Legislator Giurisprudenza & Legislazione
Revr-1134/2009-2 Generato dall'IA

Supreme Court dismisses appeal on unpaid salary claim due to statute of limitations and lack of force majeure.

Numero d'incarto Revr-1134/2009-2
Autorità giudiziaria
Giurisdizione Croazia (HR)
Data della decisione
Esito del giudizio Respinto (Dismissed)

Sintesi Legislator

Generato dall'IA

The Supreme Court of Croatia dismissed the appellant's appeal against a lower court judgment confirming the dismissal of a claim for unpaid salary difference. The appellant argued that the statute of limitations did not apply due to lack of knowledge about a presidential salary order and claimed force majeure prevented filing the lawsuit. The court found no force majeure and held that the claim was a labor dispute subject to standard limitation periods, which had expired by the time of filing.

Regesto Legislator

Generato dall'IA

čl. 392. a. st. 1. ZPP; čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP; čl. 131. ZR; čl. 383. ZOO: The court must examine appeals for procedural violations and substantive law errors; a claim for salary difference is a labor dispute subject to statute of limitations, and lack of knowledge of a decision does not constitute force majeure barring the claim.

Parole chiave

Generato dall'IA
statute of limitations labor dispute force majeure salary difference presidential order appellate review procedural violation

Disposizioni normative citate

Generato dall'IA
čl. 392. a. st. 1. ZPP
čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP
Ne postoji bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP, a revident u reviziji ne navodi u čemu bi se konkretno sastojala bitna povreda odredaba parničnog postupka te se nije ostvario revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.
čl. 1. st. 2. Zakona o obvezama i pravima državnih dužnosnika
- da je Predsjednik Republike Hrvatske, temeljem zakonskih ovlaštenja utvrđenih u čl. 1. st. 2. Zakona o obvezama i pravima državnih dužnosnika te čl.
čl. 12. a. Zakona o obvezama i pravima državnih dužnosnika
čl. 131. Zakona o radu
Pri tome se drugostupanjski sud ispravno poziva na odredbu čl. 131. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 38/95, 54/95, 65/95, 17/01, 114/03 – dalje: ZR).
čl. 383. Zakona o obveznim odnosima
Pri tome se poziva na odredbu čl. 383. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 12/99 – dalje ZOO).

Ti chiedi come si applica questa sentenza alla tua fattispecie?

Analizza questa decisione insieme alla legislazione federale e cantonale, ai commentari e alla giurisprudenza successiva in Legislator AI.

Apri in Legislator →

Testo completo

Broj: Revr 1134/09-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan, predsjednice vijeća, Gordane Matasić-Špoljarić, mr. sc. Lucije Čimić, Viktorije Lovrić i Branka Medančića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. P. iz S., kojega zastupa punomoćnik V. A., odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu J. M. & V. A. iz Z., protiv tuženice Republike Hrvatske, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu, Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžr-2200/07 od 10. veljače 2009., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu (sada Općinskog građanskog suda u Zagrebu) poslovni broj Pr-1474/07 od 19. rujna 2007., u sjednici održanoj 21. siječnja 2010.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev da se naloži tuženici isplatiti tužitelju iznos od 137.615,33 kn sa zateznim kamatama pobliže označenim u izreci presude i uz naknadu troška postupka sa zateznom kamatom, te je naloženo tužitelju naknaditi tuženici trošak postupka u iznosu od 23.855,00 kn.

Drugostupanjski sud je potvrdio presudu suda prvog stupnja.

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj zbog apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava te predlaže da ovaj sud prihvati obje nižestupanjske presude i predmet vrati na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu.

Tuženica nije odgovorila na reviziju.

Revizija nije osnovana.

Primjenom odredbe čl. 392. a. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 i 84/08 – dalje: ZPP) ovaj sud ispitao je pobijanu presudu u dijelu kojom se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji pazeći po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalno prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP.

Ne postoji bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP, a revident u reviziji ne navodi u čemu bi se konkretno sastojala bitna povreda odredaba parničnog postupka te se nije ostvario revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

Sporno je u ovom predmetu radi li se o zahtjevu za naknadu štete ili o novčanom zahtjevu koji proizlazi iz radnog odnosa, je li nastupila zastara potraživanja te ima li osnova za zastoj zastarijevanja zbog nesavladivih prepreka, jer tužitelj navodi da nije znao za odluku Predsjednika Republike Hrvatske budući da ista nije objavljena u „Narodnim novinama“ a saznao je za istu krajem 2002. kada je iz Ureda Predsjednika Republike Hrvatske poslana u Glavni stožer Oružanih snaga Republike Hrvatske pa smatra da nije nastupila zastara potraživanja, jer je tužba u ovom predmetu podnesena 22. travnja 2003.

Nakon provedenog postupka nižestupanjski sudovi su utvrdili:

- da je tuženik bio djelatna vojna osoba kod tuženice u činu generala pukovnika i bio je na dužnosti zapovjednika … OS RH od 6. ožujka 1996. do 3. siječnja 2003., a nakon toga na dužnosti Glavnog inspektora obrane, na koje dužnosti ga je temeljem Ustava RH i odredbi Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 23/95, 33/95, 105/99, 128/99) imenovano Predsjednik Republike Hrvatske kao Vrhovni zapovjednik Oružanih snaga Republike Hrvatske,

- da je Predsjednik Republike Hrvatske, temeljem zakonskih ovlaštenja utvrđenih u čl. 1. st. 2. Zakona o obvezama i pravima državnih dužnosnika te čl. 12. a. istog Zakona („Narodne novine“ broj 135/98), donio Odluku o plaćama državnih dužnosnika u Ministarstvu obrane i Oružanim snagama Republike Hrvatske od 15. siječnja 1999. (dalje Odluku o plaćama) kojom je utvrdio tužitelju plaću u utuženom razdoblju u iznosu od 16.000,00 kn,

- da tužitelju prema navedenoj odluci koja je stupila na snagu 15. siječnja 1999. s primjenom od 1. studenog 1998. plaća nije isplaćivana,

- da je tužitelj u ovom predmetu 22. travnja 2003. podnio tužbu za isplatu razlike plaće za razdoblje od 1. studenog 1998. do 1. ožujka 2003.

Na tako utvrđeno činjenično stanje nižestupanjski sudovi pravilno su primijenili materijalno pravo kada su odbili tužbeni zahtjev kao neosnovan jer je nastupila zastara potraživanja isplate razlike plaće u spomenutom razdoblju.

Pravilno je pravno stajalište nižestupanjskih sudova da iz činjenica na kojima tužitelj temelji zahtjev za isplatu razlike plaće proizlazi da se radi o zahtjevu za isplatu iz radnog odnosa. Zahtjev za isplatu razlike plaće dospijeva od svakog pojedinog obroka od studenog 1998. do 1. ožujka 2000. pa kako je tužba podnesena 22. travnja 2003. u pravu su nižestupanjski sudovi kada su utvrdili da je cjelokupno potraživanje tužitelja zastarjelo. Pri tome se drugostupanjski sud ispravno poziva na odredbu čl. 131. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 38/95, 54/95, 65/95, 17/01, 114/03 – dalje: ZR).

Revident tijekom cijelog postupka pa i u reviziji ponavlja da se radi o zahtjevu za naknadu štete, da je došlo do zastoja zastarijevanja zbog nesavladivih zapreka, jer zbog propusta tuženice nije znao niti je mogao znati za predmetnu odluku. Pri tome se poziva na odredbu čl. 383. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 12/99 – dalje ZOO).

U pravu je drugostupanjski sud kada smatra da razlozi koje tužitelj navodi zbog kojih nije podnio tužbu prije 22. travnja 2003. ne predstavljaju nesavladive prepreke zbog kojih nije mogao ustati tužbom te u ovom predmetu nije došlo do zastoja zastarijevanja.

Kako ne postoje revizijski razlozi na koje ukazuje revident, a ni razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti to je primjenom odredbe čl. 393. ZPP odbijena revizija tužitelja kao neosnovana.

U Zagrebu, 21. siječnja 2010.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.