Legislator Giurisprudenza & Legislazione
I Kž-99/1997-3 Generato dall'IA

Croatian Supreme Court dismisses appeals in attempted murder case, upholding first-instance conviction and sentence.

Numero d'incarto I Kž-99/1997-3
Autorità giudiziaria
Giurisdizione Croazia (HR)
Data della decisione
Esito del giudizio Respinto (Dismissed)

Sintesi Legislator

Generato dall'IA

The Supreme Court of Croatia dismissed the appeals filed by the prosecutor and the defendant against a first-instance conviction for attempted murder. The defendant argued that the lower court erred in fact-finding and procedure, specifically regarding the exclusion of police officers as witnesses, while the prosecutor sought a harsher sentence. The court ruled that the first-instance judge correctly evaluated the evidence, including victim testimony and medical reports, and that the refusal to hear specific witnesses did not constitute a significant procedural violation or error in fact-finding.

Regesto Legislator

Generato dall'IA

čl. 34. st. 1. KZRH; čl. 17. st. 1. OKZRH; čl. 354. st. 2. ZKP/93; čl. 360. st. 2. ZKP/93; čl. 366. st. 1. ZKP/93: The second-instance court may uphold a first-instance judgment if the refusal to hear specific witnesses does not amount to a significant procedural violation or error in fact-finding, provided the court's evaluation of existing evidence remains logical and justified.

Parole chiave

Generato dall'IA
attempted murder conviction significant procedural violation exclusion of witnesses second instance review proportionality of sentence

Disposizioni normative citate

Generato dall'IA
čl. 34. st. 1. KZRH
zbog kaznenog djela pokušaja ubojstva iz čl. 34. st. 1. KZRH u svezi s čl.
čl. 17. st. 1. OKZRH
KZRH u svezi s čl. 17. st. 1. OKZRH, odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženice podnesenim protiv presude Županijskog suda u Gospiću od 16.
čl. 38. toč. 2. OKZRH
čl. 39. st. 1. toč. 1. OKZRH
i čl. 39. st. 1. toč. 1. OKZRH osudio na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine.
čl. 354. st. 2. ZKP/93
B., djelatnici Policijske postaje Karlobag, čime optuženica zapravo želi ukazati daje na glavnoj raspravi povrijeđeno njezino pravo obrane, odnosno da je počinjena relativno bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 354. st. 2. ZKP/93.
čl. 360. st. 2. ZKP/93
Državni odvjetnik Republike Hrvatske, vraćajući spise prema čl. 360. st. 2. ZKP/93, stavio je prijedlog da se žalba državnog odvjetnika prihvati i optuženici izreče stroža kazna, a da se žalba optuženice odbije kao neosnovana.
čl. 366. st. 1. ZKP/93
Osim toga, Vrhovni sud Republike Hrvatske kao drugostupanjski sud nije našao da postoji bilo koja povreda odredaba kaznenog postupka, a posebice ne one povrede na koje pazi po službenoj dužnosti (čl. 366. st. 1. ZKP/93 - sada čl.
čl. 387. ZKP
S obzirom na izloženo, o žalbi državnog odvjetnika i optuženice, na temelju čl. 387. ZKP, presuđeno je kao u izreci ove presude.

Ti chiedi come si applica questa sentenza alla tua fattispecie?

Analizza questa decisione insieme alla legislazione federale e cantonale, ai commentari e alla giurisprudenza successiva in Legislator AI.

Apri in Legislator →

Testo completo

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž-99/1997-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Milana Gudelja, kao predsjednika vijeća, te mr. Branka Zmajevića, Ante Potrebice, Vesne Vrbetić i Josipa Budinskog, kao članova vijeća i tajnika u odjelu - višeg sudskog savjetnika Ahmeda Kapetanovića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. S. P. zbog kaznenog djela pokušaja ubojstva iz čl. 34. st. 1. KZRH u svezi s čl. 17. st. 1. OKZRH, odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženice podnesenim protiv presude Županijskog suda u Gospiću od 16. prosinca 1996. K-l 1/96-11, u sjednici održanoj 14. studenog 2000., saslušavši zamjenika državnog odvjetnika Republike Hrvatske Mladena Pantlika,

p r e s u d i o j e:

Odbijaju se kao neosnovane žalbe državnog odvjetnika i opt. S. P., te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

Pobijanom presudom Županijski sud u Gospiću proglasio je krivim opt. S. P. zbog kaznenog djela pokušaja ubojstva iz čl. 34. st. 1. KZRH u svezi s čl. 17. st. 1. OKZRH, pobliže opisanog u izreci te presude, te ju na temelju čl. 34. st. 1. KZRH u svezi s čl. 38. toč. 2. i čl. 39. st. 1. toč. 1. OKZRH osudio na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine.

Na temelju čl. 90. st. 1. ZKP/93 optuženica je dužna nadoknaditi troškove kaznenog postupka u iznosu od 3.951,60 kn.

Protiv te presude žalbu su podnijeli državni odvjetnik i optuženica.

Državni odvjetnik pobija prvostupanjsku presudu zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i optuženici izreče stroža kazna.

Optuženica pobija prvostupanjsku presudu po branitelju D. Š., odvjetniku iz S. i osobno zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, a zapravo zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku ili da se preinači u odluci o kazni i optuženici izreče blaža kaznenopravna sankcija, odnosno uvjetna osuda.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske, vraćajući spise prema čl. 360. st. 2. ZKP/93, stavio je prijedlog da se žalba državnog odvjetnika prihvati i optuženici izreče stroža kazna, a da se žalba optuženice odbije kao neosnovana.

Žalbe nisu osnovane.

Nije osnovana žalba optuženice zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka.

Nije u pravu optuženica kada u žalbi po branitelju i osobno tvrdi, daje prvostupanjski sud neosnovano odbio njezin dokazni prijedlog da se saslušaju kao svjedoci B. J., N. C. i I. B., djelatnici Policijske postaje Karlobag, čime optuženica zapravo želi ukazati daje na glavnoj raspravi povrijeđeno njezino pravo obrane, odnosno da je počinjena relativno bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 354. st. 2. ZKP/93.

Naime, prvostupanjski sud nije obvezan prihvatiti prijedloge stranaka za izvođenje dokaza, ako su ti prijedlozi nepotrebni i suvišni, kao u ovom slučaju, kada optuženica i oštećenik suglasno iskazuju; pošto je oštećenik nastojao optuženicu uvući u kuću optuženica je u takvom natezanju pokraj nakapnice kod ulaznih vrata uzela s postolja nakapnice nekakav predmet, nož ili izvijač i tim predmetom udarila oštećenika u predjelu leđa (list 30 i 84/11), što je u skladu s nalazom i mišljenjem liječnika vještaka (list 75 do 76) i iskazom svjedoka F. F., susjeda optuženice i oštećenika, kojem je oštećenik na putu do Karlobaga, među inim, kazao da se optuženica odjednom zaletila i ubola ga nožem u leđa, a kad ju je on upitao "što uradi što me ubode ubi me", optuženica mu je uzvratila "trebala sam te i jače" (list 52/11). To sve, s obzirom na izvedene dokaze i druge podatke u spisu, prema ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske kao drugostupanjskog suda, ne dovodi u pitanje namjeru optuženice da obračuna s oštećenikom, odnosno da usmrti M. P., svog supruga.

Prema tome, nije osnovan žalbeni prigovor daje trebalo saslušati kao svjedoke B. J., N. C. i I. B., djelatnike Policijske postaje Karlobag, odnosno, time što prvostupanjski sud nije saslušao rečene djelatnike kao svjedoke, nije povrijedio pravo obrane optuženice i nije počinio istaknutu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka.

Osim toga, Vrhovni sud Republike Hrvatske kao drugostupanjski sud nije našao da postoji bilo koja povreda odredaba kaznenog postupka, a posebice ne one povrede na koje pazi po službenoj dužnosti (čl. 366. st. 1. ZKP/93 - sada čl. 379. st. 1. ZKP), pa iz tih razloga nije osnovana žalba optuženice po branitelju i osobno zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka.

Nije osnovana žalba optuženice zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Što se tiče nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, već je odgovoreno naprijed, prigodom osvrta na žalbu optuženice zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, ocjenom Vrhovnog suda Republike Hrvatske kao drugostupanjskog suda da je prvostupanjski sud osnovano odbio dokazni prijedlog optuženice da se saslušaju kao svjedoci B. J., N. C. i I. B., djelatnici Policijske postaje Karlobag.

Također nije osnovana žalba optuženice zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

Žalbenim navodima nisu dovedena u pitanje činjenična utvrđenja i iz toga izvedeni zaključci prvostupanjskog suda. Naime, žalba optuženice po branitelju i osobno svodi se samo na neosnovano pobijanje ocjene izvedenih dokaza od strane prvostupanjskog suda, bez valjanih protuargumenata, koji bi doveli u pitanje odluku prvostupanjskog suda.

Protivno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je na temelju izvedenih dokaza, te njihove savjesne i brižljive ocjene, osobito ocjenom iskaza oštećenika saslušanog kao svjedoka i svjedoka F. F., medicinske dokumentacije za oštećenika, te nalaza i mišljenja liječnika vještaka, u poredbi s obranom optuženice, pravilno utvrdio da je optuženica odlučila usmrtiti oštećenika, svog supruga, u čemu nije uspjela zbog pravovremene liječničke intervencije, odnosno daje počinila kazneno djelo pokušaj ubojstva iz čl. 34. st. 1. KZRH u svezi s čl. 17. st. 1. OKZRH, u vrijeme i na način pobliže opisan u izreci pobijane prvostupanjske presude. Za to svoje utvrđenje, prvostupanjski sud dao je valjano i logično obrazloženje, koje u svemu kao pravilno prihvaća i Vrhovni sud Republike Hrvatske kao drugostupanjski sud i na koje upućuje žalitelja radi izbjegavanja ponavljanja. Stoga je žalba optuženice po branitelju i osobno zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja neosnovana.

Nisu u pravu državni odvjetnik i optuženica kad se žale zbog odluke o kazni.

Pri odmjeravanju kazne prvostupanjski sud pravilno je ocijenio težinu kaznenog djela i stupanj kaznene odgovornosti optuženice, kao i sve ostale okolnosti, pobliže navedene u razlozima pobijane prvostupanjske presude, što utječu da kazna bude veća ili manja, pa je prema takvoj ocjeni optuženici, primjenom odredaba o ublažavanju kazne (čl. 38. toč. 2. i čl. 39. st. 1. toč. 1. OKZRH), pravilno izrekao primjerenu i najmanju moguću kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, podobnu da ostvari svrhe iz čl. 6. i 50. KZ.

S obzirom na izloženo, o žalbi državnog odvjetnika i optuženice, na temelju čl. 387. ZKP, presuđeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 14. studenog 2000. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Ahmed Kapetanović v.r.

Milan Gudelj v.r.