Legislator Giurisprudenza & Legislazione
Rev-1017/1993-2 Generato dall'IA

Croatian Supreme Court dismisses appeal on tort damages for physical pain and mental suffering. The court upholds lower court awards based on injury severity and duration. The decision confirms proper application of the Obligations Act regarding pain and suffering compensation. The court rejects the appeal as unfounded due to correct legal application. The ruling validates the lower courts' assessment of physical and mental damages. The decision affirms the validity of the original judgment on damages. The court finds no procedural error warranting the appeal's success.

Numero d'incarto Rev-1017/1993-2
Autorità giudiziaria
Giurisdizione Croazia (HR)
Data della decisione
Esito del giudizio Respinto (Dismissed)

Sintesi Legislator

Generato dall'IA

The Supreme Court of Croatia dismissed the appellant's appeal against a final judgment awarding damages for personal injury. The lower courts found the appellant suffered severe physical injuries and significant mental anguish, justifying compensation for physical pain, mental suffering, and disfigurement under the Obligations Act. The court ruled the appeal was unfounded because the lower courts correctly applied the law regarding the calculation of damages for pain and suffering based on the injury's intensity and duration.

Regesto Legislator

Generato dall'IA

čl. 200. Zakona o obveznim odnosima; čl. 393. Zakona o parničnom postupku: The Supreme Court held that an appeal is inadmissible when the lower courts correctly applied statutory provisions for compensating physical pain, mental suffering, and disfigurement based on the specific circumstances of the injury.

Parole chiave

Generato dall'IA
tort liability pain and suffering mental anguish disfigurement damages appeal dismissal Obligations Act personal injury

Disposizioni normative citate

Generato dall'IA
čl. 200. Zakona o obveznim odnosima
čl. 195. st. 2. Zakona o obveznim odnosima
Tužitelju je pravilno dosuđena naknada za tuđu pomoć prema odredbi čl. 195. st. 2. Zakona o obveznim odnosima i čl.
čl. 223. Zakona o parničnom postupku
Zakona o obveznim odnosima i čl. 223. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91 i 91/92, u daljnjem tekstu: ZPP) s obzirom da je utvrđeno da su ovu pomoć pružali članovi obitelji i da je ova pomoć bila potrebna kroz dva mjeseca, pa se visina naknade ukazuje realnom.
čl. 386. ZPP
Iz navedenih razloga, a kako nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka na koju ovaj revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP), valjalo je reviziju odbiti kao neosnovanu glede pobijanog dijela odluke o glavnoj stvari primjenom odredbe čl.
čl. 393. ZPP
ZPP), valjalo je reviziju odbiti kao neosnovanu glede pobijanog dijela odluke o glavnoj stvari primjenom odredbe čl. 393. ZPP.
čl. 154. st. 2. i čl. 155. st. 1. ZPP
Potvrđena je i odluka o parničnom trošku, jer je donesena u skladu s odredbom čl. 154. st. 2. i čl. 155. st. 1. ZPP, te u skladu s Odvjetničkom tarifom.

Ti chiedi come si applica questa sentenza alla tua fattispecie?

Analizza questa decisione insieme alla legislazione federale e cantonale, ai commentari e alla giurisprudenza successiva in Legislator AI.

Apri in Legislator →

Testo completo

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1017/1993-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina, kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Vesne Milošević, Jakoba Miletića i Veseljka Šeparovića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z.M. iz Z., ..., kojega zastupaju punomoćnici T.T. i I.U., odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženika C.-o. d.d. Z., Trg b.J.J. ..., radi naknade štete, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Zagrebu od 5. siječnja 1993.g. br. Gž 6214/92-2, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 4. ožujka 1992.g. br. Pn 2708/90, u sjednici održanoj dana 15. lipnja 1994.g.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom suda prvoga stupnja obvezan je tuženik da tužitelju plati na ime naknade štete iznos od 1,255.000 HRD sa zakonskim zateznim kamatama od 4. ožujka 1992.g. do isplate i da mu nadoknadi parnični trošak u iznosu od 32.600 HRD, dok je tužitelj odbijen s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 452.600 HRD.

Presudom suda drugog stupnja odbijene su žalbe stranaka kao neosnovane i potvrđena presuda suda prvog stupnja u pobijanim dijelovima.

Protiv dijela presude suda drugog stupnja, kojim je tužitelj odbijen s dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 452.600 HRD i odluke o parničnom trošku, tužitelj je izjavio reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se presude nižeg stupnja u pobijanom dijelu preinače i udovolji tužbenom zahtjevu uz nadoknadu parničnog troška i troška revizije.

Odgovor na reviziju nije podnesen, a Državni odvjetnik Republike Hrvatske nije dostavio svoje izjašnjenje.

Revizija nije osnovana.

Utvrđeno je, da je tužitelj u prometnoj nesreći dana 13. kolovoza 1990.g. zadobio teške tjelesne ozljede (udarno-krvni podljevi i laceracije kože gornje vjeđe desnog oka, lijevog ramena i područja lumbosakralne regije i prijelom lijeve ključne kosti sa jakim pomakom fragmenata) zbog kojih je pretrpio fizičke bolove jakog intenziteta u trajanju oko 2 tjedna, srednjeg intenziteta u trajanju oko 2 tjedna, te manjeg intenziteta u trajanju oko 2 mjeseca, te da je pretrpio jaki strah u trajanju od 2 dana, srednje jaki u trajanju oko 8 dana i manje jakosti u trajanju oko 15 dana.

Nadalje je utvrđeno, da je tužitelju zbog zaostalih trajnih posljedica od zadobivenih ozljeda opća i životna aktivnost smanjena za 15%, te da tužitelj ima vidljivi deformitet lijevog ramena koji izražava manju naruženost. Tužitelj je po zanimanju elektrotehničar, a rođen je u 1964.g.

S obzirom na jačinu i trajanje pretrpljenih fizičkih bolova, straha i duševnih bolova zbog smanjenja životne aktivnosti, te naruženosti i uzimajući u obzir kod potonjih dob i zanimanje tužitelja, sudovi nižeg stupnja pravilno su tužitelju dosudili primjenom odredbe čl. 200. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53 i 73/91) naknadu za pretrpljene fizičke bolove u iznosu od 360.000 HRD (sada 360 Kuna), za strah u iznosu od 180.000 HRD (sada 180 Kuna), te duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti u iznosu od 540.000 HRD (sada 540 Kuna) i za naruženost u iznosu od 135.000 HRD (sada 135 Kuna).

Tužitelju je pravilno dosuđena naknada za tuđu pomoć prema odredbi čl. 195. st. 2. Zakona o obveznim odnosima i čl. 223. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91 i 91/92, u daljnjem tekstu: ZPP) s obzirom da je utvrđeno da su ovu pomoć pružali članovi obitelji i da je ova pomoć bila potrebna kroz dva mjeseca, pa se visina naknade ukazuje realnom.

S obzirom na izloženo sudovi nižeg stupnja pravilno su odbili tužitelja s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva s navedenih osnova.

Iz navedenih razloga, a kako nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka na koju ovaj revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP), valjalo je reviziju odbiti kao neosnovanu glede pobijanog dijela odluke o glavnoj stvari primjenom odredbe čl. 393. ZPP.

Potvrđena je i odluka o parničnom trošku, jer je donesena u skladu s odredbom čl. 154. st. 2. i čl. 155. st. 1. ZPP, te u skladu s Odvjetničkom tarifom. Naime, pravilno se navodi u reviziji, da se vrijednost boda prema tarifnom br. 48. st. 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 16/90) primjenjuje vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke. U vrijeme donošenja odluke suda prvog stupnja vrijednost boda je iznosila 160 HRD (a prema troškovniku tužitelja navodi se da je ona 200 HRD) prema izmjenama objavljenim u "Narodnim novinama", broj 23/91. Kako je sud prvog stupnja utvrdio broj bodova sa 153 što iznosi 26.480 HRD, a dosudio sa troškovima vještačenja parnični trošak u iznosu od 32.600 HRD, može se zaključiti da nije odluka donesena na štetu tužitelja. U Zagrebu, 15. lipnja 1994.g.

Predsjednik vijeća:

dr. Ivo Grbin, v.r.

Suglasnost ovog prijepisa s izvornikom ovjerava

Viši administrativni referent:

/Štefica Klepac/