Legislator Giurisprudenza & Legislazione
I Kž-429/2000-3 Generato dall'IA

Croatian Supreme Court upheld drug trafficking convictions and adjusted sentences for multiple defendants on appeal.

Numero d'incarto I Kž-429/2000-3
Autorità giudiziaria
Giurisdizione Croazia (HR)
Data della decisione
Esito del giudizio Parzialmente accolto (Partially Allowed)

Sintesi Legislator

Generato dall'IA

The Supreme Court of Croatia partially overturned the first-instance judgment by reclassifying the charges for defendants D.B. and R.O. from drug production to drug trafficking under Article 173 of the Criminal Law. The court affirmed the convictions for all defendants, rejecting their appeals regarding the nature of the substances and the psychiatric evaluations. The court determined that the factual findings regarding the exchange of drugs for property were correct and that the original sentencing was appropriate under the relevant legal provisions.

Regesto Legislator

Generato dall'IA

Article 173 of the Criminal Law; Article 25 of the Act on Amendments to the Criminal Law; Article 57 of the Criminal Law; Article 50 of the Criminal Law; Article 56 of the Criminal Law; Article 382 of the Criminal Procedure Act; Article 387 of the Criminal Procedure Act; Article 390 of the Criminal Procedure Act: The court may reclassify charges based on the specific nature of the act (trafficking vs. production) and confirm sentences if they align with the purposes of punishment and consider all statutory circumstances.

Parole chiave

Generato dall'IA
drug trafficking drug production Criminal Law sentencing guidelines criminal appeal factual findings psychiatric evaluation

Disposizioni normative citate

Generato dall'IA
Article 173 of the Criminal Law
Article 25 of the Act on Amendments to the Criminal Law
Article 57 of the Criminal Law
Article 50 of the Criminal Law
Article 56 of the Criminal Law
Article 382 of the Criminal Procedure Act
Article 387 of the Criminal Procedure Act
Article 390 of the Criminal Procedure Act

Ti chiedi come si applica questa sentenza alla tua fattispecie?

Analizza questa decisione insieme alla legislazione federale e cantonale, ai commentari e alla giurisprudenza successiva in Legislator AI.

Apri in Legislator →

Testo completo

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 429/00-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Senke Klarić-Baranović, kao predsjednice vijeća, te Marijana Svedrovića i Ranka Marijana, kao članova vijeća i više sudske savjetnice Gordane Korotaj, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. D. B. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ-a i dr., odlučujući o žalbama optuženika podnesenih protiv presude Županijskog suda u Koprivnici od 31. ožujka 2000. godine, broj: K-30/98, u sjednici održanoj dana 14. travnja 2005. godine, u nazočnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Josipa Ćule,

p r e s u d i o j e:

i opt. R. O., a po službenoj dužnosti, preinačuje se I Povodom žalbi opt. D. B. 2

prvostupanjska presuda u pravnoj oznaci djela i u odluci o kazni u odnosu na te optuženike, te se izriče da su opt. D. B. i R. O. kaznenim djelima za koja su proglašeni krivim počinili kazneno djelo zlouporabe opojnih droga iz čl. 173.s t. 2. KZ-a u vezi čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama KZ-a ("Narodne novine" br. 129/00), pa se po tom propisu, uz na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) primjenu čl. 57. st. 1. i 2. b) KZ-a, osuđuju svaki

mjeseci.

II Žalbe opt. D. B. , opt. R. O., te opt. D. B. , opt. H. B., opt. H. T. i opt. D. B. , odbijaju kao neosnovane, te se u pobijanom i nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

, opt. D. B. , opt. R. O., opt. H. B., opt. A. K., opt. H. Pobijanom presudom opt. D. B. 1

T. i opt. D. B. , proglašeni su krivima zbog počinjenja kaznenih djela i to: opt. D. B. i opt. R. O., zbog jednog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ-a (toč. 1. i 2. izreke pobijane presude), opt. H. B., opt. A. K., opt. H. T. i opt. D. B. , zbog kaznenog djela iz čl. 196. st. 2. OKZRH (toč. 2. izreke pobijane presude), opt. D. B. i opt. H. T., zbog jednog kaznenog djela iz čl. 173. st. 5. KZ-a (toč. 3., 4. i 5. izreke pobijane presude), te opt. H. B. zbog jednog kaznenog djela iz čl. 173. st. 6. KZ-a (toč. 3., 4. i 5. izreke pobijane presude), pa su svi optuženici, po

I Kž 429/00-3

istim zakonskim propisima, uz primjenu čl. 57. st. 2. b) KZ-a, osuđeni i to: opt. D. B. , na kaznu zatvora u trajanju od dva mjeseca; opt. D. B. i opt. R. O., na kazne zatvora u trajanju od šest mjeseci – svaki; opt. H. B., na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od deset mjeseci; opt. A. K., na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci; opt. H. T., na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od sedam mjeseci i opt. D. B. , na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci.

Istom presudom, opt. D. B. , opt. H. B. i opt. R. O. oslobođeni su optužbe da bi počinili kaznena djela iz čl. 173. st. 3. KZ-a, i čl. 173. st. 5. i 6. KZ-a.

U odnosu na oslobađajući dio presude, troškovi kaznenog postupka iz čl. 119. st. 2. toč. 1. i 6. ZKP-a, pali su na teret proračunskih sredstava.

, po

Protiv osuđujućeg dijela prvostupanjske presude žalbe su podnijeli: opt. D. B. 1 branitelju Ž. P., odvjetniku iz K., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se opt. D. B. oslobodi od optužbe, ili, da mu se umjesto kazni , po branitelju Ž. K., odvjetniku iz K., zbog svih osnova izrekne uvjetna osuda; opt. D. B. 2

radi kojih se presuda može pobijati (čl. 366. ZKP-a), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se opt. D. B. oslobodi od optužbe, ili, osudi na blažu kaznu, ili, pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje; opt. R. O., po branitelju D. P., odvjetniku iz Z. zbog svih osnova radi kojih se presuda može pobijati (čl. 366. ZKP-a), s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, ili, pobijana presuda preinači u odluci o kaznenoj sankciji na način da se opt. R. O. izrekne uvjetna osuda; opt. H. B., po branitelju Ž. P., odvjetniku iz K., zbog svih osnova radi kojih se presuda može pobijati (čl. 366. ZKP-a), s prijedlogom da se pobijana presuda, u pogledu kaznenog djela iz čl. 196. st. 2. OKZRH, preinači na način da se opt. H. B. oslobodi od optužbe za to kazneno djelo, a da mu se za kazneno djelo iz čl. 173. st. 6. KZ-a izrekne uvjetna osuda; opt. H. T., po branitelju R. R., odvjetniku iz K., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede kaznenog zakona, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu , po branitelju D. P., odvjetniku iz Z., zbog svih prvog stupnja na ponovno suđenje; opt. D. B. 2

osnova radi kojih se presuda može pobijati (čl. 366. ZKP-a), s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, ili, pobijana presuda preinači u odluci o kaznenoj sankciji na način da se opt. D. B. umjesto kazne izrekne uvjetna osuda.

Odgovori na žalbe nisu podneseni.

Po čl. 373. st. 1. ZKP-a, predmet je proslijeđen državnom odvjetniku Republike Hrvatske na dužno razgledanje.

Žalbe nisu osnovane.

Prije svega ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, a povodom žalbi opt. D. i opt. R. O., ovaj Vrhovni sud je našao da je u međuvremenu stupio na snagu blaži zakon B. 2

u odnosu na kaznena djela zbog kojih se terete ovi optuženici (kazneno djelo iz čl. 173. st. 2. KZ-a), jer je po čl. 25. Zakon o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona ("Narodne novine" br. 129/00 od 22. prosinca 2000. godine) za kazneno djelo iz čl. 173. st. 2. KZ-a zapriječena

I Kž 429/00-3

kazna zatvora do dvanaest godina. Zbog toga, pobijanu presudu trebalo je preinačiti u pravnoj oznaci djela, kako je to navedeno u toč. I izreke ove presude.

Na žalbu opt. D. B. 1

Prije svega, iako žalitelj u žalbi navodi da se žali i zbog drugih osnova radi kojih se presuda može pobijati, iz obrazloženja žalbe proizlazi da se žalitelj žali samo zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o kazni.

Nije u pravu žalitelj kada u žalbi navodi da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje.

Prema žalitelju, prvostupanjski sud je pogrešno utvrdio da je opt. D. B. dao na raspolaganje prostorije za trošenje opojne droge, u smislu čl. 173. st. 5. KZ-a, jer to opt. H. B. ne potvrđuje, a priznanje opt. D. B. (dato u istražnom postupku) nije dovoljno za siguran počinio kazneno djelo iz čl. 173. st. 5. KZ-a, tim više, zaključak da je upravo opt. D. B. 1

ističe žalitelj, što u krvi opt. D. B. nisu pronađeni tragovi apaurina (već su pronađeni tragovi heroina).

nedvojbeno ukazuje na

Suprotno takvim navodima žalitelja, priznanje opt. D. B. 1

ostvarenje kaznenog djela iz čl. 173. st. 5. KZ-a, bez obzira na okolnost što je opt. H. B. negirao da mu je opt. D. B. za uzvrat (zbog predaje tri ampule apaurina) omogućio korištenje stana u …, a radi trošenja opojne droge.

Isto tako, nije u pravu žalitelj kada u žalbi navodi da je prvostupanjski sud osudio opt. na prestrogu kaznu, jer prema žalitelju, nije vodio računa da je opt. D. B. apstinent i D. B. 1

da će se i blažom kaznom, izricanjem uvjetne osude, ostvariti sve svrhe kažnjavanja. Kako je prvostupanjski sud, po čl. 57. KZ-a, ublažio kaznu opt. D. B. , te vodio računa o navedenim okolnostima, i ovaj Vrhovni sud mišljenja da će se kaznom zatvora u trajanju od dva mjeseca ostvariti sve svrhe kažnjavanja iz čl. 50. KZ-a, kako to ističe i prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude, na koje razloge se i upućuje žalitelj.

Na žalbu opt. D. B. 2

Prije svega, iako žalitelj u žalbi navodi da se žali i zbog drugih osnova radi kojih se presuda može pobijati, iz obrazloženja žalbe proizlazi da se žalitelj žali samo zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni.

Nije u pravu žalitelj kada u žalbi navodi da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio

(zajedno sa opt. R. O.)

činjenično stanje, jer je bez ikakvih dokaza utvrdio da je opt. D. B. 2 pripremio 3,5 l opijumskog čaja (sa sastojkom opijuma). Suprotno navodima žalitelja, (prema nalazu vještaka) pronađeni tragovi opijuma, da je okolnost da su u krvi opt. D. B. 2

), te da se radi o kazneno djelo počinjeno u Ratarskoj šumi (u blizini kuće opt. D. B. 2

zajedničkom dogovoru između opt. D. B. i opt. R. O. te opt. D. B. prvostupanjski sud je valjano zaključio da na temelju dokaza – indicija (zatvorenog kruga), da je opt. D. B. počinio

I Kž 429/00-3

kazneno djelo zbog kojeg je oglašen krivim, a prvostupanjski sud za sva svoja utvrđenja dao je valjane razloge koje prihvaća i ovaj Vrhovni sud, te na iste razloge upućuje žalitelja.

Isto tako, nije u pravu žalitelj kada u žalbi navodi da je prvostupanjski sud osudio opt. D. B. na prestrogu kaznu. Bez obzira na okolnosti koje se navode u žalbi (zaposlenje optuženika, imovinske prilike optuženika, sudioništvo optuženika u Domovinskom ratu), i ovaj Vrhovni sud je mišljenja da će se kaznom zatvora u trajanju od šest mjeseci ostvariti sve svrhe kažnjavanja iz čl. 50. KZ-a, te da pored ublažavanja kazne po čl. 57. KZ-a, nije nužno izricati opt. D. B. blažu kaznenu sankciju, kako se to ističe u žalbi, te se na razloge prvostupanjskog suda također upućuje žalitelj.

Na žalbu opt. R. O.

Prije svega, nije u pravu žalitelj kada u žalbi ističe da je prvostupanjski sud ostvario bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 2. ZKP-a – jer se presuda temelji na nezakonitom dokazu (čl. 9. st. 2. ZKP-a), s obzirom na to, da je opt. R. O. svoju obranu pred istražnim sucem dao bez prisutnosti branitelja, iako se, prema žalitelju, radi o tzv. obaveznoj obrani.

Suprotno navodima žalitelja, radnja ispitivanja opt. R. O. pred istražnim sucem za kazneno djelo iz čl. 196. st. 2. i 3. OKZRH provedena je u vrijeme kada je za to kazneno djelo bila propisana kazna zatvora do 15 godina – a za to kazneno djelo nije bila propisana obavezna obrana (jer se nije radilo o kaznenom djelu za koje je propisana kazna zatvora od 20 godina – čl. 65. st. 1. ZKP/93).

Isto tako, navodi žalitelja "nezakonitom oduzimanju manje količine opijumskog čaja" bez naloga istražnog suca (a time i povrede čl. 9. st. 2. ZKP-a), prvostupanjski sud je sam taj dokaz cijenio kao nezakoniti dokaz, te u smislu odredbe čl. 217. ZKP-a, na tom dokazu nije temeljio sudsku odluku.

Tvrdnje žalitelja da je prvostupanjski sud ostvario bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP-a – jer da presuda nema razloga o odlučnim činjenicama, također nije prihvatljiva za ovaj Vrhovni sud, jer zarezivanje čahure maka radi nastanka opojne droge opijuma – predstavlja proizvodnju opojne droge u smislu odredbe čl. 173. st. 2. KZ-a, i sasvim je irelevantno da se tom proizvodnjom opojne droge koristi osoba za osobne potrebe ili za daljnju prodaju, zbog čega prvostupanjski sud nije ostvario nikakvu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, a niti povrijedio kazneni zakon, time što u toč. 1. i 2. izreke pobijane presude nije naveo da je proizvedena opojna droga stavljena u promet, kako to pogrešno ističe žalitelj u žalbi.

Isto tako, nije u pravu žalitelj kada u žalbi navodi da je prvostupanjski sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje.

Prema žalitelju, trebalo je ispitati djelatnike policije na okolnost sadržaja potvrde o privremenom oduzimanju predmeta, a osim toga, posebno ističe žalitelj, nema dokaza da je opt. R. O. počinio kazneno djelo "jer se presuda temelji na nezakonitom dokazu – ispitivanju

I Kž 429/00-3

opt. R. O. u istrazi bez prisutnosti branitelja", a isto tako, "nije utvrđeno da bi opijumski čaj bio opojna droga u smislu čl. 173. KZ-a".

Suprotno takvim tvrdnjama žalitelja, prvostupanjski sud nije pogrešno niti nepotpuno utvrdio činjenično stanje, a iz razloga koji su već izneseni u ovoj presudi, i na koje se upućuje žalitelj.

Odluka o kazni valjano je obrazložena, prvostupanjski dao je razloge za izrečenu kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci, te će se i prema mišljenju ovog Vrhovnog suda, upravo tom kaznom ostvariti sve svrhe kažnjavanja iz čl. 50. KZ-a.

Na žalbu opt. H. B.

Prije svega, iako žalitelj u žalbi navodi da se žali i zbog drugih osnova radi kojih se presuda može pobijati, iz obrazloženja žalbe proizlazi, da se žalitelj žali samo zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, uslijed toga povrede kaznenog zakona i odluke o kazni.

Prema žalitelju, prvostupanjski sud je pogrešno utvrdio činjenično stanje, jer je pogrešno utvrdio mjesto na kojem je kuhan opijumski čaj. Suprotno takvim tvrdnjama žalitelja, iz iskaza opt. A. K. nedvojbeno proizlazi da je opijumski čaj kuhan u kući strica opt. H. B., D. B. , te je prvostupanjski sud s razlogom povjerovao tom optuženika.

Što se pak tiče povrede kaznenog zakona (da zarezivanje maka i kuhanje opijumskog čaja sa sastojkom opijuma) ne predstavlja "proizvodnju opojne druge u smislu čl. 173. st. 2. KZ-a, a niti čl. 196. st. 1. i 2. OKZRH", na takve navode žalitelja, odgovoreno je već u ovoj presudi po žalbi opt. R. O., te se na te iste razloge upućuje žalitelj. Isto tako, izrečena kazna nije prestroga, a okolnosti koje u žalbi navodi žalitelj (da se u međuvremenu zaposlio i da više ne konzumira opojne droge) nisu takve prirode da bi opt. H. B. trebalo izricati blažu kaznenu sankciju od one koju mu je izrekao prvostupanjski sud. Na žalbu H. T.

Iz obrazloženja žalbe proizlazi da se žalitelj žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona i odluke o kazni.

Nije u pravu žalitelj kada u žalbi navodi da opijumski čaj ne predstavlja "finalni proizvod opijuma, pa time niti opojnu drogu", a iz razloga koji su već obrazloženi u ovoj presudi, po žalbi opt. R. O., te se na iste razloge upućuje žalitelj.

Isto tako, iako se načinu psihijatrijskog vještačenja mogu uputiti određene zamjerke (vještačenje na temelju medicinske dokumentacije, sa osvrtom na konkretno postupanje optuženika – ali bez opservacije svakog optuženika pojedinačno), one nisu takve prirode da bi dovele u sumnju mišljenje vještaka o ubrojivosti opt. H. T., zbog čega se i ne radi o bitnoj povredi odredaba kaznenog postupka, a niti pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju (u pogledu ubrojivosti), kako to pogrešno u žalbi ističe žalitelj.

I Kž 429/00-3

Isto tako, nije povrijeđen kazneni zakon na štetu opt. H. T., jer je prvostupanjski sud nedvojbeno utvrdio da je opt. H. T. dao dvije ampule apaurina opt. H. B., a u zamjenu za korištenje prostorije u ulici S. Radića 17, a zbog konzumiranja droge – tako da su u cijelosti ostvarena sva bitna obilježja kaznenog djela iz čl. 173. st. 5. KZ-a, kako to pravilno ističe i prvostupanjski sud, na koje razloge se upućuje žalitelj.

Kako žalba zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede kaznenog zakona u korist optuženika sadrži u sebi i žalbu zbog odluke o kaznenoj sankciji (čl. 382. ZKP-a), ovaj Vrhovni sud preispitao je i odluku o kazni, te našao da prvostupanjski sud prilikom odmjeravanja kazne opt. H. T. vodio računa o svim okolnostima iz čl. 56. KZ-a, te će se i prema mišljenju ovog Vrhovnog suda, jedinstvenom kaznom zatvora u trajanju od sedam mjeseci ostvariti sve svrhe kažnjavanja iz čl. 50. KZ-a, kako to pravilno ističe i prvostupanjski sud u obrazloženju prvostupanjske presude.

Na žalbu opt. D. B. 2

I ovaj žalitelj u žalbi ističe da se žali zbog svih osnova radi kojih se presuda može pobijati (čl. 366. ZKP-a), no u suštini ističu se isti prigovori kao u žalbi opt. R. O.: da opt. D. nije aktivnim radnjama sudjelovao u "proizvodnji opojne droge", jer samo konzumiranje B. 2

opijumskog čaja, ističe se u žalbi, ne proizvodi opijum kao opojnu drogu, već se samo "on priprema za upotrebu", ističu se propusti u pogledu psihijatrijskog vještačenja optuženika, navodi se da uopće ne radi o opojnoj drogi – zbog čega je prema žalitelju i povrijeđen kazneni

. Na ovom mjestu žalitelj se upućuje na razloge ove presude u zakon na štetu opt. D. B. 2

pogledu žalbe opt. R. O., a posebno se ističe da je sam opt. D. B. u svojoj obrani iskazao "da je on samo zarezivao 10-tak glavica maka" (str. 18 pobijane presude), pored konzumacije iz skuhanog čaja, tako da i ovaj Vrhovni sud smatra, da je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, te nije povrijedio kazneni zakon na štetu tog optuženika, kako to u žalbi ističe žalitelj.

Isto tako, kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci je takve prirode da će se njome ostvariti sve svrhe kažnjavanja iz čl. 50. KZ-a, kako to ističe prvostupanjski sud, na koje razloge se upućuje žalitelj.

Kako razlozi u žalbama nisu osnovani, a preispitivanjem pobijane presude nisu uočene povrede na koje ovaj Vrhovni sud pazi po službenoj dužnosti, osim povrede koja je sanirana u toč. I izreke ove presude, po čl. 387. st. 1. i čl. 390. st. 1. ZKP-a, trebalo je odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu, 14. travnja 2005. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Gordana Korotaj, v.r.

Senka Klarić-Baranović, v.r.