Legislator Giurisprudenza & Legislazione
Gzp-1624/2008-3 Generato dall'IA

Croatian Supreme Court allows claim for reasonable time trial protection due to 11-year delay.

Numero d'incarto Gzp-1624/2008-3
Autorità giudiziaria
Giurisdizione Croazia (HR)
Data della decisione
Esito del giudizio Accolto (Allowed)

Sintesi Legislator

Generato dall'IA

The Supreme Court of Croatia ruled that the lower court must decide on a pending case within three months and awarded compensation to the applicant. The applicant argued that a civil proceeding initiated in 1990 had dragged on for over eleven years, violating constitutional rights. The court found the delay unjustified by case complexity and ordered the state to pay damages for the infringement of the right to a trial within a reasonable time.

Regesto Legislator

Generato dall'IA

Article 27(1) of the Law on Courts; Article 29(1) of the Constitution: A party may directly petition a higher court for protection of the right to a trial within a reasonable time when the competent court fails to decide within a reasonable period, and such failure constitutes a violation of constitutional rights warranting compensation.

Parole chiave

Generato dall'IA
right to trial within reasonable time excessive length of proceedings compensation for procedural delay constitutional protection of judicial rights inefficient court performance

Disposizioni normative citate

Generato dall'IA
Article 27(1) of the Law on Courts
Article 29(1) of the Constitution of the Republic of Croatia
Article 10(1) of the Law on Civil Procedure
Article 28(1) and (2) of the Law on Courts

Ti chiedi come si applica questa sentenza alla tua fattispecie?

Analizza questa decisione insieme alla legislazione federale e cantonale, ai commentari e alla giurisprudenza successiva in Legislator AI.

Apri in Legislator →

Testo completo

Broj: Gzp 1624/08-3

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sucu Đuri Sessi, u pravnoj stvari predlagatelja I. Š. iz S., …, protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, Građansko-upravni odjel, radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, rješavajući o zahtjevu predlagatelja od 7. travnja 2008., dana 25. rujna 2009.,

r i j e š i o j e:

I. Županijski sud u Splitu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem Gžp-589/09 u roku od 3 (tri) mjeseca računajući od dana dostave ovog rješenja.

II. Predlagatelju I. Š. iz S., M. broj 17, određuje se primjerena naknada zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku u iznosu od 15.500,00 kn (petnaesttisućapetstokuna).

III. Nalaže se Republici Hrvatskoj isplatiti primjerenu naknadu iz stavka II. izreke ovog rješenja u roku od 3 (tri) mjeseca od dana podnošenja zahtjeva predlagatelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

Obrazloženje

Predlagatelj je 7. travnja 2008. kod Županijskog suda u Splitu podnio zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, u smislu odredbe članka 27. stavka 1. Zakona o sudovima ("Narodne novine", broj 150/05, 16/07 i 113/08 dalje u tekstu: ZS), smatrajući da mu je povrijeđeno ustavno pravo na suđenje u razumnom roku zbog nedonošenja sudske odluke u razumnom roku i dugog trajanja postupka vođenog kod Općinskog suda u Splitu pod poslovnim brojem P-1644/06 (prije pod poslovnim brojem P-708/90).

Županijski sud u Splitu se rješenjem poslovni broj Gzp-386/08 od 14. listopada 2008. oglasio stvarno nenadležnim s obzirom na okolnost da je pred tim sudom u tijeku žalbeni postupak te je spis ustupio Vrhovnom sudu Republike Hrvatske kao stvarno nadležnom na daljnje postupanje.

Zahtjev je osnovan.

Prema odredbi članka 27. stavka 1. ZS stranka u sudskom postupku koja smatra da nadležni sud nije odlučio u razumnom roku o njezinom pravu ili obvezi ili o sumnji ili o optužbi za kažnjivo djelo, može neposredno višem sudu uputiti zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.

U provedenom postupku Vrhovni sud Republike Hrvatske je na temelju navoda predlagatelja iz zahtjeva, pribavljene preslike spisa Općinskog suda u Splitu poslovni broj P- 1644/06 (prije pod poslovnim brojem P-708/90), očitovanja Općinskog suda u Splitu od 26. kolovoza 2008. i telefonske provjere kod nadležnih sudova, utvrdio slijedeće činjenice odlučne za ocjenu osnovanosti zahtjeva predlagatelja za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, zajamčenog odredbom članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 41/01 - pročišćeni tekst 55/01-dalje: Ustav):

- tužiteljica D. R. podnijela je 21. svibnja 1990. tužbu kod Općinskog suda u Splitu protiv ovdje predlagatelja kao tuženika;

- na ročištu održanom 6. lipnja 1990. tuženik je predao u spis pismeni odgovor na tužbu, a na ročištu održanom 11. listopada 1990. sud je odredio provođenje uviđaja uz sudjelovanje vještaka J. M. ing., koji uviđaj je proveden 4. veljače 1991., a vještak je dostavio nalaz i mišljenje u spis 8. veljače 1991;

- na ročištu održanom 6. svibnja 1991. tužiteljica je iznijela primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka, pa je određeno da će se imenovani saslušati na slijedećem ročištu;

- ročište od 5. lipnja 1991. je odgođeno, a na ročištu održanom 25. listopada 1991. je saslušan vještak J. M. ing., nakon čega su ročišta od 23. prosinca 1991. i 31. kolovoza 1992. odgođena povodom prijedloga punomoćnika tužiteljice koja privremeno radi u F.;

- 15. rujna 1992. zaprimljen je u spis podnesak tužiteljice, a na ročištu održanom 21. siječnja 1993. sud je raspravljao o meritumu spora, nakon čega su na ročištu održanom 4. ožujka 1993. saslušani svjedoci M. P., Ž. G. i J. M., a tužiteljica je preinačila tužbu ističući još jedan tužbeni zahtjev radi isplate zbog preseljenja kuhinje i banja na istočni dio kuće, zbog čega je sud odredio provođenje uviđaja uz sudjelovanje vještaka J. M. ing., koji uviđaj je proveden 12. siječnja 1994;

- na ročištu održanom 24. kolovoza 1994. sud je raspravljao o meritumu spora, nakon čega je od Prekršajnog suda u Splitu zatražio dostavu spisa toga suda poslovni broj P- 1533/90, a od Županije Splitsko-dalmatinske, Građevinske inspekcije je zatražio dostavu spisa u postupku koji se vodi radi bespravne izgradnje tuženika;

- na ročištu održanom 20. listopada 1994. tužiteljica je predala podnesak, pa je sud odredio tuženiku rok od 8 dana za dostavu očitovanja na isti, a na ročištima održanim 1. prosinca 1994. i 27. siječnja 1995. sud je raspravljao o meritumu spora i nalagao tužiteljici da dostavi u spis dokumentaciju potrebnu za presuđenje, po čemu je postupljeno;

- na ročištu održanom 15. ožujka 1995. nakon raspravljanja o meritumu spora naloženo je tuženiku da dostavi u spis daljnju dokumentaciju;

- nakon ročišta održanog 4. svibnja 1995. sud je ponovio dopis od 8. travnja 1995. kojim je tražio od Uprave prihoda Županije Splitsko-dalmatinske dostavu podatka o cijeni vještačenja za procjenu vrijednosti nadogradnje stambene zgrade, a nakon toga je ponovio isto traženje 17. listopada 1995., pa 14. prosinca 1995. i 19. siječnja 1996. pa 19. ožujka 1996;

- tužiteljica je dopisima od 3. prosinca 1996., 11. ožujka 1997., 31. ožujka 1998., 27. travnja 1998., 8. srpnja 1998. požurivala postupanje suda;

- 1. travnja 1999. je dostavljena tražena procjena prometne vrijednosti nadogradnje stambene zgrade;

- podneskom od 30. kolovoza 1999. tužiteljica je požurivala postupanje suda, a 5. listopada 1999. je podnijela prijedlog za određivanje privremene mjere;

- na ročištu održanom 7. ožujka 2000. sud je nakon raspravljanja o predmetu spora odredio da će na idućem ročištu provesti dokaz saslušanjem stranaka, na što se tužiteljica očitovala u podnesku od 17. ožujka 2000. protiveći se provođenju tog dokaza;

- na ročištu održanom 3. srpnja 2000. sud je saslušao parnične stranke i odredio provođenje uviđaja koji je proveden 27. listopada 2000;

- tuženik je na ročištu održanom 24. siječnja 2001. predložio da sud sasluša svjedoka J. G. čije saslušanje je provedeno na ročištu održanom 3. travnja 2001., nakon čega je zatraženo od Ureda za katastar i geodetske poslove S. dostava posjedovnog lista za predmetnu zgradu;

- 6. travnja 2001. zaprimljen je u spis podnesak tužiteljice kojim se očitovala na dotadašnji tijek postupka, a uz podnesak od 29. listopada 2001. dostavila je novi Izvadak iz katastra zemljišta, da bi radi dostave očitovanja na taj izvadak sud na ročištu održanom 1. veljače 2002. odredio tuženiku rok od 15 dana;

- na ročištu održanom 15. svibnja 2002. glavna rasprava je zaključena te je sud donio presudu i rješenje poslovni broj P-708/90 kojom je djelomično odbijen i djelomično prihvaćen tužbeni zahtjev te je riješeno da se odbija prijedlog tužitelja za određivanje privremene mjere kao neosnovan;

- protiv navedene presude je tuženik podnio žalbu 17. rujna 2002., a tužiteljica je podnijela odgovor na žalbu tuženika 27. rujna 2002;

- rješenjem Županijskog suda u Požegi poslovni broj Gž-321/05-2 od 31. svibnja inskog suda u Splitu poslovni broj P-708/90 od 15. svibnja 2002. 2006. ukinuta je presuda Opć

u pobijanom dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev kao i u odluci o parničnim troškovima te je predmet vraćen sudu prvog stupnja na ponovni postupak;

- predmet je kod Općinskog suda u Splitu zaveden pod poslovnim borjem P-1644/06, a nakon ročišta održanog 27. rujna 2006. sud je rješenjem poslovni broj P-1644/06 odredio prekid postupka (članak 213. stavak 1. Zakona o parničnom postupku - "Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03, dalje u tekstu: ZPP) te da će se postupak nastaviti kada stranke izvrše diobu suvlasničke zajednice;

- protiv navedenog rješenja tužiteljica je podnijela žalbu 13. listopada 2006., povodom koje je rješenjem Županijskog suda u Koprivnici poslovni broj Gž-700/07-2 od 20. srpnja 2007. ukinuto rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-1644/06 od 27. rujna 2006. i predmet je vraćen sudu prvog stupnja na ponovni postupak;

- na ročištu održanom 21. rujna 2007. tužiteljica je podnijela zahtjev za izuzeće suca koji zahtjev je rješenjem poslovni broj Su-1834/07 od 28. rujna 2007. odbijen;

- na ročištu održanom 29. studenoga 2007. rješenjem je određen prekid postupka te je riješeno da će se isti nastaviti kada se utvrde suvlasnički dijelovi na predmetnoj nekretnini;

- protiv navedenog rješenja tužiteljica je podnijela žalbu 29. siječnja 2008. povodom koje je rješenjem Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-4662/08 od 3. studenoga 2008. ukinuto rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-1644/06 i predmet vraćen sudu prvog stupnja na ponovni postupak;

- na ročištu održanom 11. prosinca 2008. zaključena je glavna rasprava, a na ročištu održanom 23. prosinca 2008. donesena je i objavljena presuda poslovni broj P-1644/06 kojom je djelomično prihvaćen i djelomično odbijen tužbeni zahtjev;

- protiv navedene presude je tuženik podnio žalbu 25. ožujka 2009., a tužiteljica je podnijela žalbu 13. ožujka 2009., a 26. ožujka 2009. je zaprimljen u spis odgovor tuženika na žalbu tužiteljice te je cijeli spis, radi donošenja odluke o žalbama dostavljen 18. lipnja 2009. Županijskom sudu u Splitu kod kojeg je zaveden pod poslovnim brojem Gž-589/09;

- o podnesenim žalbama još nije odlučeno.

Pravno relevantno razdoblje odlučno kod ocjene pripada li predlagatelju pravo na zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, u pravilu je razdoblje od podnošenja tužbe do donošenja odluke o zahtjevu predlagatelja.

Međutim, tužba je podnesena 21. svibnja 1990. pa u konkretnom slučaju pravno relevantno razdoblje za ocjenu osnovanosti zahtjeva predlagatelja teče tek od 6. studenoga 1997. (od kada se primjenjuje Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda koji je stupio na snagu 5. studenoga 1997.- NN Međunarodni ugovori, broj 18/97, 6/99 – pročišćeni tekst, 8/99-ispr., 14/02) i traje do dana donošenja odluke o predmetnom zahtjevu 25. rujna 2009. (jer parnični postupak još nije dovršen). Dakle, predmetni parnični postupak traje 11 (jedanaest) godina, 10 (deset) mjeseci i 19 (devetnaest) dana.

Prema ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske nadležni sudovi nisu ostvarili ciljeve načela ekonomičnosti iz odredbe članka 10. stavka 1. ZPP, jer su dopustili da predmetni parnični postupak od podnošenja tužbe traje već preko devetnaest godina. Općinski sud u Splitu je poduzimao brojne radnje u postupku (održavao je ročišta na kojima je saslušavao stranke, svjedoke, vještake povodom iznesenih prigovora na njihove nalaze i mišljenja, provodio uviđaje, pribavljao od nadležnih tijela podatke potrebne za presuđenje itd), međutim, njegovo postupanje bije bilo učinkovito, s obzirom da je prvostupanjsku presudu (kojom postupak nije pravomoćno dovršen, jer je ista ukinuta drugostupanjskim rješenjem i postupak je bio vraćen sudu prvog stupnja na ponovno suđenje) donio tek nakon proteka gotovo dvanaest godina od podnošenja tužbe. Predmet se već četvrti put nalazi kod Županijskog suda radi donošenja odluke o žalbi, s time da se dva puta nalazio u žalbenom stadiju zbog odlučivanja o žalbi podnesenoj protiv rješenja kojim je određen prekid postupka (članak 213. stavak 1. ZPP), a koja su ukinuta drugostupanjskim rješenjima. Prvi žalbeni stadij, u kojem je drugostupanjski sud trebao donijeti odluku o žalbi protiv prvostupanjske presude, trajao je tri godine i osam mjeseci, zbog čega se niti postupanje drugostupanjskih sudova ne može ocijeniti ažurnim.

Stoga, Vrhovni sud Republike Hrvatske ocjenjuje da trajanje sudskog postupka u pravno relevantnom razdoblju predstavlja povredu prava na suđenje u razumnom roku zajamčenog odredbom članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske.

Predmet je činjenično i pravno složen, jer je sud odlučivao o tužbi s više tužbenih zahtjeva, kao i o prijedlogu za određivanje privremene mjere. Međutim, složenost predmeta, u konkretnom slučaju, ne može opravdati trajanje postupka.

Predlagatelj kao tuženik nije svojim ponašanjem doprinio trajanju postupka.

Imajući na umu ukupno trajanje parničnog postupka, postupanje sudova, ovaj sud ocjenjuje osnovanim zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.

Visinu naknade u iznosu od 15.500,00 kn (petnaesttisućapetstokuna) Vrhovni sud Republike Hrvatske odmjerio je uzimajući u obzir sve navedene okolnosti, uz uvažavanje socijalnih i općepoznatih složenih i otežanih gospodarskih prilika u Republici Hrvatskoj.

Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe članka 28. stavaka 1. i 2. ZS prihvatiti zahtjev i riješiti kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 25. rujna 2009.

S U D A C

Đuro Sessa, v.r.

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti ustavna tužba.