Supreme Court dismisses appeal on commercial court jurisdiction and interest liability despite public procurement irregularities.
Sintesi Legislator
Generato dall'IAThe Supreme Court of Croatia dismissed the defendant's appeal against a second-instance judgment confirming a lower court's ruling. The defendant argued that a commercial court lacked jurisdiction because the plaintiff and defendant allegedly operated outside public procurement rules, yet the court found the defendant registered for profit-making activities. Consequently, the court held that commercial courts have jurisdiction over disputes arising from commercial contracts between entities engaged in economic activities, and non-compliance with procurement laws does not exempt a debtor from statutory interest obligations.
Regesto Legislator
Generato dall'IAčl. 1. st. 3. i čl. 32. Zakona o ustanovama; čl. 19. toč. 1a. Zakona o sudovima; čl. 354. st. 2. toč. 4. i čl. 393. Zakona o parničnom postupku: A commercial court has jurisdiction over disputes arising from commercial contracts between entities engaged in economic activities, and irregularities in public procurement do not exempt a debtor from statutory interest obligations.
Parole chiave
Generato dall'IADisposizioni normative citate
Generato dall'IATesto completo
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revt-108/03-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina, kao predsjednika vijeća, te Tome Gložinića, Damira Mratovića, Ljubice Munić i mr. Olge Jelčić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. T. d.o.o. iz Z., zastupanog po punomoćniku A. P., odvjetniku iz Z., protiv tuženika Sveučilište u Zagrebu – Studenski centar u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika izjavljenoj protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 14. siječnja 2003. godine broj Pž-5717/01 kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu od 6. ožujka 2001. godine broj P-4699/00, u sjednici održanoj dana 23. listopada 2003. godine,
p r e s u d i o j e:
Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
Presudom i rješenjem prvostupanjskog suda odbijen je prigovor stvarne nenadležnosti trgovačkog suda, te se nalog za namirenje novčane tražbine iz rješenja broj Ovrv-10320/00 od 21. lipnja 2000. godine ukida u dijelu kojim se određuje da tuženik plati iznos od 345.406,02 kn sa zakonskim zateznim kamatama i za dio troškova ovrhe u iznosu od 4.579,90 kn. Isti nalog djelomično se održava na snazi pa je tuženik dužan platiti tužitelju iznos od 3,504.858,36 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 6. lipnja 2000. godine do isplate, kao i trošak ovrhe u iznosu od 52.756,00 kn. Ujedno je suđeno da je tuženik dužan tužitelju naknaditi parnični trošak u iznosu od 134.381,00 kn.
Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda.
Protiv drugostupanjske presude tuženik je izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, te predlaže da se prvostupanjska i drugostupanjska presuda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.
Tužitelj nije odgovorio na reviziju tuženika, a niti se o istoj izjasnilo Državno odvjetništvo Republike Hrvatske.
Revizija tuženika nije osnovana.
Bitnu povredu odredaba parničnog postupka tuženik nalazi u nenadležnosti trgovačkog suda za suđenje u ovom sporu, što je isticao tijekom cijelog postupka, jer da je registriran kod Trgovačkog suda u Zagrebu kao neprofitna ustanova, koja se ne bavi gospodarskom djelatnošću, pa je stoga nadležan za suđenje u ovom sporu Općinski sud u Zagrebu.
U dokaznom postupku uvidom u izvod iz sudskog registra utvrđeno je, da je tuženik zaista registriran kao ustanova, ali iz sadržaja registriranih mnogih djelatnosti proizlazi da je tuženik registriran i za trgovačke djelatnosti kojima se stječe dobit.
Stoga se na tuženika primjenjuju propisi o djelatnosti trgovačkih društava temeljem odredbe čl. 1. st. 3. i čl. 32. Zakona o ustanovama ("Narodne novine", broj 76/93).
Prema odredbi čl. 19. toč. 1a. Zakona o sudovima ("Narodne novine", broj 3/94, 100/96, 115/97, 131/97 i 129/00) u sporovima što proizlaze iz trgovačkih ugovora između osoba koje obavljaju gospodarsku djelatnost sude trgovački sudovi.
Iz tih razloga nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka o nadležnosti redovnog suda druge vrste na koju se poziva tuženik u reviziji (čl. 354. st. 2. toč. 4. Zakona o parničnom postupku).
U postupku pred nižim sudovima nije ostvarena ni bitna povreda odredbe iz čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92 i 112/99 – dalje ZPP) niti je pogrešno primijenjeno materijalno pravo, pa prema tome nisu ostvareni ni razlozi za reviziju na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 386. ZPP.
Tuženik u reviziji navodi da je kod kupovanja robe od tužitelja, iz čega proističe utuženo potraživanje, bio dužan postupati u skladu sa Zakonom o javnoj nabavi roba, usluga i ustupanju radova ("Narodne novine", broj 142/97 i 32/01), a da je Državna revizija utvrdila kako su tužitelj i tuženik poslovali mimo propisanih kriterija i sklapali ugovor bez natječaja po većim cijenama. Stoga tuženik smatra da je materijalno pravo pogrešno primijenjeno kad je suđeno da plati i zatezne kamate na takovu veću cijenu.
Tuženik, naime, ne osporava da dug nije podmirio u ugovorenom roku, a dužnik koji zakasni s plaćanjem dužan je u smislu odredbe čl. 277. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99) osim glavnice platiti i zateznu kamatu po stopi utvrđenoj zakonom. Nepravilno poslovanje ne oslobađa tuženika te obveze, kao ni oprost kamata koji se odnosi na ranija tužiteljeva potraživanja.
Stoga je na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenjeno materijalno pravo kad je prihvaćen zahtjev tužitelja za isplatu dospjele glavnice i zakonskih zateznih kamata.
Iz navedenih razloga odbijena je revizija tuženika kao neosnovana temeljem odredbe čl. 393. ZPP.
U Zagrebu, 23. listopada 2003. godine
Predsjednik vijeća:
dr. Ivo Grbin, v.r.