Croatian Supreme Court dismisses labor contract termination appeal citing correct application of Labor Law.
Sintesi Legislator
Generato dall'IAThe Supreme Court of Croatia dismissed the labor union's appeal against a final judgment ordering the reinstatement of a worker following an extraordinary dismissal. The lower courts found that the employer had a valid reason for termination under Article 107 of the Labor Law and correctly determined that the union's internal rules governed the consent process rather than requiring approval from the union president. The court ruled that the employer fulfilled legal obligations by seeking consent from the relevant union branch, making the dismissal lawful and the appeal unfounded.
Regesto Legislator
Generato dall'IAčl. 107. st. 1. Zakona o radu; čl. 182. st. 1. Zakona o radu; čl. 31. st. 4. toč. 3. Statuta Sindikata: The employer is not required to determine which internal body of the union grants consent for dismissal when the law mandates union consent, as the union's internal rules dictate the decision-making authority.
Parole chiave
Generato dall'IADisposizioni normative citate
Generato dall'IATesto completo
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revr-273/03-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Ljubice Munić, kao predsjednice vijeća, te Ivana Mikšića, Miroslave Vekić, Gordane Matasić Špoljarić i Marijana Ramušćaka, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. N. iz K., zastupanog po D. D., pravnom zastupniku SSSH, Povjereništvo Varaždinske županije, protiv tuženika B. d.d. L., zastupanog po dipl. pravniku I. D., radi poništenja odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu, odlučujući o reviziji tužitelja protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Varaždinu od 27. siječnja 2003. broj Gž-116/03-2, kojom je potvrđena Općinskog suda u Ludbregu od 05. studenog 2002. broj P-285/02-6, u sjednici održanoj dana 19. kolovoza 2003. godine
p r e s u d i o j e :
Odbija se revizija kao neosnovana.
Obrazloženje
Presudom suda drugog stupnja odbijena je kao neosnovana žalba tužitelja, te je potvrđena prvostupanjska presuda, kojom je suđeno:
"Odbija se tužitelj N. D. sa tužbenim zahtjevom koji glasi:
'Poništava se Odluka broj: 235/2002 od 09. kolovoza 2002. godine, o izvanrednom otkazu Ugovora o radu, radniku N. D. iz K., te se nalaže tuženoj da tužitelja vrati na radno mjesto prema stručnoj spremi i zdravstvenim sposobnostima, sve u roku 8 dana od dana pravomoćnosti ove presude pod prijetnjom ovrhe.'"
Protiv te drugostupanjske presude reviziju je izjavio tužitelj, a zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da pobijana presuda bude preinačena, tako da tužbeni zahtjev bude prihvaćen ili da nižestupanjske presude budu ukinute i da predmet bude vraćen na ponovni postupak.
Odgovor na reviziju nije podnesen, a Državni odvjetnik Republike Hrvatske o reviziji se nije izjasnio.
Revizija nije osnovana.
Ispitujući pobijanu presudu u granicama revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava istaknutog u reviziji, a pazeći po službenoj dužnosti i na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku – ZPP (“Narodne novine” broj 53/91 i dr.), sukladno odredbi iz čl. 386. ZPP, ovaj sud je utvrdio da revizijski razlozi nisu ostvareni.
Raspravljajući i ocjenjujući pitanje dopuštenosti izvanrednog otkaza ugovora o radu kojeg je tuženik dao tužitelju 09. kolovoza 2002. godine, sudovi su utvrdili postojanje činjenica zbog kojih je otkaz dat, a koje imaju značenje osobito teške povrede radne obveze kao opravdan razlog za otkaz u smislu odredbe čl. 107. st. 1. Zakona o radu – ZR (“Narodne novine” br. 38/95, 54/95 i 65/95), te su ocijenili neosnovanom tužiteljevu tvrdnju da tuženik nije zatražio prethodnu suglasnost za otkaz od sindikata, bez koje nije mogao dati otkaz (čl. 182. st. 1. ZR) s obzirom na činjenicu da je u vrijeme otkaza tužitelj bio sindikalni povjerenik. Revizijskim navodima se ne osporava utvrđenje postojanja opravdanog razloga za otkaz, već se samo prigovara zaključivanju i ocjeni sudova da je tuženik ispunio svoju zakonsku obvezu traženja prethodne suglasnosti sindikata za namjeravanu odluku o otkazu kada je suglasnost zatražio od sindikalne podružnice.
U odnosu na žalbenu tvrdnju tužitelja da je tuženik bio dužan zatražiti suglasnost od predsjednika Sindikata, jer da prema odredbi čl. 31. st. 4. toč. 3. Statuta Sindikata zaposlenih u poljoprivredi, prehrambenoj i duhanskoj industriji, vodoprivredi Hrvatske, predsjednik Sindikata daje suglasnost na otkaz sindikalnom povjereniku, koju tvrdnju tužitelj ponavlja i sada u reviziji, drugostupanjski sud je pravilno zaključio da je interna stvar sindikata tko i na koji način daje suglasnost za otkaz ugovora o radu, jer kada je Zakonom o radu određeno da se o davanju ili uskrati suglasnosti izjašnjava sindikat, poslodavac nije dužan utvrđivati koje tijelo sindikata o tome odlučuje.
Budući da je otkaz dat u skladu s odredbama ZR-a, materijalno pravo je pravilno primijenjeno kada je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.
Slijedom izloženog, a na temelju odredbe iz čl. 393. ZPP, revizija je odbijena kao neosnovana.
U Zagrebu, 19. kolovoza 2003. godine
Predsjednica vijeća:
Ljubica Munić, v. r.