Croatian Supreme Court dismisses appeal against enforcement of Dutch traffic fine due to lack of review of foreign facts.
Sintesi Legislator
Generato dall'IAThe Supreme Court of Croatia dismissed A.K.'s appeal against the County Court's decision to enforce a Dutch traffic fine. A.K. argued he was not present at the scene, did not rent the vehicle, and lacked a hearing summons. The court ruled that under the relevant EU judicial cooperation law, domestic courts cannot re-examine the factual findings of the foreign judgment during enforcement proceedings.
Regesto Legislator
Generato dall'IAZPSKS-EU čl. 77. st. 1. i 3.; ZKP/08 čl. 494. st. 3. toč. 2.: In proceedings for the recognition and enforcement of foreign criminal penalty decisions, the domestic court is not empowered to examine the correctness of the factual findings established in the foreign decision.
Parole chiave
Generato dall'IADisposizioni normative citate
Generato dall'IATesto completo
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Kž-eun 14/15-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Damira Kosa, kao predsjednika vijeća, te Miroslava Šovanja i dr. sc. Marina Mrčele, kao članova vijeća i više sudske savjetnice Martine Ljevačić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv A. K., zbog prekršaja iz čl. 2. Zakona o administrativno pravnom održavanju prometnih pravila Nizozemske, odlučujući o žalbi A. K. protiv rješenja Županijskog suda u Šibeniku od 06. ožujka 2015. br. Kv-eun 1/15, u sjednici održanoj 28. travnja 2015.,
r i j e š i o j e:
Odbija se žalba A. K. kao neosnovana.
Obrazloženje
Županijski sud u Šibeniku je pobijanim rješenjem pod toč. 1. i 3. izreke, na temelju čl. 77. st. 1. i 3. Zakona o pravosudnoj suradnji u kaznenim stvarima s državama članicama Europske unije („Narodne novine“ br. 91/10, 81/13 i 124/13 – dalje u tekstu: ZPSKS-EU), odlučio da se priznaje i da će se izvršiti rješenje C. V. O. M. (…), br. … od 15. svibnja 2014., …, … U., Niderland, kojim je A. K., rođ. …. iz mjesta R., … izrečena novčana kazna i određen trošak postupka u ukupnom iznosu od 125 EUR-a.
Pod toč. 2. izreke utvrđeno je da radnje opisane u navedenom rješenju, koje je pravomoćno dana 26. lipnja 2014., sadrže sva bitna obilježja prekršaja iz čl. 54. st. 4. u vezi st. 1. toč. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, br. 67/08, 48/10, 80/13, 158/13 i 92/14, nastavno: ZOSPC).
Pod toč. 4. izreke, na temelju odredbe čl. 81. st. 2. ZPSKS-EU, utvrđeno je da visina novčane kazne od 125. EUR-a u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan donošenje odluke o kažnjavanju (15. svibnja 2014.) iznosi 947,87 kn. Pod toč. 5. i 6. izreke određeno je da je A. K. dužan platiti novčanu kaznu u protuvrijednosti od 947,87 kn u roku od dva mjeseca od pravomoćnosti pobijanog rješenja u korist proračuna Republike Hrvatske, a u protivnom ista će se sukladno odredbi čl. 34. st. 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ br. 107/07, 39/13 i 157/13 – dalje u tekstu: PZ) naplatiti prisilnim putem.
Protiv tog rješenja žalbu je podnio A. K. osobno, ne naznačujući osnovu pobijanja, s prijedlogom da se „...pobijano rješenje preinači na način da se tužbeni zahtjev odbije...“.
Državno odvjetništvo Republike Hrvatske u podnesku od 15. travnja 2015., br. KŽ- DO-441/15, izvijestilo je Vrhovni sud Republike Hrvatske da je izvršen uvid u pobijano rješenje i žalbu.
Žalba nije osnovana.
Cijela žalba A. K. se sadržajno odnosi na prigovore pravilnosti činjeničnog stanja utvrđenog u priznatom rješenju, jer da navedenog dana nije uopće bio u A., da nije iznajmio vozilo navedene registracije pa niti 28. srpnja 2013. kada je unajmio vozilo ali druge registarske oznake, kojim je upravljao prema B. koji je na drugoj strani od mjesta navodnog prekršaja i da nije mogao iznijeti predmet pred sud jer nije niti dobio poziv za saslušanje.
Međutim, u postupku priznanja i izvršenja odluka o novčanoj kazni, propisanom u Glavi VI ZPSKS-EU, ne može se ispitivati pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja iz odluke zemlje izdavanja, na temelju koje se odluke izvršenje novčane kazne ima provesti. Naime, domaći je sud jedino dužan provjeriti je li djelo koje je predmet postupka kažnjivo i prema domaćem pravu (ukoliko se ne radi o djelima za koja se dvostruka kažnjivost ne provjerava sukladno odredbi čl. 77. ZPSKS-EU), te provjeriti da li postoje razlozi za odbijanje izvršenja iz čl. 80. ZPSKS-EU. Prvostupanjski sud je u ovom slučaju postupio upravo na navedeni način te utvrdio i obrazložio da su svi zakonski uvjeti za priznanje i izvršenje odluke o izrečenoj novčanoj kazni ispunjeni i da ne postoji niti jedan od razloga koji bi to sprječavao te je stoga pravilno donio rješenje o priznanju i izvršenju navedenog rješenja iz Nizozemske, dajući za to uvjerljive i opravdane razloge koje u cijelosti prihvaća ovaj drugostupanjski sud i na njih upućuje žalitelja radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja.
Prema tome, kako se podnesenom žalbom niti ne dovodi u pitanje ispravnost navedenih utvrđenja prvostupanjskog suda, već se ističu činjenični prigovori o kojima se u ovom postupku ne može raspravljati, a pri ispitivanju pobijanog rješenja po službenoj dužnosti je utvrđeno da nije počinjena niti jedna od povreda na koje sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti na temelju čl. 494. st. 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12 i 56/13, dalje u tekstu: ZKP/08), to je na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08, trebalo žalbu odbiti kao neosnovanu.
Zagreb, 28. travnja 2015.
Zapisničar:
Predsjednik vijeća:
Martina Ljevačić, v.r.
Damir Kos, v.r.