Supreme Court dismisses appeal as employee missed 15-day statutory deadline to claim rights after termination.
Sintesi Legislator
Generato dall'IAThe Supreme Court of Croatia dismissed the employee's appeal against a lower court ruling that rejected her claim for termination invalidity and unpaid wages. The employee argued she never received the termination notice, but the court found she knew of the decision between September 5 and 7, 2005, and failed to file a request for rights protection with the employer within the mandatory 15-day period. Consequently, the court held that the employee lost her right to judicial protection due to this procedural lapse, rendering the appeal unfounded.
Regesto Legislator
Generato dall'IAČl. 126. st. 1. i 2. Zakona o radu; Čl. 385. st. 1. i 393. ZPP: Failure to request rights protection from the employer within the statutory 15-day period results in the loss of the right to seek judicial protection, and appeals based on factual errors regarding this deadline are inadmissible.
Parole chiave
Generato dall'IADisposizioni normative citate
Generato dall'IATesto completo
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revr 1788/15-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Aleksandra Peruzovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Viktorije Lovrić članice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice D. H. (ranije M.) iz B., OIB: ... koju zastupa punomoćnik Ž. R., odvjetnik u Z., protiv tuženice M. K. vlasnice trgovine M. B., koju zastupa punomoćnica B. M., odvjetnica u Z., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza i isplate, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžr-1059/13-2 od 10. ožujka 2015., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-2396/11-28 od 5. ožujka 2013., u sjednici održanoj 7. ožujka 2017.,
p r e s u d i o j e:
Revizija tužiteljice odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje:
Prvostupanjskom presudom odbačen je kao nedopušten tužbeni zahtjev za poništenje tuženikove odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 24. kolovoza 2005. (toč. I. izreke), te odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatu neisplaćene plaće u razdoblju od 24. kolovoza 2005. do 14. do 14. studenoga 2005. u iznosu od 6.811,82 kn sa pripadajućim zateznim kamatama (toč. II. izreke). Ujedno je tužiteljici naloženo naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 11. 250,00 kn zajedno sa zateznom kamatom od 5. ožujka 2013. do isplate (toč. III. izreke).
Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda.
Protiv drugostupanjske presude tužiteljica je podnijela reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se obje nižestupanjske presude ukinu i predmet vrati na ponovno suđenje.
Odgovor na reviziju nije podnesen.
Revizija nije osnovana.
Sukladno odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 58/1, 148/11 - proč. tekst i 25/13 - dalje: ZPP), koji se u ovom predmetu primjenjuje na temelju čl. 102. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 25/13) u svezi s čl. 53. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine, broj 57/11), ovaj sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
Suprotno navodima revizije obje nižestupanjske presude sadrže jasne i razumljive razloge o odlučnim činjenicama koji nisu međusobno proturječni niti su proturječni izvedenim dokazima pa tako ni iskazima same tužiteljice (ocijenjenim u skladu s čl. 8. ZPP- a), slijedom čega presude nemaju nedostataka zbog kojih se ne bi mogle ispitati. Stoga nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, na kojeg revidentica opisno ukazuje u reviziji.
Predmet spora u ovoj parnici jest zahtjev tužiteljice za poništenje (pravilno: utvrđenje nezakonitom) odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu donesene na temelju odredbe čl. 106. st. 1. podst. 2. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 38/95, 54/95, 65/95, 177/0, 82/01, 114/03, 123/03, 142/03, 30/04 i 137/04 - pročišćeni tekst – dalje. ZR), kao i zahtjev tužiteljice za isplatu plaće.
U postupku koji je prethodio reviziji, u bitnome, je utvrđeno:
- da je tuženik odluku o poslovno uvjetovanom otkazu donio 24. kolovoza 2005.,
- da je prigovor (zahtjev za zaštitu prava) protiv odluke o otkazu tužiteljica podnijela 24. rujna 2005.,
- da je tužiteljica ustala tužbom radi poništenja odluke o poslovno uvjetovanom otkazu 22. listopada 2005.
- da je neprihvatljiva tvrdnja tužiteljice da nikad nije primila odluku o otkazu obzirom da je uz tužbu dostavila predmetnu odluku,
- da je za predmetnu odluku o otkazu tužiteljica (prema vlastitom kazivanju) saznala u razdoblju od 5.-7. rujna 2005.
U revizijskom stupnju postupka i nadalje je sporno je li tužiteljica zahtjev za zaštitu podnijela u zakonskom roku od 15 dana od saznanja za povredu prava i je li izgubila pravo na sudsku zaštitu.
Prema odredbi čl. 126. st. 1. ZR-a, važećeg u vrijeme donošenja osporene odluke o otkazu, radnik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio neko pravo iz radnog odnosa može u roku od 15 dana od dostave odluke kojom je povrijeđeno neko pravo, odnosno od dana saznanja za povredu prava, zahtijevati od poslodavca ostvarenje toga prava, s time da prema odredbi st. 2. istog članka u slučaju ako poslodavac u roku od petnaest dana od dostave zahtjeva radnika ne udovolji tom zahtjevu, radnik može u daljnjem roku od 15 dana zahtijevati zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom.
Dakle, propust radnika da u zakonom propisanom (prekluzivnom) roku zahtijeva ostvarenje svojih povrijeđenih prava kod poslodavca u primjeni odredbe čl. 129. st. 1. ZR-a ima za posljedicu gubitak prava radnika zahtijevati zaštitu povrijeđenih prava pred nadležnim sudom.
Polazeći od utvrđenja da je tužiteljica za odluku o otkazu ugovora o radu saznala najkasnije u razdoblju između 5. i 7. rujna 2005., te da je zadnji dan za podnošenje zahtjeva za zaštitu povrijeđenog prava poslodavcu istekao najkasnije 23. rujna 2005., nižestupanjski sudovi su pravilno ocijenili da je tužiteljičin prigovor (zahtjev za zaštitu prava) protiv odluke o otkazu upućen tuženici preporučenom pošiljkom 24. rujna 2005. podnesen izvan zakonskog roka od 15 dana iz čl. 126. st. 1. ZR-a, slijedom čega su osnovano zaključili da je tužiteljica izgubila pravo na sudsku zaštitu, a kako to proizlazi iz odredbe čl. 126. st. 2. ZR-a. Doduše, pritom je prvostupanjski sud pogrešno postupio kada je presudom odbio taj tužbeni zahtjev, umjesto pravilno rješenjem odbacio tužbu, ali to u suštini nije utjecalo na pravilnost pobijane odluke.
Budući revidentica dijelom navoda iznesenih u okviru revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka, osporava i pravilnost činjeničnog stanja utvrđenog tijekom postupka glede saznanja za predmetnu odluku o otkazu, valja reći da shodno odredbi čl. 385. st. 1. ZPP-a reviziju nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, slijedom čega navodi revidentice kojima osporava utvrđeno činjenično stanje nisu mogli biti uzeti u razmatranje.
Kako je, u kontekstu naprijed rečenog, tužiteljica izgubila pravo na sudsku zaštitu u odnosu pobijanu odluku o otkazu ugovora o radu (radi čega je tužba u tom dijelu odbačena kao nedopuštena i time pobijana odluka o otkazu postala pravomoćna), samim time neosnovan je njezin zahtjev za isplatu plaće (prema odredbi čl. 126. st. 4. ZR-a, podnošenje tog zahtjeva nije vezano za rokove iz čl. 126. st. 1. i 2. ZR-a), pa je stoga valjalo odbiti reviziju i u tom dijelu.
Zbog navedenog, na temelju čl. 393. ZPP-a odlučeno je kao u izreci.
Zagreb, 7. ožujka 2017.
Predsjednica vijeća:
Katarina Buljan, v.r.