Croatian Supreme Court dismissed appeal on military overtime pay, ruling legal issue not vital for uniform law application.
Sintesi Legislator
Generato dall'IAThe Supreme Court of Croatia dismissed the Republic of Croatia's appeal against a lower court ruling ordering the Ministry of Defense to pay unpaid overtime bonuses. The lower courts found the soldier worked excessive hours during duty shifts and weekend service without full compensation, calculating overtime based on specific 24-hour shift structures. The Court rejected the appeal because the cited precedents involved different factual scenarios and did not establish a legal principle vital for ensuring uniform application of the law.
Regesto Legislator
Generato dall'IAčl. 382. st. 2. ZPP; čl. 382. st. 3. ZPP; čl. 392.b st. 3. ZPP; čl. 14. ZSOS; čl. 97. ZSOS; čl. 12. Zakona o radu; čl. 199. Zakona o radu; čl. 39. Kolektivnog ugovora; An appeal against a second-instance judgment is admissible only if the decision depends on a legal question vital for the uniform application of law, which was not established here as the cited precedents involved different factual circumstances.
Parole chiave
Generato dall'IADisposizioni normative citate
Generato dall'IAGiurisprudenza citata
Generato dall'IATesto completo
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revr 843/16-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Davorke Lukanović-Ivanišević članice vijeća, Đure Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Mirjane Magud članice vijeća i Željka Šarića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z. B. iz V., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnica J. L. P., odvjetnica u P., protiv tuženice Republike Hrvatske-Ministarstva obrane, OIB: ..., koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Karlovcu, Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Gospiću poslovni broj Gž- 759/2015 od 20. siječnja 2016., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Ogulinu poslovni broj P-129/12-57 od 12. veljače 2015., u sjednici održanoj 5. listopada 2016.,
r i j e š i o j e:
Odbacuje se revizija tuženice Republike Hrvatske.
Obrazloženje
Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke naloženo je tuženici da tužitelju na ime neisplaćenih dodataka na plaću isplati bruto iznos od 152.576,67 kn sa zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate, po stopi u visini kako je pobliže naznačeno u izreci presude, točkom II. izreke odbijen je tužbeni zahtjev u preostalom dijelu iznad dosuđenog iznosa dok je točkom III. izreke naloženo tuženici da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 5.120,00 kn, sve u roku od 8 dana.
Drugostupanjskom presudom odbijene su žalbe stranka i potvrđena je prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu pod točkom I. i III. izreke.
Protiv drugostupanjske presude reviziju je izjavila tuženica pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. t. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP). Predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvati reviziju, ukine nižestupanjske presude i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje uz naknadu troškova sastava revizije.
Na reviziju nije odgovoreno.
Revizija nije dopuštena.
Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, s time da prema odredbi čl. 382. st. 3. ZPP stranke trebaju određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg su je podnijeli uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatraju da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
Dakle, iz sadržaja naprijed navedenih odredaba ZPP jasno proizlazi da je, da bi se moglo pristupiti ocjeni je li riječ o pravnom pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih i s tim u vezi dopuštenosti revizije, potrebno da revizija sadrži sljedeće elemente: određeno naznačeno pravno pitanje, da su uz pitanje određeno navedeni propisi i drugi važeći izvori prava koji se na njega odnose, da je riječ o pitanju o čijem rješenju ovisi oduka u konkretnom sporu i da su određeno navedeni razlozi zbog kojih revident smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
Iz sadržaja revizije razvidno je da tuženica postavlja materijalnopravno pitanje koje se odnosi na duljinu trajanja prekovremenog rada djelatnih vojnih osoba.
U odnosu na razloge važnosti pravnog pitanja tuženica u reviziji ukazuje na odluke ovoga suda Revr-753/09 od 17. studenoga 2009. i Revr-791/07 od 6. veljače 2008. u kojima je izraženo različito pravno shvaćanje u pogledu obračuna naknade za prekovremeni rad od shvaćanja zauzetog u pobijanim odlukama kao i da o predmetnom pitanju postoji različita praksa drugostupanjskih sudova.
Predmet spora je zahtjev tužitelja kao djelatne vojne osobe za isplatu dodatka na plaću s osnova prekovremenog rada, rada noću, subotom, nedjeljom, blagdanom i praznicima i rad na straži u razdoblju od srpnja 2007. do rujna 2009.
Sudovi u postupku koji je prethodio reviziji prihvatili su tužbeni zahtjev pozivom na odredbe čl. 14. i čl. 97. Zakona o službi u oružanim snagama („Narodne novine“, broj 33/02, 175/03, 136/04 i 76/07 - dalje: ZSOS), čl. 12. i čl. 199. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 134/04 i 68/05) i čl. 39. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne novine“, broj 92/04) i tuženici naložili da tužitelju za razdoblje od srpnja 2007. do rujna 2009. isplati iznos od 152.576,67 kuna bruto s pripadajućom zateznom kamatom tekućom na pojedine mjesečne iznose kako je to pobliže navedeno u izreci prvostupanjske presude.
Sudovi su prihvatili tužbeni zahtjev pošavši od utvrđenja da je u navedenom razdoblju tužitelj radio prekovremeno, subotama, nedjeljama i blagdanima, da je ovaj rad ostvaren u službi dežurstva te kroz rad na terenu i u stražarskoj službi, da mu tuženica za taj rad nije u cijelosti isplatila dodatke na plaću te da je tužitelj za prekovremeni rad faktički dobivao na korištenje slobodne dane, ali ne u dovoljnom broju, tako da svi ostvareni prekovremeni sati rada nisu tužitelju kompenzirani kroz slobodne dane.
U odnosu na dežurstvo koje je tužitelj obavljao kontinuirano u trajanju od 24 sata, kroz 7 dana, sudovi su rad od osam sati tretirali redovnim radom, daljnjih osam sati prekovremenim radom, a daljnjih osam sati računali su kao dnevni odmor. U dane obavljanja službe vikendom sudovi su tužitelju naknadu za prekovremeni rad obračunali u trajanju od 16 sati te daljnjih osam sati su računali kao dnevni odmor.
Pozivanje tuženice na odluku ovog suda Revr-791/07 od 6. veljače 2008. ne može se ocijeniti kao navođenje razloga zbog kojih je pravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, budući da se u toj odluci ne radi o istom činjeničnom stanju kao u ovom postupku. Naime, u predmetnoj odluci predmet spora je bila isplata posebnog dodatka i posebne dnevnice pirotehničarima.
Osim toga, valja reći i to da je, suprotno navodima tuženice, pravno shvaćanje drugostupanjskog suda podudarno s pravnim shvaćanjem revizijskog suda zauzetom u odluci broj Revr-753/09 od 17. studenoga 2009., na koju se tuženica također poziva, a u kojoj je zauzeto pravno shvaćanje da fizički nije moguće i nije životno da bi neka osoba radila 24 sata efektivno i to u kontinuitetu od 7 dana bez da bi koristila nužan dnevni odmor.
Dakle, obzirom na to da se odluka Revr-791/07 od 6. veljače 2008. na koju se poziva revidentica temelji na drugačijem činjeničnom stanju od činjeničnog stanja u ovom postupku, te da u odluci Revr-753/09 od 17. studenoga 2009. nije zauzeto pravno shvaćanje koje bi bilo suprotno shvaćanju izraženom u odlukama sudova u postupku koji je prethodio reviziji, odnosno da je pobijana drugostupanjska odluka utemeljena na shvaćanju koje je podudarno s shvaćanjem ovog suda, to prema ocjeni ovog suda, pravno pitanje zbog kojega je revizija izjavljena nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
Slijedom navedenog, reviziju tuženice je valjalo na temelju odredbe čl. 392.b st. 3. ZPP odbaciti kao nedopuštenu.
Zagreb, 5. listopada 2016.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug, v.r.