Croatian Supreme Court increases sentence for attempted robbery and attempted obstruction of official duties.
Sintesi Legislator
Generato dall'IAThe Supreme Court of Croatia accepted the prosecutor's appeal to increase the defendant's sentence while rejecting the defendant's appeal. The court found the first-instance judgment correctly identified attempted robbery and attempted obstruction of official duties based on witness testimony regarding the defendant's use of a knife and injury to a police officer. Although the defendant argued the sentence was too light due to health issues, the court ruled that the original individual sentences were properly mitigated, but a single combined sentence of one year and eleven months was necessary for effective general and special prevention.
Regesto Legislator
Generato dall'IAčl. 218. st. 1. i 2., čl. 317. st. 2., čl. 33. KZ; When individual sentences are properly mitigated by statutory leniency provisions, the Supreme Court may increase the final combined sentence to ensure adequate general and special prevention purposes.
Parole chiave
Generato dall'IADisposizioni normative citate
Generato dall'IATesto completo
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: I Kž 679/04-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ane Garačić, kao predsjednice vijeća, te Lidije Grubić Radaković i Ante Potrebice, kao članova vijeća i više sudske savjetnice Aleksandre Holjevac, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženika D. C., zbog kaznenog djela iz čl. 218. st.1. i 2. i dr. KZ, odlučujući o žalbama optuženika D. C. i državnog odvjetnika podnesenima protiv presude Županijskog suda u Splitu od 24. svibnja 2004. godine, br. K-82/03, u sjednici održanoj 31. kolovoza 2004. godine, u prisutnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Radovana Šanteka,
p r e s u d i o j e:
I. Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, te se preinačuje presuda suda prvog stupnja u odluci o kazni na način da se optuženiku D. C. za kaznena djela iz čl. 218. st. 1. i 2. u vezi čl. 33. KZ i čl. 317. st. 2. u vezi čl. 33. KZ za koja je prvostupanjskom presudom proglašen krivim usvajaju utvrđene pojedinačne kazne po presudi suda prvog stupnja, pa se optuženik D. C. za ova kaznena djela temeljem čl. 218. st. 2. KZ u vezi čl. 33. KZ, a primjenom čl. 57. i 60. KZ osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 11 (jedanaest) mjeseci, u koju kaznu mu se po čl. 63. KZ uračunava vrijeme provedeno u pritvoru od 15. lipnja 2003. godine, pa nadalje.
II. Odbija se kao neosnovana žalba optuženika D. C..
Obrazloženje
Presudom Županijskog suda u Splitu od 24. svibnja 2004. godine br. K-82/03 proglašen je krivim optuženik D. C. zbog kaznenih djela iz čl. 218. st. 1. i 2. u vezi čl. 33. KZ i čl. 317. st. 2. u vezi čl. 33. KZ, pa mu je primjenom čl. 57. KZ za djelo iz čl. 218. st. 1. i 2. u vezi čl. 33. KZ utvrđena kazna zatvora od jedne godine i sedam mjeseci, a za djelo iz čl. 317.
I Kž 679/04-3
st. 2. u vezi čl. 33. KZ utvrđena kazna zatvora od pet mjeseci, te je po čl. 60. KZ osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora od jedne godine i osam mjeseci.
Po čl. 63. KZ optuženiku se u izrečenu kaznu uračunava vrijeme provedeno u pritvoru od 15. lipnja 2003. godine, pa nadalje.
Po čl. 80. KZ optuženiku se oduzima metalni nož kao sredstvo počinjenja kaznenog djela.
Protiv ove presude podnijeli su žalbe optuženik D. C. putem branitelja Z. M., odvjetnika iz S. i državnog odvjetnika.
Optuženik se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona i odluke o kazni, s prijedlogom da sud drugog stupnja ukine prvostupanjsku presudu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak.
Državni odvjetnik se žali zbog odluke o kazni, s prijedlogom da sud drugog stupnja preinači prvostupanjsku presudu na način da utvrdi pojedinačne kazne u duljem trajanju, te optuženika osudi na strožu jedinstvenu kaznu zatvora.
Optuženik osobno je podnio odgovor na žalbu državnog odvjetnika, s prijedlogom da se žalba državnog odvjetnika odbije kao neosnovana.
Zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Radovan Šantek, prisutan sjednici vijeća ponovio je prijedlog iz pisanog podneska, da se žalba optuženika odbije kao neosnovana, a žalba državnog odvjetnika prihvati u skladu sa žalbenim prijedlogom.
Žalba državnog odvjetnika je osnovana, dok žalba optuženika nije osnovana.
Nije u pravu optuženik kada u žalbi navodi da je ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 1. t. 11. ZKP, s tvrdnjom da u odlučnim činjenicama postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju zapisnika, o iskazima danim u postupku i samih tih zapisnika i to u odnosu na iskaz svjedoka Lj. A.. Naprotiv, za razliku od tvrdnji u žalbi, sud prvog stupnja valjano ocijenivši iskaz ovog svjedoka vjerodostojnim, citirao je sve bitne dijelove iskaza svjedoka Lj. A., odlučne za utvrđenje postojanja obilježja kaznenog djela razbojništva u pokušaju, pravilno i potpuno ih analizirajući u odnosu na ostale provedene dokaze, koji potvrđuju ovaj iskaz.
Naime, optuženik u žalbi ponavlja osnove svoje obrane, sa tvrdnjom da je njegovo ponašanje nakon ulaska u prodavaonicu i za vrijeme boravka u njoj bilo daleko bezazlenije od činjeničnog utvrđenja u presudi, iz čega bi po žalitelju proizlazilo da uopće nije dokazana namjera optuženika da napadom na život i tijelo oduzme novac. Naprotiv, pravilno je sud prvog stupnja uzeo dokazanim na osnovi provedenih dokaza, da je optuženik po ulasku u prodavaonicu povikao: "Ovo je pljačka! Dajte novac!", nakon čega je izvadio nož iz džepa hlača, ponašajući se pritom sve agresivnije, pa je slijedom tih činjenica, nedvojbena njegova namjera.
Da je prijetnja oružjem bila vrlo ozbiljna, proizlazi i iz okolnosti da je jedna od prodavačica od straha i šoka pala u nesvijest, pa je nakon događaja intervenirala i Hitna pomoć, a nema dvojbe da je u realizaciji svoje namjere bio spriječen intervencijom policajaca
I Kž 679/04-3
P. S. i R. K., što proizlazi iz suglasnih iskaza ove dvojice svjedoka i svjedoka Lj. A.. Pravilno je stoga, sud prvog stupnja zaključio da se u utvrđenom ponašanju optuženika stječu sva bitna obilježja kaznenog djela razbojništva u pokušaju, a nikako kaznenog djela teške krađe u pokušaju, kako to tvrdi optuženik u žalbi, pa ni iz tog razloga žalba nije osnovana.
Nasuprot tvrdnji optuženika u žalbi, sud prvog stupnja valjano je, na osnovi iskaza svjedoka utvrdio da su policajci intervenirali i spriječili optuženika u dovršenju kaznenog djela razbojništva, da je pritom optuženik pružio otpor zamahujući najprije nožem prema policajcima, a kada su ga uhvatili za ruke u opiranju, zadao ozljedu policajcu P. S. u vidu prijeloma krajnjeg članka malog prsta desne ruke, nakon čega je savladan i uhićen. To iz razloga, što oba svjedoka suglasno govore o trenutku ozljeđivanja pri vezivanju optuženika, pa na temelju zaključka o vjerodostojnosti njihovih suglasnih iskaza o slijedu većeg dijela cjelokupnog događaja, nema dvojbe da je optuženik prijetio oružjem i zatim tjelesno ozlijedio službenu osobu, čime se ostvaruju sva obilježja kaznenog djela sprječavanja službene osobe u obavljanju službene dužnosti u pokušaju, kako je to pravilno zaključio sud prvog stupnja.
Također, nije u pravu optuženik kada u žalbi navodi da su pojedinačne i jedinstveno izrečena kazna prestrogo odmjerene zbog lošeg zdravstvenog stanja optuženika, zbog čega su po žalitelju neprimjerene težini djela i olakotnim okolnostima.
Međutim, u pravu je državni odvjetnik kada navodi da je izrečena kazna preblaga u odnosu na sve utvrđene okolnosti vezane za osobu optuženika i učin djela. Naime, valjano je sud prvog stupnja ocijenio da postoji čitav niz olakotnih okolnosti, koje navodi i žalitelj u svojoj žalbi, a koje opravdavaju primjenu odredbe o ublažavanju kazne iz čl. 57. KZ, pri čemu su s obzirom na težinu svakog od počinjenih djela, pravilno odmjerene pojedinačno utvrđene kazne zatvora, no s obzirom na svrhu generalne i specijalne prevencije, valjalo je izreći jedinstvenu kaznu zatvora u duljem trajanju.
Stoga je prihvaćanjem žalbe državnog odvjetnika valjalo preinačiti prvostupanjsku u odluci o kazni izricanjem jedinstvene kazne zatvora u trajanju od jedne godine i jedanaest mjeseci. Po stajalištu suda drugog stupnja, ovako izrečena kazna ukazuje se primjerenom svim utvrđenim okolnostima i težini djela, pa je na taj način ovakvom kaznom, moguće ostvariti sve zakonom predviđene svrhe.
Kako sud drugog stupnja, ispitujući prvostupanjsku presudu po službenoj dužnosti u skladu sa čl. 379. st. 1. t. 1. i 2. ZKP nije našao da bi bila ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka, a niti povreda kaznenog zakona na štetu optuženika, to je primjenom čl. 384. ZKP presuđeno kao u izreci.
U Zagrebu, 31. kolovoza 2004. godine
Zapisničar:
Predsjednik vijeća:
Aleksandra Holjevac, v.r.
Ana Garačić, v.r.