Croatian Supreme Court dismisses appeal as unfounded due to lack of procedural grounds and failure to specify legal errors.
Sintesi Legislator
Generato dall'IAThe Supreme Court of Croatia dismissed the defendant's appeal against the County Court's confirmation of the first-instance judgment regarding co-ownership of a property. The defendant argued for a procedural violation and misapplication of law, but the court found the appeal unfounded because it failed to specify the exact legal provisions violated and relied on inadmissible factual claims. Consequently, the appeal was rejected, and the plaintiff's request for reimbursement of response costs was also denied as the response did not influence the decision.
Regesto Legislator
Generato dall'IAčl. 382. st. 1. ZPP; čl. 386. ZPP; čl. 392. a. st. 1. ZPP; čl. 393. ZPP: An appeal must be specifically substantiated with reasons; if not, the appellate court examines only the stated grounds, and appeals based on unspecified legal errors or inadmissible factual arguments are rejected.
Parole chiave
Generato dall'IADisposizioni normative citate
Generato dall'IATesto completo
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 4181/2019-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Aleksandra Peruzovića člana vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća i Branka Medančića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja V. M. iz F., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku J. B.-P., odvjetniku u Z., protiv tuženika A. O. iz Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku I. S., odvjetniku u Z., radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu posl. broj Gž Ob-221/19-2 od 12. ožujka 2019. kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. broj P Ob-185/16-19 od 16. studenoga 2018., ispravljena rješenjem istog suda posl. broj P Ob-185/16-26 od 2. rujna 2019., u sjednici održanoj 19. studenoga 2019.,
p r e s u d i o j e:
I. Revizija tuženika A. O. protiv presude Županijskog suda u Zagrebu posl. broj Gž Ob-221/19-2 od 12. ožujka 2019., odbija se kao neosnovana.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška podnošenja odgovora na reviziju.
Obrazloženje
Prvostupanjskom presudom suđeno je:
"I. Utvrđuje se da je tužitelj suvlasnik u 1/3 dijela nekretnine izgrađene na zkč. 430/2 upisane u zk. ul. 699 k.o. G. koje suvlasništvo je stečeno zajedničkim radom i sredstvima u izvanbračnoj zajednici majke tužitelja sada pok. K. U. i tuženika, što je tuženik dužan priznati i trpjeti da se tužitelj u tom omjeru temeljem ove presude uknjiži kao suvlasnik u zemljišnoj knjizi, u roku 15 dana.
II. Tuženik je dužan naknaditi parnični trošak tužitelju u iznosu od 16.068,75 kn u roku 15 dana.
III. Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadom parničnog troška."
Drugostupanjskom presudom suđeno je:
"I. Žalba tuženika A. O. odbija se kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-7871/11-7 od 16. studenoga 2018.
II. Zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka u povodu žalbe odbija se kao neosnovan."
Protiv drugostupanjske presude reviziju je u smislu odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 - dalje: ZPP) podnio tuženik iz razloga bitnih povreda odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava.
Tužitelj u odgovoru na reviziju tuženika osporava osnovanost te revizije. Zahtijeva naknadu troška podnošenja odgovora na reviziju.
Revizija tuženika nije osnovana.
Prema odredbi čl. 386. ZPP u reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi. Razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir. Postupajući sukladno odredbi čl. 392. a. st. 1. ZPP revizijski sud u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. toga Zakona ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
Suprotno revizijskim navodima tuženika u postupku pred nižestupanjskim sudovima nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Niti prvostupanjska, a niti pobijana drugostupanjska presuda nemaju nedostatke radi kojih se ne bi mogle ispitati. Izreke tih presuda su razumljive i nisu u proturječnosti s jasno i potpuno navedenim razlozima o svim činjenicama za ishod spornog odnosa među strankama.
Na revizijske navode tuženika da je on prije stupanja u izvanbračnu zajednicu s prednicom tužitelja ima ušteđevinu od 15.000,00 DEM te da je sam nabavio određeni građevinski materijal potreban za nadogradnju predmetne nekretnine, a da su tu činjenicu nižestupanjski sudovi ispustili iz vida pri utvrđivanju doprinosa tuženika i prednice tužitelja u uvećanju vrijednosti predmetne nekretnine, za ukazati je na sljedeće. Tu činjenicu nižestupanjski sudovi nisu ispustili iz vida, ali su pri utvrđenju doprinosa tuženika i prednice tužitelja imali u vidu i posebnu imovinu prednice tužitelja koju je uložila u nadogradnju predmetne nekretnine (novčana sredstva stečena prodajom 11/12 suvlasničkog dijela stana u V.) (str. 6. obrazloženja prvostupanjske presude).
Kako kroz revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.
2. toč. 11. ZPP tuženik pokušava dovesti u sumnju pravilnost zaključaka nižestupanjski sudova o postojanju pravno odlučnih činjenica (u čemu se revizija tuženika znatnim dijelom sadržaja iscrpljuje), za ukazati je na sljedeće. Riječ je o pokušaju pobijanja drugostupanjske presude iz razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. No, prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP revizijom se drugostupanjska presuda ne može pobijati iz razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Stoga takvi revizijski navodi tuženika nisu uzeti u razmatranje.
Revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava tuženik nije određeno naveo. Tako iz revizije tuženika nije vidljivo koju bi to određenu pravnu normu nižestupanjski sudovi pogrešno primijenili ili bi je propustili primijeniti. K tome, ovaj revizijski razlog zasniva se na činjeničnoj tvrdnji tuženika da nadogradnjom predmetna nekretnina nije promijenila identitet. No, utvrđenje je nižestupanjskih sudova upravo suprotno jer su nižestupanjski sudovi utvrdili da je nadogradnjom predmetna nekretnina promijenila identitet. Dakle, neodređeno navedeni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava zasniva se na pogrešnoj činjeničnoj pretpostavci. Stoga taj revizijski razlog nije uzet u obzir (čl. 386. ZPP).
Kako ne postoje razlozi radi kojih je izjavljena revizija tuženika, to je tu reviziju valjalo odbiti kao neosnovanu i to na temelju odredbe čl. 393. ZPP.
Zahtjev tužitelja za naknadu troška podnošenja odgovora na reviziju je odbijen na temelju odredbe čl. 166. st. 1. ZPP jer je ocijenjeno u smislu odredbe čl. 155. st. 1. toga Zakona da ta radnja u postupku nije bila od utjecaja na donošenje odluke povodom revizije.
Zagreb, 19. studenoga 2019.
Predsjednica vijeća:
Katarina Buljan, v.r.