Croatian court awards worker compensation for non-property damage and legal fees while rejecting specific interest claims.
Sintesi Legislator
Generato dall'IAThe court ordered the insurance company to pay the plaintiff 2,010.00 EUR for non-property damage and legal costs, plus statutory interest. The plaintiff had claimed a separate 250.00 EUR sum, which the court rejected as unfounded. Interest was awarded on the main award but denied on the rejected portion because the debt obligation only crystallized upon the final judgment.
Regesto Legislator
Generato dall'IAČlanak 29. ZOO-a; Članak 1103. ZOO-a; Članak 1089. st. 2. ZOO-a; Članak 154. st. 2. ZPP-a; Članak 155. ZPP-a; Članak 151. st. 3. ZPP-a: Statutory interest runs from the date the monetary obligation becomes enforceable, which for non-property damage is the date of the first-instance judgment, not the date of the initial claim.
Parole chiave
Generato dall'IADisposizioni normative citate
Generato dall'IATesto completo
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: Pr-243/2024-26
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Adeli Turkalj, u pravnoj stvari tužitelja DK iz [adresa], OIB- [osobni identifikacijski broj] zastupanog po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Bačić i partneri iz Zadra protiv tuženika HOK- Osiguranje d.d., Zagreb, Capraška 6, OIB-00432869176 zastupanog po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Olujić, Pezić & Partneri d.o.o. iz Zagreba radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 5. lipnja 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja Ivana Ražnjevića, odvjetnika i punomoćnika tuženika Domenike Vulin, odvjetnice, 4. srpnja 2025.
p r e s u d i o j e
I Nalaže se tuženiku HOK-Osiguranju d.d., Zagreb, Capraška 6, OIB-00432869176, da tužitelju DK iz [adresa], OIB- [osobni identifikacijski broj] u roku od 15 dana isplati na ime neimovinske štete i tuđe pomoći i njege ukupan iznos od 2.010,00 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od 1.800,00 eur počevši od 31. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a na iznos od 210,00 eur počevši od 4. srpnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine.
II Odbija se kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva kojim tužitelj od tuženika potražuje iznos od 250,00 eur sa pripadajućom kamatom kao i zahtjev za isplatu zakonske zatezne kamate na iznos od 210,00 eur tekuće od 31. siječnja 2024. do 3. srpnja 2025.
III Nalaže se tuženiku HOK-Osiguranju d.d., Zagreb, Capraška 6, OIB-00432869176, da tužitelju DK iz [adresa], OIB- [osobni identifikacijski broj] u roku od 15 dana naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.806,45 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 4. srpnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je dio zahtjeva za naknadom troškova postupka u iznosu od 193,55 eur odbijen kao neosnovan.
O b r a z l o ž e n j e
1. Tužitelj je dana 23. veljače 2024. podnio tužbu ovom sudu protiv tuženika radi naknade štete. U tužbi navodi da je 25. veljače 2021. pretrpio ozljedu na radu kao zaposlenik društva Hrvatske autoceste d.o.o. na radnom mjestu radnika za jednostavne šumarske radove i to na autocesti A1 kod 284. kilometra. Također navodi da je predmetnog dana obavljao uobičajene poslove krčenja raslinja motornom lančanom pilom na zemljanom pojasu uz zaštitnu žičanu ogradu autoceste A1 i da je prilikom rukovanja motornom lančanom pilom kojom je sjekao raslinje ozlijedio potkoljenicu desne noge. Ističe da mu je predmetna ozljeda od Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje priznata i potvrđena kao ozljeda na radu.
Nadalje navodi da je u štetnom događaju zadobio otvorenu razdornu ranu na stražnjem dijelu potkoljenice desne noge te je odmah po ozljeđivanju zatražio pomoć u Općoj bolnici u Zadru gdje mu je učinjena toaleta rane te su mu postavljeni šavovi i lašvice te otpušten na kućno liječenje, s time da je u daljnjem tijeku liječenja redovito odlazio na kontrole i previjanje, nogu je držao na povišenom, mirovao je, uzimao je antibiotike i to sve do potpune sanacije rane.
Naglašava da je tijekom liječenja trpio jake fizičke bolove i strah, a pored poduzetog liječenja kao posljedica ozljeđivanja zaostale su trajne posljedice i naruženje, bio je podvrgnut neugodnostima poput hitne medicinske pomoći, šivanju rane, prematanju, mirovanju, cijepljenju, uzimanju antibiotika, itd., a nakon završenog liječenja zaostala je bolnost u desnoj nozi pri promjeni vremena i težim naporima, a prisutan je i strah od oslanjanja na desnu nogu kao i od ponovnog ozljeđivanja tijekom rada u istom ili sličnom radnom procesu, s time da mu je na mjestu ozljeđivanja zaostao ožiljak koji predstavlja naruženje.
Slijedom navedenog, zahtjeva isplatu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje iz čl.19. ZOO-a. Predlaže da sud imajući u vidu težinu povrede, pretrpljene fizičke boli i strah kao i zaostale trajne posljedice i naruženje te sve okolnosti slučaja, utvrdi pravičnu novčanu naknadu za otklanjanje posljedica povrede prava osobnosti iz čl. 1048. ZOO, a u svezi s čl. 1100.st.1. i 2. ZOO-a i to:
- za pretrpljene fizičke bolove 1.000,00 eur,
- za pretrpljeni strah 700,00 eur,
- za duševne boli zbog umanjenja životnih aktivnosti 800,00 eur i
- za duševne boli zbog naruženja 600,00 eur.
Ističe da mu je za vrijeme liječenja bila potrebna tuđa pomoć i njega za obavljanje osnovnih životnih i higijenskih potreba, a istu su mu pružali članovi obitelji te temeljem čl.1095. st.1. ZOO-a potražuje ukupan iznos od 200,00 eur.
Nadalje ističe da je njegov poslodavac Hrvatske autoceste d.o.o. osigurao svoju odgovornost prema djelatnicima kod tuženika policom osiguranja od odgovornosti br. 13- 0000010465 za razdoblje od 01. veljače 2021. – 28. veljače 2021.
Također ističe da se obratio poslodavcu s odštetnim zahtjevom 30. siječnja 2024., a poslodavac je proslijedio odštetni zahtjev tuženiku kao svom osiguravatelju.
2. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom u podnesku od 14. veljače 2025. tužitelj od tuženika s osnova naknade štete zbog ozljede na radu potražuje ukupan iznos od 2.260,00 eur i to za pretrpljene fizičke bolove 750,00 eur, za pretrpljeni strah 700,00 eur, za duševne boli zbog naruženja 600,00 eur i za tuđu pomoć i njegu 210,00 eur, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od podnošenja odštetnog zahtjeva (31. siječnja 2024.) pa do isplate. Također potražuje i troškove parničnog postupka sa kamatom od presuđenja do isplate.
3. U odgovoru na tužbu tuženik osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Ističe da iz navoda tužbe te priloga dostavljenih uz tužbu, proizlazi kako je do štetnog događaja došlo na način da je tužitelj obavljao uobičajene poslove, odnosno poslove koje redovno obavlja i za koje je obučen, te je prilikom neopreznog rukovanja motoronom pilom ozlijedio potkoljenicu desne noge, slijedom čega proizlazi isključiva odgovornost tužitelja za nastanak štetnog događaja.
Naglašava kako šteta nije posljedica propusta zaštite na radu jer je poslodavac osigurao sigurne uvjete za rad, kao i sredstva za rad koje štite radnika od ozljede na radu, dok osiguranik tuženika ni na koji način nije mogao predvidjeti niti izbjeći predmetni štetni događaj. Poziva se na čl. 111. Zakona o radu, a u svezi sa čl. 25. st. 2. Zakona o zaštiti na radu.
Nadalje naglašava da je tužitelj, uslijed neopreznog rukovanja motornom pilom, ozlijedio potkoljenicu desne noge i da poremećaja u radnom procesu nije bilo, s time da je poslodavac tužitelja, odnosno osiguranik tuženika, poduzeo sve radnje koje je bio dužan poduzeti te je slijedom navedenog razvidno da je do štetnog događaja došlo nepažnjom tužitelja, koju poslodavac nije mogao predvidjeti, te na koju nije mogao utjecati niti je mogao izbjeći posljedice navedene radnje.
Ističe da stoga osporava odgovornost za nastanak štetnog događaja budući šteta nije nastala u vezi s radom niti je nastupila kao posljedica propusta u zaštiti na radu, već uslijed nepažnje samog tužitelja. Također ističe da nema uzročno-posljedične veze između procesa rada, upravljanja tim procesom i nastale štete tužitelju.
Podredno, osporava visinu neimovinske i imovinske štete u pogledu zadobivenih ozljeda koju tužitelj potražuje tužbom jer navedeni iznosi nisu u skladu sa sudskom praksom utemeljenom na Orijentacijskim kriterijima VSRH, kao što niti iz dostavljene dokumentacije ne proizlaze povrede koje bi opravdavale dosudu iznosa od 3.300,00 eur. Nadalje navodi da osporava tijek zatezne kamate kako je isti postavljen u tužbi za imovinsku štetu (tuđu pomoć i njegu), jer nereparirana šteta nastaje trenom presuđenja kada nenovčana imovinska šteta biva pretočena u određeni broj novčanih jedinica, pa kamata na istu može početi teći tek od presuđenja.
Slijedom navedenog predlaže da sud nakon provedene glavne rasprave odbije tužbeni zahtjev i obveže tužitelja da mu naknadi parnični trošak zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.
4. Radi ocjene osnovanosti tužbenog zahtjeva sud je izvršio uvid u prijavu o ozljedi na radu (str. 6-9 spisa), medicinsku dokumentaciju (str. 10-16 spisa), fotografije naruženja tužitelja (str. 17-18 spisa), odštetni zahtjev od 30. siječnja 2024. i e-mail korespondenciju (str. 21-22 i 23 spisa), podatke DZS-a o neto plaćama i stopi inflacije (str. 37-41 spisa),
5. Proveden je dokaz saslušanjem tužitelja (str. 79-80 spisa) te svjedoka ŠK (str. 78-79 spisa), BK (str. 79 spisa) i ČK (str. 81-82 spisa).
6. Nadalje, proveden je dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku izv.prof.prim.dr.sc. ZK (str.48-49 spisa) kao i pisanim očitovanjem vještaka od 6. ožujka 2025. (str. 71 spisa).
7. Sud je odbio prijedlog tuženika za provođenjem vještačenja po vještaku zaštite na radu jer ga je ocijenio nepotrebnim budući je činjenično stanje u ovom predmetu dovoljno utvrđeno za donošenje odluke, a provođenje predloženog vještačenja bespotrebno bi dovelo do odugovlačenja postupka.
Tu također treba ukazati da je u prijavi o ozljedi na radu navedeno da su primijenjena osnovna i posebna pravila zaštite na radu, da je tužitelj na dan štetnog događaja koristio osobna zaštitna sredstva i da je bio osposobljen za rad na siguran način.
8. Na temelju provedenog postupka, sud je temeljem odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22, dalje ZPP) ocijenio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.
9. Predmet spora je zahtjev tužitelja kojim od tuženika potražuje naknadu štete (imovinske i neimovinske) zbog povrede na radu iz štetnog događaja od 25. veljače 2021.
10. Među parničnim strankama je nesporna pasivna legitimacija i nastanak štetnog događaja.
11. Među parničnim strankama je sporna odgovornost za nastanak štetnog događaja, uzročno posljedična veza između procesa rada, upravljanja tim procesom i nastale štete tužitelju, visina tužbenog zahtjeva kao i tijek kamata.
12. Iz odštetnog zahtjeva proizlazi da se tužitelj obratio poslodavcu sa zahtjevom za mirno rješenje spora, a iz e-mail komunikacije proizlazi da je poslodavac isti proslijedio tuženiku kao svom osiguravatelju 31. siječnja 2024. (str. 23 spisa).
13. Iz prijave o ozljedi na radu proizlazi da je tužitelj 25. veljače 2021., kao radnik Hrvatskih autocesta d.o.o., za vrijeme redovnog radnog vremena, ozlijedio potkoljenicu desne noge prilikom krčenja raslinja motornom lančanom pilom.
14. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je u vrijeme nastanka štetnog događaja radio u HAC-u na radnom mjestu vozača strojara, a neposredno nadređena osoba mu je bio poslovođa ČK. Naveo je da je poslovođa na dan štetnog događaja, ujutro, njemu i kolegama ŠK i BK dodijelio radne zadatke da krče raslinje na 284. km, smjer Zagreb.
Pojasnio je da je krčenje raslinja podrazumijevalo krčenje uz zaštitnu žičanu ogradu s unutarnje i vanjske strane, s time da su kolege ŠK i BK krčili raslinje s unutarnje strane s trimerom, a on je sam krčio raslinje s vanjske strane i to motornom pilom. Naglasio je da je teren na kojem su radili bio neprohodan, nezgodan, sa puno raslinja i grana, moralo se paziti gdje se staje. Također je naveo da je takve radne zadatke radio i prije štetnog događaja jer se krčenje raslinja radi 3-4 puta godišnje, ovisno o poslodavcu.
Naveo je da je krčio veće grane, otprilike 1,5 m koje ugrožavaju sigurnost zaštitne žičane ograde te je napravio jedan korak i grana mu je zapela za desnu nogu, posrnuo je pa mu je pila pala na desnu nogu. Također je naveo da se ne sjeća je li se radilo o grani koju je odrezao ili grani koja još nije bila odrezana odnosno obrađena, s time da je naglasio da se radilo o terenu gdje je bilo dosta raslinja, teren je bio neravan. Nadalje je naglasio da je motorna pila bila u pogonu, on ju je tada zaustavio i zvao kolege koji su došli i pomogli mu izvući lanac pile iz desne noge. Nadalje je naveo da su o tome odmah obavijestili ČK koji je došao s interventnim vozilom po njega i odvezao ga na hitni prijem u Zadar gdje se pristupilo sanaciji rane.
Istaknuo je da je tog dana posao obavljao na uobičajen način, nije se žurio, radio je kao i uvijek, a uvijek pazi kako radi jer se radi o opasnom poslu. Naveo je da je osposobljen za rad na siguran način, imali su zaštitnu odjeću, odnosno hlače i prsluk, zaštitne cipele i rukavice te je naglasio da ne mogu niti otići na posao da ne uzmu zaštitnu odjeću i obuću.
Također je naveo da u HAC-u radi preko 20 godina i nije imao drugih ozljeda na radu. Naglasio je da je nakon štetnog događaja morao mirovati, dobio je štake te su mu supruga i djeca pomagali prilikom obavljanja higijene, oblačenja, odlaska na previjanje, preglede, a sve je to trajalo cca 2-3 mjeseca.
Sud je izvršio neposredno opažanje ožiljka kod tužitelja te je utvrdio da se radi o uzdužnom ožiljku na desnoj potkoljenici blizu gležnja duljine cca 7-8 cm, s time da je tužitelj naveo da ga u ljetno vrijeme, kada ima kratke hlače, često znaju pitati što mu je to i mora objašnjavati što mu se desilo. Također je naveo da se zbog povrede često oslanja na lijevu nogu.
15. Iz iskaza svjedoka ŠK proizlazi da je na dan štetnog događaja 25. veljače 2021. radio u HAC-u, u tehničkoj jedinici [adresa], na radnom mjestu radnika za krčenje šiblja. Naveo je da tužitelja poznaje kao radnog kolegu te da je radio na istom radnom mjestu kao i on i da im je neposredno nadređena osoba bio ČK. Nadalje je naveo da su na dan štetnog događaja dobili radne zadatke od nadređenog ČK, koji je tužitelju, BK i njemu dao zadatak da na 284. km, pravac Zagreb, krče šiblje i to od ceste do žičane ograde te od žičane ograde 1 m prema unutra. Također je naveo da se radilo o neprohodnom terenu, kršu, kamenju. Pojasnio je da su ĐK i on krčili manje grane i to trimerom i nožem, dok je tužitelj krčio s motornom pilom. Naglasio je da su te poslove svi troje i prije radili kao što rade i dan danas. Nadalje je naveo da su BK i on bili blizu tužitelja te su čuli da je zavikao, priskočili su mu u pomoć te su vidjeli da mu je lanac od motorne pile zaboden u nogu pa su ga morali odšarafljivati kako bi ga izvukli iz noge.
Naveo je da su o štetnom događaju obavijestili nadređenog ČK, koji je došao i odvezao tužitelja. Naglasio je da je tužitelj bio osposobljen za rad na siguran način te su imali obvezu nošenja zaštitne odjeće i obuće, a na dan štetnog događaja su imali radne cipele, hlače, prsluk i zaštitne rukavice.
16. Iz iskaza svjedoka BK proizlazi da je na dan štetnog događaja 25. veljače 2021. radio u HAC-u na radnom mjestu radnika na održavanju ceste, odnosno radnika za krčenje šiblja. Naveo je da tužitelja poznaje kao radnog kolegu te da su radili na istom radnom mjestu, a neposredno nadređena osoba bio im je poslovođa ČK. Nadalje je naveo da je tog jutra ČK dao radni zadatak, njemu, kolegi ŠK i tužitelju, a isti se sastojao u krčenju šiblja i čišćenju na dionici A1 na 284. km, smjer Zagreb. Također je naveo da su kolega ŠK i on krčili šiblje nožem i trimerom, a tužitelj s motornom pilom. Naglasio je da su radili na neravnom terenu, kršovitom, bilo je kamenja.
Naveo je da su čuli tužitelja da zove u pomoć te su kolega ŠK i on došli do tužitelja, kojem se motorna pila zarezala u nogu, ispod lista, te mu je pomogao odvojiti lanac od pile iz noge.
Također je naveo da je tužitelj bio osposobljen za rad na siguran način te da su imali obvezu nošenja zaštitne odjeće, obuće i da su tog dana tužitelj, kolega i on imali zaštitne cipele, zaštitne hlače, prsluk, zaštitne rukavice, odnosno imali su sve što je bilo propisano.
Naglasio je da je na terenu bilo raslinja različitih debljina koje nisu mogli očistiti bez motorne pile te su sa zadatkom počeli u jutarnjim satima, a štetni događaj se desio između 12,00 i 13,00 sati. Također je naglasio da su sve te poslove radili i prije, a i poslije štetnog događaja, s time da se krčenje šiblja obavlja 3-4 puta godišnje, a može i više ako to procijeni poslodavac.
17. Iz iskaza svjedoka ČK proizlazi da u HAC-u radi od 12. srpnja 2004., a u vrijeme nastanka štetnog događaj radio je na radnom mjestu poslovođe u održavanju. Naveo je da je tužitelju bio neposredno nadređena osoba i da je isti radio na radnom mjestu vozača strojara. Također je naveo da je na dan štetnog događaja ujutro dao radne zadatke kako tužitelju tako i njegovoj ekipi, odnosno dao im je radni zadatak krčenja šiblja, raslinja iza pojasa ceste, u zemljanom pojasu, na određenoj lokaciji između čvora [adresa] i [adresa]. Naglasio je da je teren na kojem se krčilo raslinje bio nepristupačan teren, kršovit sa puno kamenja, raslinja, šiblja.
Nadalje je naveo da ga je tog dana nazvao tužitelj i rekao mu da se posjekao s motornom pilom kao i lokaciju na kojoj se nalazi te je došao na lice mjesta i vidio da tužitelj ima ozlijeđenu nogu te ga je odvezao na hitnu u [adresa] gdje su rekli da ga treba prebaciti u Zadar na kirurgiju.
Istaknuo je da je tužitelj u vrijeme štetnog događaja bio osposobljen za rad na siguran način i da je postojala obveza nošenja zaštitne opreme, odjeće, obuće, odnosno tužitelj je na sebi imao zaštitne hlače koje su bile podebljane kožom s prednje strane nogu, kao i zaštitne rukavice i zaštitne cipele.
Na pitanje je li poslodavac provodio mjere zaštite na radu i koje, svjedok je naveo da su radnici imali edukaciju odnosno praktični dio nastave za rukovanje s motornom pilom i drugim alatima i prošli su tečaj prve pomoći.
Također je naveo da je tužitelj poslove krčenja raslinja motornom pilom radio i prije štetnog događaja.
Pojasnio je da su poslovi vozača strojara, osim vožnje i čišćenje odmorišta, kupljenje smeća, rad u redovnoj ophodnji što znači da moraju postavljati signalizaciju ukoliko dođe do nezgoda, osposobljeni su za početno gašenje požara, košnja trave (strojno i ručno), pružanje prve pomoći, zalijevanje cisterni, zamjena zaštitne odbojne ograde, krčenje šiblja, betoniranje, zamjena i postavljanje zimske signalizacije, rukovanje raznim ručnim električnim alatima i sl. Nadalje je naveo da su za krčenje šiblja zaduženi cestar i vozač strojar, a takav zadatak krčenja šiblja im daje obično u jesensko zimskom periodu i to oko 30 puta.
18. Sud je prihvatio suglasne iskaze tužitelja i svjedoka ŠK, BK i ČK iz kojih proizlazi da je tužitelj u vrijeme nastanka štetnog događaja radio u Hrvatskim auto cestama d.o.o. na radnom mjestu vozača strojara i da je ujutro, na dan štetnog događaja neposredno nadređeni ČK, dao radni zadatak tužitelju i svjedocima ŠK i BK da krče raslinje na autocesti A1 na 285. km, smjer Zagreb. Nadalje, sud je prihvatio njihove suglasne iskaze u kojem su naveli da je teren na kojem su obavljali zadatak bio neprohodan, kršovit, neravan, pun kamenja, raslinja, šiblja, nepristupačan kao i da je tužitelj bio osposobljen za rad na siguran način i da je na dan štetnog događaja koristio zaštitne hlače, prsluk, zaštitne cipele i rukavice.
19. Nadalje sud je ocijenio uvjerljivim i istinitim iskaze tužitelja i svjedoka ŠK i BK u dijelu u kojem su iskazali da su raslinje krčili uz žičanu ogradu s unutarnje i vanjske strane, s time da su svjedoci ŠK i BK krčili manje grane s trimerom i nožem, a tužitelj je krčio veće grane sa motornom pilom i da su takve poslove radili i prije i poslije štetnog događaja. Također je životnim i logičnim ocijenio iskaz svjedoka BK u dijelu u kojem je naveo da se deblje raslinje nije moglo očistiti bez korištenja motorne pile. Naime, tužitelj je u svom iskazu naveo da je krčio veće grane, otprilike 1,5 m te je logično da se iste ne mogu krčiti nožem ili trimerom.
20. Iskaz tužitelja sud je ocijenio uvjerljivim i istinitim u dijelu u kojem je naveo da je na dan štetnog događaja posao obavljao na uobičajen način, nije žurio, radio je kao i uvijek, a uvijek pazi kako radi jer se radi o opasnom poslu. U prilog navedenom ide činjenica da je tužitelj radnik osiguranika tuženika preko 20 godina i da do štetnog događaja nije imao ni jednu povredu na radu. Nadalje sud je također kao uvjerljiv i istinit prihvatio iskaz tužitelja u dijelu u kojem je naveo da krčio veće grane, otprilike 1,5 m koje ugrožavaju sigurnost zaštitne žičane ograde te je napravio jedan korak i grana mu je zapela za desnu nogu, posrnuo je pa mu je pila pala na desnu nogu. S obzirom na navedeno, sud smatra da je tužitelj postupao kao i svaka druga osoba tj. radnik na njegovom radnom mjestu u istoj ili sličnoj situaciji, odnosno njegovo ponašanje ne ukazuje da bi do štetnog događaja došlo njegovim skrivljenim ponašanjem, već slučajno (casus), a za što poslodavac odgovara, odnosno u konkretnom slučaju tuženik kao osiguravatelj poslodavca. Naime, osoba koja odgovara za štetu prema načelu objektivne odgovornosti odgovara i za slučajno nastale štete.
21. Nadalje, sud je prihvatio i iskaz tužitelja u dijelu u kojem je naveo da je nakon ozljeđivanja pozvao kolege ŠK i BK koji su mu pomogli izvući lanac pile iz desne noge, a potom su obavijestili ČK koji je došao s interventnim vozilom po njega i odvezao ga na hitni prijem u Zadar gdje se pristupilo sanaciji rane. Isto su u svojim iskazima potvrdili i svjedoci ŠK, BK i ČK.
22. Odredbom čl.25. st.1. Zakona o zaštiti na radu (NN 71/14, 118/14, 94/18, 96/18 dalje ZZR) propisano je da se ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti. St.2. istog članka propisano je da poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu.
23. Odredbom čl.111. st.1. Zakona o radu (NN 93/14,127/17, 98/19 i 151/22, dalje ZR) propisano je da je poslodavac dužan radniku naknaditi štetu pretrpljenu na radu ili u svezi sa radom prema općim propisima obveznog prava.
24. To znači da se odgovornost tuženika procjenjuje po objektivnom kriteriju, odnosno tuženik odgovara na temelju objektivne činjenice da je šteta prouzročena, a tijekom postupka tuženik, na kojem je teret dokaza, nije dokazao niti jedan od razloga koji bi ga oslobodili od odgovornosti za predmetni štetni događaj. S druge strane tužitelj je dokazao da se u konkretnom slučaju radi o štetnom događaju nastalom na radu, odnosno u svezi s radom. Naime, iz provedenih dokaza proizlazi da je do ozljeđivanja tužitelja došlo za vrijeme redovnog radnog vremena, prilikom obavljanja poslova njegovog radnog mjesta – vozač strojar, odnosno isti je ozlijeđen tijekom radnog procesa odnosno prilikom krčenja raslinja motornom pilom na način da prilikom rukovanja motornom lančanom pilom, kojom je sjekao raslinje, ozlijedio potkoljenicu desne noge. Stoga je neosnovan prigovor tuženika da nema uzročno posljedične veze između procesa rada, upravljanja tim procesom i nastale štete tužitelju.
Iz utvrđenog činjeničnog stanja ne proizlazi da bi do ozljeđivanja tužitelja došlo njegovom krivnjom ili da je isti doprinio svom ozljeđivanju, budući je utvrđeno da je tužitelj rad obavljao na uobičajeni način, bez žurbe, odnosno na način kao što uvijek radi, a kod tuženika radi preko 20 godina, da je koristio zaštitnu opremu, s time da iz iskaza tužitelja i svih saslušanih svjedoka proizlazi da je tužitelj motornom pilom krčio raslinje na vrlo nepristupačnom, neravnom, kršovitom terenu, terenu s puno kamenja, šiblja i raslinja. U konkretnom slučaju radilo se o prostoru koji je doista neprohodan, pun kamenja i raslinja, šiblja i granja, odnosno terenu nezgodnom i teškom za obavljanje radnog zadatka (čišćenja i krčenja raslinja motornom lančanom pilom) kojeg je tužitelj na dan štetnog događaja dobio od neposredno nadređenog ČK.
25. Dakle, sukladno naprijed navedenom, poslodavac tužitelja je postupio protivno odredbi čl. 7. st. 3. ZR-a, kojom je propisano da je poslodavac dužan radniku osigurati uvjete za rad na siguran način i na način da ne ugrožava zdravlje radnika.
26. S obzirom na naprijed navedeno sud smatra da je tužiteljev poslodavac, odnosno u konkretnom slučaju tuženik odgovoran za štetni događaj od 25. veljače 2021.
27. Radi utvrđenja ozljeda koje je tužitelj zadobio u štetnom događaju sud je proveo medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku izv.prof.prim.dr.sc. ZK.
28. Iz nalaza i mišljenja gore navedenog stalnog sudskog vještaka od 26. prosinca 2024. proizlazi da je tužitelj u štetnom događaju 25. veljače 2021. zadobio gnječno- razdornu ranu distalnoga dijela desne potkoljenice te je provedeno ambulantno liječenje po kirurgu, a po završetku liječenja, kod tužitelja su zaostale subjektivne smetnje. Nadalje vještak navodi da je bol jačeg intenziteta trajala 1 dan, srednje jakoga intenziteta trajala je 1 tjedan, a slabijeg intenziteta 2 tjedna.
Također navodi da je tzv. primarni strah (u trenutku ozljeđivanja i neposredne životne opasnosti) bio kratkotrajan i intenzivan, a sekundarni strah (radi zadobivenih ozljeda i njihovih posljedica) jačeg intenziteta trajao je 1 dan, srednje jakog intenziteta 5 dana i slabijeg intenziteta 10 dana.
Vještak ističe da nije došlo do smanjenja životne aktivnosti, zbog kojih bi tužitelj trpio duševne boli i morao ulagati pojačane napore u svakodnevnom životu. Nadalje navodi da je tužitelju tuđa pomoć i njega bila potrebna 3 sata dnevno tijekom prva 2 tjedna nakon ozljeđivanja, a potom 1 sat dnevno narednih tjedan dana. Također navodi da je kod tužitelja zaostalo naruženje blažeg stupnja koje se odnosi na kožni ožiljak u distalnom lateralnom dijelu desne potkoljenice.
29. Tužitelj na nalaz i mišljenje nije imao prigovore te je u skladu s istim uredio tužbeni zahtjev.
30. Tuženik također nije stavljao prigovore na isti, ali je naveo da se vještak nije očitovao je li naruženje koje je utvrdio kod tužitelja vidljivo uvijek ili samo ponekad te je predložio da se vještak na navedenu okolnost očituje.
31. Vještak se 6. ožujka 2025., sukladno prijedlogu tuženika, pisano očitovao navodeći da se radi o ožiljku u distalnom lateralnom dijelu desne potkoljenice, koji je s obzirom na lokalizaciju ponekad vidljiv, odnosno vidljiv je u trenucima otkrivenosti navedenog dijela tijela (kratke hlače tijekom ljetnih mjeseci ili sportskih aktivnosti ili sl.).
32. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka kao i njegovo pisano očitovanje budući su isti stručni, logični i objektivni, te detaljno obrazloženi.
33. Iz nalaza i mišljenja vještaka sud je utvrdio da je tužitelju povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje čime mu je nastala neimovinska šteta u smislu čl. 19.st.2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje ZOO), a u vezi s čl. 1046. ZOO-a.
34. Utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu (čl.1100.st.1. ZOO-a). Sud je pri tome uzeo u obzir fizičke bolove, strah i duševne bolove zbog naruženosti, budući su to u smislu čl.1100.st.2. ZOO-a kriteriji (mjerila) odnosno kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu. Sud je također utvrdio potrebu za tuđom pomoći i njegom budući tužitelju temeljem čl. 1095.st.1. ZOO-a pripada pravo na naknadu štete za tuđu pomoć i njegu.
35. Kako je tužitelj uslijed zadobivenih tjelesnih ozljeda trpio intenzivne fizičke bolove, te imajući u vidu njihovo trajanje i intenzitet prema nalazu i mišljenju vještaka, sud smatra da tužitelju pripada pravična novčana naknada u iznosu od 650,00 eur, dok je dio zahtjeva u iznosu od 100,00 eur odbio kao neosnovan.
36. Ocjenjujući trajanje straha kao i njegov intenzitet sukladno nalazu i mišljenju vještaka, sud je zaključio da tužitelju pripada pravična novčana naknada u iznosu od 550,00 eur, dok je dio zahtjeva u iznosu od 150,00 eur odbio kao neosnovan.
37. Kako je kod tužitelja zaostalo naruženje u vidu uzdužnog ožiljka na desnoj potkoljenici blizu gležnja duljine cca 7-8 cm, koji je povremeno uočljiv drugim osobama, sud je u skladu s nalazom i mišljenjem vještaka, kao i na temelju neposrednog opažanja ožiljka na ročištu 20. svibnja 2025. po toj osnovi dosudio tužitelju zatraženi iznos od 600,00 eur.
38. Sukladno nalazu i mišljenju vještaka prema kojem je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć i njega u ukupnom trajanju od 49 sati, a koju su mu prema iskazu tužitelja pružali supruga i djeca, sud je temeljem odredbe čl. 223. ZPP-a utvrdio da mu pripada pravična novčana naknada s toga osnova u zatraženom iznosu od 210,00 eur. Naime, sud je kao cijenu sata pružene tuđe pomoći i njege kao primjerenu utvrdio iznos od 5,00 eur, kako je to predložio tužitelj, s time da je tužitelj zatražio naknadu za 42 sata s toga osnova.
39. Sud je tužitelju na ime naknade imovinske i neimovinske štete dosudio ukupni iznos od 2.010,00 eur, temeljem čl. 1095. i čl. 1100. ZOO-a, s time da je kao neosnovan odbio njegov zahtjev u iznosu od 250,00 eur.
40. Odluka o kamatama temelji se na odredbi čl. 29. ZOO-a koja propisuje da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje pored glavnice i zatezne kamate.
41. Tužitelju je dosuđena zatezna kamata na iznos neimovinske štete tekuća od 31. siječnja 2024. do isplate u skladu s odredbom čl. 1103. ZOO-a, odnosno od podnošenja odštetnog zahtjeva. Također mu je dosuđena zatezna kamata na iznos imovinske štete (naknade za tuđu pomoć) tekuća od 4. srpnja 2025. do isplate, s time da je sud odbio isplatu navedene kamate počevši od 31. siječnja 2024. pa do presuđenja s obzirom da ista teče od presuđenja do isplate, a u skladu s odredbom čl. 1089.st.2., a u svezi s čl. 1086. ZOO-a. Opseg naknade nenovčane imovinske štete, kao novčane obveze, može biti poznat tek kada je na pravno obvezujući način izražen u novcu (tj. kada nenovčana obveza dobije značenje novčane obveze) - donošenjem prvostupanjske presude i zbog toga se početak tijeka zakonskih kamata određuje od dana donošenja prvostupanjske presude.
42. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl.154. st.2. ZPP-a, a u svezi s čl.155. ZPP-a.
43. Trošak je odmjeren temeljem važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika razmjerno vrijednosti predmeta spora i u okviru zahtjeva za naknadu troškova.
44. Trošak tužitelja sastoji se od troška sastava odštetnog zahtjeva u iznosu od 200,00 eur (Tbr. 32), troška sastava tužbe u iznosu od 200,00 eur (Tbr. 7/1), troška sastava podnesaka od 25. travnja 2024. i 14. veljače 2025. u iznosu od 200,00 eur za svaki (Tbr. 8/1) i troška pristupa na ročišta 15. listopada 2024., 20. svibnja 2025. i 5. lipnja 2025. u iznosu od 200,00 eur za svako (Tbr. 9/1) što ukupno iznosi 1.400,00 eur.
45. Navedenom iznosu dodan je PDV od 25% u iznosu od 350,00 eur pa ukupan trošak tužitelja iznosi 1.750,00 eur.
46. Tužitelj je u ovom postupku uspio 100 % u pogledu osnovanosti tužbenog zahtjeva, a 88,94 % u pogledu visine istog. S obzirom na kvalitativni i kvantitativni uspjeh tužitelja u ovom sporu, sud je ocijenio da je tužitelj uspio u omjeru od 94,47 %.
47. Nadalje, sud je utvrdio da je tuženik uspio u omjeru od 5,53 %. S obzirom na navedeno tužitelju pripada naknada parničnog troška u omjeru od 88,94 %.
48. Dakle, tužitelju je priznat trošak u iznosu od 1.556,45 eur, a s obzirom da je u sporu uspio u omjeru od 88,94 %. Navedenom iznosu dodan je trošak medicinskog vještačenja u iznosu od 250,00 eur, a koji je tužitelju priznat u cijelosti, jer je bio neophodan neovisno o uspjehu u sporu, pa ukupan trošak tužitelja iznosi 1.806,45 eur, dok je dio zahtjeva za naknadom troškova postupka u iznosu od 193,55 eur odbijen kao neosnovan.
49. Sud je tužitelju priznao zatraženu kamatu na parnični trošak sukladno odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a, po stopi određenoj odredbom čl. 29. ZOO-a.
50. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu, 4. srpnja 2025.
Sudac:
Adela Turkalj
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda Županijskom sudu.
DNA:
- tužitelju po punomoćniku
- tuženiku po punomoćniku