbom iz čl. 14. st. 2. istog Zakona određeno je da se poduzeće prodaje: a) javnom dražbom,

b) nakon javno objavljenog prikupljanja ponuda više ponudilaca bez održavanja javne dražbe,

c) neposrednom pogodbom, bez prikupljanja ponuda više ponudilaca.

Sukladno odredbama st. 4. i 5. istog članka, kojima je taj članak izmijenjen i dopunjen Uredbom o izmjeni i dopuni Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća (“Narodne novine” broj 45/92) odnosno Zakonom o izmjenama i dopunama tog Zakona (“Narodne novine” broj 83/92), odluku o načinu prodaje donosi Vlada Republike Hrvatske, odnosno organ upravljanja poduzeća.

Dakle, odredbom iz čl. 14. st. 2. Zakona o pretvorbi određena su tri moguća načina prodaje, a u konkretnom slučaju radi se o načinu prodaje predviđenom u točki b), dakle o prodaji bez održavanja javne dražbe, nakon javno objavljenog prikupljanja ponuda više ponudilaca.

Slijedom rečenih odredaba proizlazi da je pravo poduzeća odlučiti na koji će se zakonom propisani način izvršiti pretvorba, a kada se odluči da će to biti prodaja, može se odlučiti samo o načinu provođenja tog oblika pretvorbe u smislu odredbe iz čl. 14. st. 2. Zakona.

Ako se odluči da će se poduzeće prodati u cijelosti nakon javno objavljenog prikupljanja ponuda više ponudilaca bez održavanja javne dražbe, suprotno shvaćanju Upravnog suda Republike Hrvatske, poduzeće nema pravo odlučiti da se dionice nude na otkup određenoj kategoriji kupaca, odnosno ne može prihvatiti ponude za kupnju dionica po svom izboru, kao što je to učinjeno u konkretnom slučaju, kada je odlučeno da će se poduzeće prodati isključivo svojim zaposlenicima.

Takvom odlukom nije odlučeno o načinu prodaje, kako to pogrešno smatra Upravni sud Republike Hrvatske, već su utvrđeni uvjeti prodaje koji su u suprotnosti sa odredbama Zakona.

Prema odredbi iz čl. 19. Zakona o pretvorbi osobama iz čl. 15. st. 1. toč. 1. i 2. a) istog Zakona može se uz popust prodati najviše 50% vrijednosti poduzeća, s time da svaka od njih može kupiti dionice uz popust najviše u nominalnoj vrijednosti do dinarske protuvrijednosti od 20.000 DEM obračunate po tečaju iz čl. 13. st. 1. toga Zakona.

Osobe iz čl. 5. st. 1. toč. 1. navedenog Zakona predstavljaju zaposleni i ranije zaposleni u poduzeću i u složenom obliku udruživanja odnosno organiziranja, u koji je poduzeće udruženo, te raniji i tadašnji kooperanti u poljoprivrednoj proizvodnji, uz osnovni popust od 20% i dodatni od 1% za svaku godinu radnog staža, a osobe iz toč. 2. istog stavka su zaposleni u pravnim osobama koji rade sredstvima u društvenom vlasništvu, koje po tom

Zakonu ne podliježu pretvorbi i pravnim osobama u državnom vlasništvu, te zaposleni u organima državne vlasti i u njima odgovarajućim organima koje kupuju dionice uz popust. Shodno odredbi st. 2. istog članka, zaposleni i ranije zaposleni u poduzeću koje se pretvara u dioničko društvo ili u društvo s ograničenom odgovornošću, pri kupnji dionica poduzeća uz popust imaju prvenstvo.

Budući se u postupku pretvorbe može prodati cijelo poduzeće, ili njegov idealni dio, u slučaju prodaje cijelog poduzeća osobe iz čl. 5. st. 1. toč. 1., 2. i 2. a) imaju pravo kupiti dionice koje čine 50% vrijednosti poduzeća, s time da pravo prvenstva imaju zaposleni i ranije zaposleni koji kupuju dionice uz popust u odnosu na osobe iz čl. 5. st. 1. toč. 2. i 2. a), koje mogu ostvariti pravo na kupnju dionica samo ako zaposleni i ranije zaposleni u poduzeću s pravom prvenstva nisu kupili 50% vrijednosti poduzeća, i to u vrijednosti razlike između 50%-tne vrijednosti poduzeća i vrijednosti dionica koje su prodane zaposlenima u poduzeću uz popust.

Kada zaposleni i ranije zaposleni u poduzeću čija se pretvorba vrši kupuju dionice tog poduzeća bez popusta, oni predstavljaju osobe iz čl. 5. toč. 3. Zakona o pretvorbi, i tada je pravo osoba iz čl. 5. st. 1. toč. 2. i 2. a) na kupnju dionica u odnosu na njih prioritetno. Slijedom izloženog proizlazi da je Upravni sud Republike Hrvatske, odlučujući o tužbi tužitelja P. V., J. L., D. L., S. V. i I. L. pogrešno primijenio materijalno-pravne odredbe Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća, pa kako zbog toga nisu utvrđene sve činjenice koje su od značaja za odlučivanje o njihovom zahtjevu tužbe kojom se traži da im se dodijele dionice i da se obveže tuženika HFP na sklapanje određenih ugovora, na temelju odredbe iz čl. 50. st. 2. Zakona o upravnim sporovima (“Narodne novine” broj 53/91, 9/92 i 77/92 – ZUS) uz djelomično uvažavanje zahtjeva za zaštitu zakonitosti, pobijanu presudu Upravnog suda Republike Hrvatske je valjalo ukinuti u dijelu kojim je odbijena tužba navedenih tužitelja.

Odlučujući o tužbama tužitelja A. i M. P., P. i B. B., Upravni sud Republike Hrvatske je istu tužbu uvažio i poništio naprijed rečeno rješenje Hrvatskog fonda za privatizaciju u dijelu pod toč. I, II i III, uz obrazloženje da “spisu nisu priloženi ugovori koje su navodno zaključili tužitelji sa trećom osobom, odnosno kako ga tužitelji nazivaju preliminarni ugovor, pa se stoga na temelju podataka u spisu predmeta, a ni iz obrazloženja osporenog rješenja ne može ispitati pravna narav zaključenog ugovora, niti ocijeniti zakonitost osporenog rješenja koje je donijeto pozivom na tako zaključene ugovore.

Osim toga, tuženo tijelo propustilo je navesti propis i obrazložiti svoju odluku iz toč. I, toč. II i toč. III osporenog rješenja u skladu s citiranom odredbom čl. 209. st. 2. preuzetog Zakona o općem upravnom postupku i navesti propis na temelju kojeg bi tužitelji kao bivši djelatnici T.Š. izgubili pravo na kupnju dionica u skladu s odredbama Zakona, te propis na temelju kojeg je ovlašteno tuženo tijelo prenijeti ove dionice HFP. Budući da se osporeno rješenje na temelju podataka iz spisa predmeta ne može ispitati niti otkloniti prigovore tužitelja A. P. i dr. glede pravne naravi navodno zaključenog ugovora, niti prigovore u odnosu na njihovo pravo na kupnju dionica kao ranije zaposlenih, jer osporeno rješenje nije obrazloženo u skladu s citiranim odredbama preuzetog Zakona o općem upravnom postupku, u pobijanom dijelu pod toč. I, II i III dispozitiva to se rješenje ne može ocijeniti zakonitim.”

Iz citiranog obrazloženja pobijane presude proizlazi da je ona donesena temeljem odredbe iz čl. 39. st. 2. ZUS-a, dakle da je tužba uvažena isključivo iz razloga procesno- pravne prirode, a ne zbog materijalno-pravnih razloga.

Stoga se glede navedenog dijela presude u zahtjevu za zaštitu zakonitosti neosnovano ističe prigovor pogrešne primjene materijalnog prava i predlaže da se u tom dijelu presuda Upravnog suda Republike Hrvatske preinači tako da se tužba tužitelja A. i M. P., P. i B. B. odbije.

Sukladno tome, u tom dijelu zahtjev za zaštitu zakonitosti je valjalo odbiti.

U Zagrebu, 17. prosinca 2001. godine

Predsjednik vijeća:

Jakob Miletić, v. r.