Croatian Supreme Court dismisses appeal on civil procedure violations and statute of limitations in war damage claims.
Sintesi Legislator
Generato dall'IAThe Supreme Court of Croatia dismissed the appellants' appeal against a lower court judgment denying compensation for war-related damages. The appellants argued for procedural errors and a longer statute of limitations applicable to criminal offenses, but the court found no such violations. The court ruled that the standard three-year limitation period had expired before the 1999 law change, and since no criminal proceedings were initiated, the extended limitation period did not apply.
Regesto Legislator
Generato dall'IAčl. 392.a ZPP; čl. 376. ZOO; čl. 377. ZOO; čl. 5. ZORH: The Supreme Court held that an appeal regarding civil procedure violations is unfounded if the lower court's reasoning is supported by evidence, and that the standard limitation period applies when no criminal proceedings exist, even if a special law extends the period for war damages.
Parole chiave
Generato dall'IADisposizioni normative citate
Generato dall'IATesto completo
Broj: Rev 187/13-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića, predsjednika vijeća, Renate Šantek, članice vijeća, Gordane Jalšovečki, članice vijeća, Damira Kontreca, člana vijeća i dr. sc. Ante Perkušića, člana vijeća i suca izvjestitelja, u pravnoj stvari tužitelja: 1. T. K., R. S., 2. M. K., R. S. i 3. L. K. r. K., koje zastupa punomoćnica M. M. P., odvjetnica u P., protiv tuženika Republika Hrvatske, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Požegi, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, broj Gž - 109/2011-4 od 4. rujna 2012., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Požegi broj VII P - 355/08-11 od 20. kolovoza 2009., u sjednici održanoj 26. ožujka 2014.,
p r e s u d i o j e:
Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja i potvrđena prvostupanjska presuda kojom je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu štete (tužitelju pod 1. na isplatu iznosa od 220.000,00 kuna, tužitelju pod 2. na isplatu iznosa od 220.000,00 kuna, te tužiteljici pod 3. na isplatu iznosa od 220.000,00 kuna, sve sa zakonskim zateznim kamatama na ovaj iznos od podnošenja tužbe do isplate). Odlukom o troškovima postupka odlučeno je da svaka stranka snosi svoj trošak.
Protiv drugostupanjske presude reviziju su podnijeli tužitelji zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da revizijski sud ukine drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu i predmet vrati na ponovno suđenje.
Na reviziju nije odgovoreno.
Revizija nije osnovana.
Prema odredbi čl. 392.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13
– dalje: ZPP), u povodu revizije iz čl. 382. st. 1 ovog Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
Nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju u reviziji ukazuju tužitelji. Naime, suprotno tvrdnji tužitelja, pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, ti razlozi imaju podlogu u izvedenim dokazima, pa presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Isto tako, drugostupanjski sud je u obrazloženju svoje presude, odgovorio na žalbene navode relevantne za odluku u sporu, pa nije ostvarena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a u svezi s odredbom čl. 375. st. 1. ZPP-a na koju revidenti opisno ukazuje u reviziji. Glede daljnjih navoda iznesenih u reviziji po osnovu bitne povrede odredaba parničnog postupka, valja reći da shodno odredbi čl. 385. st. 1. toč. 2. ZPP-a, protiv drugostupanjske presude protiv koje se može podnijeti revizija iz čl. 382. st. 1 ovog Zakona revizija se može podnijeti zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a koja je učinjena u postupku pred drugostupanjskim sudom.
Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu nematerijalne štete koju trpe u uzročno - posljedičnoj vezi sa štetnim događajem od 1. srpnja 1991., kada je smrtno stradao J. K., suprug i otac tužitelja. U revizijskoj fazi postupka sporno je li u ovom slučaju nastupila zastara zahtijeva za naknadu štete.
U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je: - da je prednik tužitelja ubijen 1. srpnja 1991., kada su tužitelji saznali i za počinitelje, dok su svoj zahtjev za naknadu štete uputili tuženiku 26. lipnja 2007. godine, te - da kazneni postupak nije vođen, dok u konkretnom slučaju nisu postojale procesne smetnje zbog kojih se protiv odgovorne osobe nije mogao provesti kazneni postupak.
Kako revidenti dijelom navoda iznesenih u okviru revizijskih razloga pogrešne primjene materijalnog prava te bitne povrede odredaba parničnog postupka, osporavaju i pravilnost činjeničnog stanja utvrđenog tijekom postupka, valja reći da u skladu s odredbom čl. 385. st. 1. ZPP-a reviziju nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Tako navodi revizije kojima se osporava utvrđeno činjenično stanje nisu mogli biti uzeti u razmatranje.
Nižestupanjski sudovi su pravilno ocijenili da se glede zastare utužene naknade štete nije mogao primijeniti zastarni rok iz čl. 377. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01, dalje: ZOO) kojeg je u ovoj pravnoj stvari valjalo primijeniti temeljem odredbe čl. 1163. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08 i 125/11, dalje: ZOO/05), već se primjenjuje zastarni rok propisan odredbom čl. 376. st. 1. ZOO-a.
Prema odredbi čl. 376. ZOO-a potraživanje naknade prouzročene štete zastarijeva za tri godine od kada je oštećenik saznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila, a u svakom slučaju ovo potraživanje zastarijeva za pet godina od kada je šteta nastala.
Kako su tužitelji saznali za štetu i osobu koja je štetu učinila po nastupu štetnog događaja, dok su svoj zahtjev za naknadu štete uputili tuženiku 26. lipnja 2007. godine, pravilno su nižestupanjski sudovi zaključili da je nastupila zastara utuženog potraživanja.
Ponovljeni navodi tužitelja da se u odnosu na zastaru utuženog potraživanja ima primijeniti zastarni rok propisan odredbom čl. 377. st. 1. ZOO-a nisu osnovani. Naime, prema odredbi čl. 377. st. 1. ZOO-a, kada je šteta prouzročena kaznenim djelom, a za kazneno gonjenje je predviđen dulji rok zastare, zahtjev za naknadu štete prema odgovornoj osobi zastarijeva kad istekne vrijeme određeno za zastaru kaznenog gonjenja. Osnovano nižestupanjski sudovi cijene da u ovom slučaju ne postoje pretpostavke za primjenu odredbe čl. 377. st. 1. ZOO-a. Taj dulji zastarni rok primjenjuje se onda kada je kaznenom presudom utvrđeno da šteta potječe od kaznenog djela. Ta se odredba ne može primijeniti u konkretnom slučaju jer kazneni postupak nije vođen. Iznimku predstavlja pravo parničnog suda utvrditi je li šteta prouzročena kaznenim djelom samo kada su postojale procesne smetnje zbog kojih se protiv odgovorne osobe nije mogao provesti kazneni postupak (primjerice ako je ona umrla pa nije bilo zakonske mogućnosti za provođenje kaznenog postupka ili je postojala njezina nesposobnost za rasuđivanje). O tome je li u takvim okolnostima šteta prouzročena kaznenim djelom parnični sud je ovlašten odlučiti kao o prethodnom pitanju (čl. 12. ZPP-a), koje pretpostavke u ovom slučaju nisu ispunjene.
Prema odredbi čl. 4. st. 1. Zakona o odgovornosti Republike Hrvatske za štetu uzrokovanu od pripadnika hrvatskih oružanih i redarstvenih snaga tijekom Domovinskog rata ("Narodne novine" broj 117/03, dalje:ZORH) koji je stupio na snagu 31. srpnja 2003. propisano je da se postupci protiv Republike Hrvatske radi naknade štete iz tog Zakona prekinuti stupanjem na snagu Zakona o dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 112/99 – koji je stupio na snagu 6. studenoga 1999.) nastavljaju stupanjem na snagu ZORH-a. Prema odredbi čl. 5. ZORH-a, ako je zastarijevanje naknade štete počelo teći prije 6. studenoga 1999., ono nastavlja teći nakon stupanja na snagu ovoga Zakona, a vrijeme koje je isteklo prije zaustavljanja računa se u zakonom određeni rok za zastaru. Navedenim je zastara u ovom slučaju nastupila i primjenom odredbe čl. 5. ZORH-a s obzirom da je zastara počela teći i da je zastarni rok protekao prije 6. studenoga 1999.
Tužitelji su zahtjev za naknadu štete podnijeli nakon isteka roka zastare, pa je u pobijanoj presudi pravilno primijenjeno materijalno pravo kada je odbijen tužbeni zahtjev. Kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, to je temeljem odredbe čl. 393. ZPP-a istu valjalo odbiti kao neosnovanu, a kako je to odlučeno u izreci.
U Zagrebu, 26. ožujka 2014.
Predsjednik vijeća
Željko Glušić, v.r.