Legislator Giurisprudenza & Legislazione
II Rev-56/2001-2 Generato dall'IA

Croatian Supreme Court dismisses labor dispute appeal citing no procedural violation or incorrect law application.

Numero d'incarto II Rev-56/2001-2
Autorità giudiziaria
Giurisdizione Croazia (HR)
Data della decisione
Esito del giudizio Respinto (Dismissed)

Sintesi Legislator

Generato dall'IA

The Supreme Court of Croatia dismissed the appellant's appeal against a final labor termination decision. The lower courts found the employer correctly terminated the employee based on a surplus program and poor performance, noting no procedural errors occurred. The court ruled that since the appeal raised no valid grounds for procedural violation or incorrect application of labor law, the original judgment stands.

Regesto Legislator

Generato dall'IA

Zakon o parničnom postupku čl. 354. st. 2.; revizija se odbija ako niža presuda nije donesena s bitnom povredom postupka ili pogrešnom primjenom materijalnog prava.

Parole chiave

Generato dall'IA
labor termination surplus program performance criteria labor law appeal procedural violation Croatian labor relations employee dismissal

Disposizioni normative citate

Generato dall'IA
Zakon o parničnom postupku čl. 354. st. 2. toč. 10.
Zakon o parničnom postupku čl. 386.
Zakon o parničnom postupku čl. 354. st. 2. toč. 13.
Zakon o radnim odnosima čl. 24. i 25.
Zakon o radnim odnosima čl. 25. st. 3.
Zakon o radu čl. 240. st. 1.

Ti chiedi come si applica questa sentenza alla tua fattispecie?

Analizza questa decisione insieme alla legislazione federale e cantonale, ai commentari e alla giurisprudenza successiva in Legislator AI.

Apri in Legislator →

Testo completo

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Rev-56/01-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića, kao predsjednika vijeća, te Damira Mratovića, Ivke Zlokić, dr. Ivana Kaladića i Davorke Lukanović-Ivanišević, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. F., koga zastupaju punomoćnici Odvjetničkog ureda S. P. i G. G., iz R., protiv tuženika J. p. s. d.d. R., koga zastupa punomoćnik E. D., odvjetnik iz R., radi poništenja odluke, rješavajući reviziju tužitelja na pravomoćnu presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske pod br. Pž- 3112/00 od 28. studenog 2000. godine, kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Rijeci, broj: II P-408/00 od 27. travnja 2000. godine, u sjednici održanoj dana 12. veljače 2002. godine,

p r e s u d i o je:

Revizija se kao neosnovana odbija.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja, koja je potvrđena presudom suda drugog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

“I. Odbija se tužitelj A.F. iz Č., s tužbenim zahtjevom koji glasi:

“Poništava se odluka direktora društva o prestanku radnog odnosa od dana 06. studenog 1995. godine, broj 287 i odluka Upravnog odbora tuženog kojom se odbija prigovor i potvrđuje prvostupanjska odluka direktora o prestanku radnog odnosa od 18. prosinca 1995. godine za djelatnika A.F., te se nalaže tuženiku da vrati tužitelja u radni odnos, a ako takvog radnog mjesta više nema, na radno mjesto koje odgovara njegovoj stručnoj spremi, te mu isplati naknadu u visini izgubljene plaće od 06. studenog 1995. godine do ponovnog stupanja na rad, kao i da mu naknadi troškove parničnog postupka, sve u roku od 15 dana.”

II. Tužitelj je dužan naknaditi tuženiku parnični trošak odmjeren s iznosom od 4.992,00 kn, u roku od 8 dana.”

Protiv pravomoćne presude suda drugog stupnja, pravovremenu, potpunu i dopuštenu reviziju je izjavio tužitelj zbog bitne povrede odredaba Zakona o parničnom postupku i zbog pogrešne primjene materijalnog prava i predlaže da revizijski sud rješenjem ukine u cijelosti presudu drugostupanjskog i presudu prvostupanjskog suda i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

Tuženik je dostavio odgovor na reviziju u kojem predlaže da revizija kao neosnovana bude odbijena.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske se o reviziji nije izjasnio. Revizija nije osnovana.

Ispitujući pobijanu presudu kao i pravilnost postupka koji je prethodio njenom donošenju ovaj sud je utvrdio da nije počinjena bitna povreda odredaba Zakona o parničnom postupku iz čl. 354. st. 2. toč. 10. (“Narodne novine”, br. 53/91, 91/92 i 112/99 – dalje: ZPP), na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, a temeljem odredbe čl. 386. spomenutog zakona.

O svim ostalim bitnim povredama zbog kojih se može izjaviti revizija revizijski sud je ovlašten voditi računa jedino u slučaju kada revident na postojanje takvih povreda upućuje u navodima revizije.

Nije ostvarena bitna povreda ZPP-a iz čl. 354. st. 2. toč. 13. na koju ukazuje revident, jer nižestupanjske presude nemaju nedostataka zbog kojih se ne mogu ispitati. Razlozi presude nisu nerazumljivi, ne proturječe sami sebi. Presude sadrže razloge o svim odlučnim činjenicama, razlozi istih su jasni i ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

Dakle, nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba ZPP-a.

Nije ostvaren ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

Predmet spora je zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika o njegovom prestanku radnog odnosa zbog tajnog prestanka potrebe za njegovim radom.

U postupku je utvrđeno:

- da je tuženik dana 06. studenog 1995. godine donio odluku kojom tužitelju raspoređenom na radnom mjestu kuhara, koji je Programom rješavanja viška djelatnika utvrđen djelatnikom za čijim je radom trajno prestala potreba s danom 01. siječnja 1996. godine, prestaje radni odnos;

- da je tuženik sukladno s odredbom čl. 24. i 25. tada važećeg Zakona o radnim odnosima (“Narodne novine”, br. 25/92 – pročišćeni tekst 26/93 i 29/94), utvrdio Program rješavanja viška radnika;

- da je omogućio sindikatu sudjelovanje u izradi Programa;

- da se tuženik očitovao na dato mišljenje sindikata;

- da je Program donijet bez bitnih povreda postupka;

- da je tuženik uzeo u obzir kriterije utvrđene odredbom čl. 25. st. 3. Zakona o radnim odnosima, tj. vrednovao te kriterije i iste primijenio u nazočnom slučaju;

- da je tuženik ispravno postupio kada tužitelju po kriteriju uspješnosti na radu nije dodijelio nikakve bodove, budući je sklon konzumiranju alkohola i čestom izostajanju s posla;

- da se u nazočnom slučaju ne može primijeniti odredba čl. 240. st. 1. Zakona o radu (“Narodne novine”, br. 38/95, 54/95, 65/95 i 112/01), jer ova materija nije povoljnije regulirana za zaposlenika.

S obzirom na iznijeta utvrđenja i po pravnom stajalištu ovog suda nižestupanjski sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo kad su odbili tužbeni zahtjev tužitelja. Ovo stoga što je pobijana odluka donijeta pravilnom primjenom odredbi čl. 21. do 25. Zakona o radnim odnosima, tj. ista je donijeta nakon što su se ispunile pretpostavke iz navedenih odredbi po kojima je tužena mogla donijeti rješenje o prestanku radnog odnosa tužitelju zbog prestanka potrebe za njegovim radom. Pri donošenju odluke o prestanku rada tužitelju tuženik je postupio po odredbi čl. 25. st. 3. Zakona o radnim odnosima i prednost je dao uspješnosti u radu. Revident nije doveden u nepovoljniji položaj u odnosu na druge radnike, a konkretno takav prigovor i ne ističe.

Iz iznijetih razloga temeljem odredbe čl. 393. ZPP-a je odlučeno kao u izreci.

U Zagrebu, 12. veljače 2002. godine

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković, v.r.