Legislator Giurisprudenza & Legislazione
I Kž-1002/2009-6 Generato dall'IA

Croatian Supreme Court increases sentence for drug abuse while dismissing appeals regarding sentencing and charges.

Numero d'incarto I Kž-1002/2009-6
Autorità giudiziaria
Giurisdizione Croazia (HR)
Data della decisione
Esito del giudizio Parzialmente accolto (Partially Allowed)

Sintesi Legislator

Generato dall'IA

The Supreme Court of Croatia accepted the prosecutor's appeal against the first-instance judgment, increasing the defendant's sentence for drug abuse from one year to two years and six months. The court rejected the prosecutor's and co-defendant's appeals as unfounded, upholding the original findings regarding the nature of the charges and the application of juvenile sentencing laws. The decision rests on the first-instance court's correct assessment that the defendants' actions constituted lesser offenses rather than the more serious abuse of drugs, and that the mitigating circumstances were properly weighed.

Regesto Legislator

Generato dall'IA

čl. 173. st. 2. KZ-a; čl. 41. ZIDKZ-a; čl. 57. st. 4. c) KZ-a; čl. 63. st. 1. KZ-a; čl. 387. st. 1. ZKP; čl. 390. st. 1. ZKP: The Supreme Court may increase a sentence when the first-instance court correctly applied mitigating circumstances and the nature of the offense, while dismissing appeals that fail to challenge the factual basis or legal characterization of the charges.

Parole chiave

Generato dall'IA
drug abuse sentencing Croatian Criminal Code juvenile offender laws prosecutor appeal co-defendant liability drug abuse offense sentencing increase

Disposizioni normative citate

Generato dall'IA
čl. 173. st. 2. KZ-a
Š., za kazneno djelo zlouporabe opojnih droga iz čl. 173. st. 2. KZ-a u vezi čl.
čl. 41. ZIDKZ-a
KZ-a u vezi čl. 41. ZIDKZ-a, zbog kojeg je tom presudom proglašen krivim, na temelju čl.
čl. 57. st. 4. c) KZ-a
ZIDKZ-a, primjenom čl. 57. st. 4. c) KZ-a, osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i šest mjeseci, u koju mu se, na temelju čl.
čl. 63. st. 1. KZ-a
Po čl. 63. st. 1. KZ-a optuženima je u kazne uračunato vrijeme provedeno u pritvoru i to: opt.
čl. 387. st. 1. ZKP
i čl. 387. st. 1. ZKP, odlučeno je kao u izreci ove odluke.
čl. 390. st. 1. ZKP

Ti chiedi come si applica questa sentenza alla tua fattispecie?

Analizza questa decisione insieme alla legislazione federale e cantonale, ai commentari e alla giurisprudenza successiva in Legislator AI.

Apri in Legislator →

Testo completo

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 1002/09-6

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Senke Klarić-Baranović, kao predsjednice vijeća, te mr. sc. Marijana Svedrovića, mr. sc. Branka Brkića, Zlate Lipnjak-Bosanac i Hajrije Novoselec, kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Zdravka Stojanovića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. I. F. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. i dr. KZ-a, odlučujući o žalbama državnog odvjetnika, opt. M. Š. i opt. G. M., podnesenim protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 7. rujna 2009. godine, broj K-99/09, u sjednici održanoj dana 7. travnja 2010. godine, u nazočnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Dubravka Palijaša i braniteljice opt. T. S., S. G., odvjetnice iz Z.,

p r e s u d i o j e:

I. Prihvaća se žalba opt. M. Š., preinačuje se pobijana prvostupanjska presuda u odluci o kazni, te se opt. M. Š., za kazneno djelo zlouporabe opojnih droga iz čl. 173. st. 2. KZ-a u vezi čl. 41. ZIDKZ-a, zbog kojeg je tom presudom proglašen krivim, na temelju čl. 173. st. 2. KZ-a u vezi čl. 41. ZIDKZ-a, primjenom čl. 57. st. 4. c) KZ-a, osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i šest mjeseci, u koju mu se, na temelju čl. 63. st. 1. KZ- a, uračunava vrijeme provedeno u pritvoru od 21. listopada 2008. godine do 19. lipnja 2009. godine.

II. Žalbe državnog odvjetnika i opt. G. M. odbijaju se kao neosnovane, te se u ostalom pobijanom a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

Pobijanom presudom opt. I. F., opt. T. S., opt. V. B., opt. M. Š., opt. G. M. i opt. T. V. proglašeni su krivima i to: opt. I. F., opt. T. S., opt. V. B. i opt. M. Š., zbog kaznenih djela iz čl. 173. st. 2. KZ-a u vezi čl. 41. ZIDKZ-a, činjenično i pravno opisanih u toč. 1.-4. izreke pobijane presude, dok su opt. G. M. i opt. T. V. proglašeni krivima zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 1. KZ-a, činjenično i pravno opisanih u toč. 5.-6. izreke pobijane presude, pa se svim optuženicima izriču kaznene sankcije i to: opt. I. F., za kazneno djelo iz toč. 1., po čl. 173. st. 2. KZ-a u vezi čl. 41. ZIDKZ-a, a uz primjenu odredaba čl. 57. st. 3. KZ-a i čl. 57. st. 4. c)

I Kž 1002/09-6

KZ-a, kazna zatvora u trajanju od jedne godine; opt. T. S., za kazneno djelo iz toč. 2., po čl. 173. st. 2. KZ-a u vezi čl. 41. ZIDKZ-a, a uz primjenu odredaba čl. 109. st. 1., te čl. 27., 11. i 9. Zakona o sudovima za mladež, pridržaj izricanja kazne maloljetničkog zatvora, uz odgojnu mjeru pojačane brige i nadzora, uz slijedeće obveze: da redovito izvršava obveze na studiju, da se uključi u rad humanitarnih organizacija ili poslovima komunalnog ili ekološkog sadržaja, da se uzdrži od posjećivanja lokala, priredaba i kloni društva i osoba koje na njega štetno utječu, i da se uz suglasnost roditelja podvrgne stručnom medicinskom postupku odnosno postupku odvikavanja od droge – s time, da opt. T. S. može naknadno biti izrečen maloljetnički zatvor ako za vrijeme od dvije godine, tj. za vrijeme kušnje ponovi kazneno djelo ili se protivi provođenju odgojne mjere; opt. V. B., za kazneno djelo iz toč. 3., po čl. 173. st. 2. KZ-a u vezi čl. 41. ZIDKZ-a, a uz primjenu odredbe čl. 57. st. 2. KZ-a i čl. 57. st. 4. c) KZ-a, kazna zatvora u trajanju od dvije godine; opt. M. Š., za kazneno djelo iz toč. 4., po čl. 173. st. 2. KZ-a u vezi čl. 41. ZIDKZ-a, kazna zatvora u trajanju od tri godine i šest mjeseci; opt. G. M., za kazneno djelo iz toč. 5., po čl. 173. st. 1. KZ-a, kazna zatvora u trajanju od pet mjeseci, dok se opt. T. V., za kazneno djelo iz toč. 6., po čl. 173. st. 1. KZ-a izriče kazna zatvora u trajanju od pet mjeseci, a po čl. 67. st. 1. KZ-a, primjenjuje uvjetna osuda, s rokom kušnje u trajanju od dvije godine.

Po čl. 63. st. 1. KZ-a optuženima je u kazne uračunato vrijeme provedeno u pritvoru i to: opt. I. F., opt. V. B. i opt. M. Š. od 21. listopada 2008. godine do 19. lipnja 2009. godine – svakom, a opt. G. M. i opt. T. V. od 21. do 22. listopada 2008. – svakom.

Po čl. 76. st. 1. KZ-a opt. V. B. i opt. M. Š. izrečene su sigurnosne mjere obveznog liječenja o ovisnosti od opojnih droga, koje po čl. 75. st. 3. KZ-a u vezi čl. 10. ZIDKZ-a, mogu trajati do prestanka razloga izricanja, a u svakom slučaju do prestanka izvršenja zatvorske kazne, no niti u kojem slučaju ne duljem od pet godina.

Po čl. 173. st. 7. KZ-a od optuženika je oduzeta opojna droga, kao i sredstva za njihovo pripremanje i to: od opt. T. S., jedna prozirna PE kutija s plavim poklopcem sa 18,81 gramom opojne droge marihuana, jedna PE vrećica sa 1,09 grama opojne droge MDMA, jedna PE vrećica sa 100 komada šarenih markica sa crtežima, a na kojima je utvrđena prisutnost lisegida (LSD), te jedan omot od celofana sa 11,5 grama šarenih markica, na kojem je utvrđena prisutnost lisegida (LSD); od opt. M. Š. jedna stabljika visine 33 cm, ukupne mase 2,74 grama materije koja sadrži više od 0,3% THC-a, pa predstavlja opojnu drogu marihuanu; od opt. G. M., jedan papirnati omot s 2,74 grama materije koja sadrži više od 0,3% THC-a i predstavlja opojnu drogu marihuanu, te crveno-bijelu kutiju, s tragovima THC-a; od opt. T. V. jedan papirnati omot sa 1,08 grama materije koja sadrži više od 0,3% THC-a i predstavlja opojnu drogu marihuanu, te srebrnu metalnu kutijicu s tragovima THC-a.

Po čl. 82. st. 1. KZ-a od optuženika je oduzeta imovinska korist ostvarena počinjenjem pojedinih kaznenih djela i to: od opt. T. S. u iznosu od 3.300,00 kn, od opt. V. B. u iznosu od 160,00 kn i od opt. M. Š. u iznosu od 4.000,00 kn.

Po čl. 122. st. 1. ZKP opt. M. Š., opt. G. M. i opt. T. V. naloženo je plaćanje troškova kaznenog postupka iz čl. 119. st. 2. toč. 6. ZKP u iznosu od 1.500,00 kn – svakom; dok su ovi optuženici, po čl. 122. st. 4. ZKP, oslobođeni preostalog dijela troškova kaznenog postupka, a nasuprot tome, opt. I. F., opt. T. S. i opt. V. B., po čl. 122. st. 4. ZKP, u cijelosti su oslobođeni plaćanja troškova kaznenog postupka.

I Kž 1002/09-6

Istom presudom, opt. G. M. i opt. T. V., po čl. 354. toč. 3. ZKP, oslobođeni su optužbe i to: opt. G. M., da bi počinio kazneno djelo iz toč. 7., iz čl. 173. st. 2. KZ-a u vezi čl. 41. ZIDKZ-a, te opt. T. V., da bi počinio kazneno djelo iz toč. 8., iz čl. 173. st. 2. KZ-a u vezi čl. 41. ZIDKZ-a, činjenično i pravno opisanih u izreci pobijane presude.

Po čl. 123. st. 1. ZKP, troškovi kaznenog postupka iz čl. 119. st. 2. toč. 1-5. ZKP, kao i nužni izdaci ovih optuženika i nužni izdaci i nagrade njihovih branitelja, pali su na teret proračunskih sredstava.

Protiv te presude (u osuđujućem, ali i oslobađajućem dijelu) žalbe su podnijeli: opt. M. Š., po braniteljici A.-M. G., odvjetnici iz Z., zbog odluke o kazni, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, pobijanu presudu, u osuđujućem dijelu, preinači u odluci o kazni, na način da „opt. M. Š. osudi na blažu kaznu“; opt. M. Š. – po majci B. Š., zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se „pobijana presuda preinači na način da se opt. M. Š. odredi umjesto kazne društveno korisni rad“; opt. G. M., po branitelju N. G., odvjetniku iz Z., zbog odluke o kazni, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, pobijanu presudu preinači u odluci o kazni, na način da „opt. G. M. osudi na blažu kaznenu sankciju“; državni odvjetnik, zbog odluke o kazni, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, pobijanu presudu, u osuđujućem dijelu, preinači u odluci o kazni na način da opt. T. S., opt. G. M. i opt. T. V. osudi na „kazne zatvora u duljem vremenskom trajanju“, a u odnosu na oslobađajući dio pobijane presude, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, ukine oslobađajući dio pobijane presude (toč. 7. i 8.), i u tom dijelu predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno raspravljanje.

Odgovor na žalbu državnog odvjetnika, u odnosu na osuđujući dio pobijane presude, podnio je opt. T. S., po braniteljici S. G., odvjetnici iz Z., s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, žalbu državnog odvjetnika odbije kao neosnovanu i u odnosu na opt. T. S., potvrdi prvostupanjsku presudu.

Po čl. 373. st. 1. ZKP, predmet je proslijeđen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na dužno razgledanje.

O sjednici vijeća, po čl. 374. st. 1. ZKP, uredno su izviještene braniteljice opt. M. Š. i opt. T. S., A.-M. G. i S. G., obje odvjetnice iz Z., no na sjednicu vijeća pristupila je samo braniteljica opt. T. S., S. G., odvjetnica iz Z., dok je sjednica vijeća održana u odsutnosti uredno izvještene braniteljice opt. M. Š., A.-M. G., odvjetnice iz Z. (čl. 374. st. 4. ZKP), a sjednici vijeća prisustvovao je i zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Dubravko Palijaš.

Žalba opt. M. Š. je osnovana, dok su žalbe državnog odvjetnika i opt. G. M. neosnovane.

Na žalbu opt. M. Š.

I Kž 1002/09-6

Prije svega, protiv pobijane presude (u osuđujućem dijelu) žalbu je podnio opt. M. Š., po braniteljici A.-M. G., ali i po svojoj majci B. Š., no kako obje žalbe ističu istu osnovu žalbe s gotovo identičnim razlozima, Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, tretirao je obje žalbe kao jednu žalbu podnesenu u korist opt. M. Š..

U pravu je žalitelj kada u žalbi ističe da je prvostupanjski sud osudio opt. M. Š. na prestrogu kaznu.

Prije svega, Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, prihvaća sve navedene razloge kojima se rukovodio prvostupanjski sud prilikom odmjeravanja kazne opt. M. Š. (u smislu odredbe čl. 56. KZ-a – istaknute na str. 31-32. pobijane presude), osim što smatra da je prvostupanjski sud precijenio jedinu otegotnu okolnost koju je utvrdio: prethodnu osuđivanost za istovrsna kaznena djela, jer uvidom u kaznene presude (koje je opt. M. Š. dostavio kao prilog žalbi) nedvojbeno proizlazi da se radi o kaznenim djelima počinjenim prije šest godina (2002.-2003.), da se u sva tri predmeta radi o ukupnoj količini opojne droge marihuana od 4 grama (koje je opt. M. Š. posjedovao za vlastitu uporabu), pa takva količina opojne droge, te protek vremena od počinjenja kaznenog djela iz čl. 173. st. 1. KZ-a, ne mogu biti razlogom da se uz valjanu ocjenu velikog broja olakotnih okolnosti (istaknuti na str. 31. pobijane presude, ali i istaknuti u žalbi žalitelja) ne primjeni pravna ustanova naročito olakotnih okolnosti iz čl. 57. st. 2. KZ-a, a da se mjera ublažene kazne ne podvede pod odredbu čl. 57. st. 4. c) KZ-a.

Naime, Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, smatra da će se i kaznom zatvora u trajanju od dvije godine i šest mjeseci ostvariti sve svrhe kažnjavanja iz čl. 50. KZ-a, kao i opći ciljevi kažnjavanja propisanih u zakonu.

Na žalbu opt. G. M.

Nije u pravu žalitelj kada u žalbi tvrdi da je prvostupanjski sud osudio opt. G. M. na prestrogu kaznu.

Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, u cijelosti prihvaća razloge prvostupanjskog suda iznesene na str. 36., odl. 2. pobijane presude, jer višekratna osuđivanost opt. G. M., u razdoblju od 2003.-2009. godine, za istovrsna kaznena djela, ne omogućuje osudu na blažu kaznu (ili drugu vrstu kaznene sankcije), kako to ističe i prvostupanjski sud. Prema mišljenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske kaznom zatvora u trajanju od pet mjeseci ostvarit će se sve svrhe kažnjavanja iz čl. 50. KZ-a.

Na žalbu državnog odvjetnika

U odnosu na osuđujući dio pobijane presude

Prije svega, nije u pravu državni odvjetnik kada u žalbi ističe da je prvostupanjski sud osudio opt. T. S. na preblagu kaznenu sankciju. Okolnosti istaknute u žalbi (kazneno djelo počinjeno u dužem vremenskom periodu, te pribava znatne imovinske koristi) same po sebi ne predstavljaju otegotne okolnosti u smislu odredbe čl. 56. KZ-a. Razdoblje od dva mjeseca

I Kž 1002/09-6

nije „duže“ vremensko razdoblje, a imovinska korist od 3.300,00 kn nije „znatna imovinska korist“, kako to pogrešno u žalbi tvrdi državni odvjetnik. S druge pak strane, olakotne okolnosti nisu „precijenjene“ već je prvostupanjski sud primjenom maloljetničkih propisa do kraja uvažio sve okolnosti važne za odmjeravanje kaznene sankcije, tako da Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, u cijelosti prihvaća razloge prvostupanjskog suda iznesene na str. 33-34. pobijane presude, i na te iste razloge upućuje državnog odvjetnika.

Razlozi žalbe državnog odvjetnika u odnosu na opt. G. M. i opt. T. V. izneseni su sumarno i to samo s naznakom da prvostupanjski sud nije „u dovoljnoj mjeri cijenio otegotne okolnosti“, a te otegotne okolnosti odnose se isključivo na generalnu prevenciju u kažnjavanju (s time da se državni odvjetnik uopće ne osvrće na primjenu uvjetne osude opt. T. V.), iz kojih razloga Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvaća razloge prvostupanjskog suda (str. 35. pobijane presude), te i na te razloge upućuje državnog odvjetnika.

U odnosu na oslobađajući dio pobijane presude

Vrhovni sud Republike Hrvatske mora konstatirati da državni odvjetnik pod oznakom ad 1) žalbe pretežno navodi razloge prvostupanjskog suda koji su istog motivirali da po čl. 354. toč. 3. ZKP oslobodi od optužbe opt. G. M. i opt. T. V. zbog kaznenih djela iz čl. 173. st. 2. KZ-a. Ono što državni odvjetnik smatra pogrešnim utvrđenjem od strane prvostupanjskog suda sastoji se u sljedećem: ostali optuženici ne terete opt. G. M. i opt. T. V. „jer se svaki od optuženika tereti za svoje radnje“; pored posrednog terećenja od strane opt. T. S., prvostupanjskom sudu su bili na raspolaganju i materijalni dokazi, tj. telefonski zapisi razgovora svih optuženika, ali prvostupanjski sud te dokaze ex officio nije izveo, a niti državni odvjetnik nije predložio izvođenje tih dokaza jer je smatrao da bez obzira na „izmjenu“ obrane obojice optuženika, ima dovoljno dokaza za kondemnatornu presudu. Isto tako, državni odvjetnik smatra da je iskaz svjedoka R. Š. (o njegovom saznanju da su optuženici konzumirali marihuanu), trebalo je drugačije cijeniti nego je to učinio prvostupanjski sud, i time razriješiti „dvojbu“ u pogledu nedostatka odlučnih činjenica.

Takvi razlozi državnog odvjetnika sasvim su neprihvatljivi za Vrhovni sud Republike Hrvatske, jer iz obrazloženja pobijane presude (prije svega navoda na str. 25., odl. 2. i 3. pobijane presude) nedvojbeno proizlazi ono što je i in fine zaključio prvostupanjski sud: da zbog „pitanja konstrukcije optuženja“ nije dokazano da bi ovi optuženici počinili kazneno djelo iz čl. 173. st. 2. KZ-a, već je utvrđeno da se radi o kaznenim djelima iz čl. 173. st. 1. KZ-a – zbog kojih kaznenih djela su ovi optuženici i proglašeni krivima u osuđujućem dijelu pobijane presude. Državni odvjetnik u žalbi ne navodi niti jednu okolnost koja bi dovela u pitanje zaključke prvostupanjskog suda u pogledu oslobađajućem dijelu pobijane presude.

Zbog svega iznesenog, na temelju čl. 390. st. 1. i čl. 387. st. 1. ZKP, odlučeno je kao u izreci ove odluke.

U Zagrebu, 7. travnja 2010.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Zdravko Stojanović, v.r.

Senka Klarić-Baranović, v.r.