Supreme Court dismisses appeal on termination of employment due to serious breach of trust and duty.
Sintesi Legislator
Generato dall'IAThe Supreme Court of Croatia dismissed the employer's appeal against a lower court ruling that confirmed the employee's claim for reinstatement. The court found that the employee committed a serious breach of trust by fraudulently purchasing goods without valid points and cashing out personally, causing financial loss to the employer. Consequently, the court held that the employer had a justified reason for immediate termination, making the employment relationship impossible to continue.
Regesto Legislator
Generato dall'IAČl. 108. st. 1. Zakona o radu; Čl. 392.a Zakona o parničnom postupku: Termination of employment is justified when a serious breach of trust or duty makes continuation of the relationship impossible, and appeals must be limited to specific grounds of procedural error or misapplication of law.
Parole chiave
Generato dall'IADisposizioni normative citate
Generato dall'IATesto completo
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revr 766/17-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja i Jasenke Žabčić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice F. F. iz S., (OIB: …), koju zastupa punomoćnik A. B., odvjetnik u Z., protiv tuženika „D. – D.“ d.o.o. Z., (OIB: …), kojeg zastupa punomoćnik D. M., odvjetnik u Z., radi nedopuštenosti otkaza ugovora o radu i dr., odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž R - 177/2017-3 od 1. lipnja 2017. kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr - 3275/12-43 od 23. ožujka 2017., u sjednici održanoj 24. siječnja 2018.,
p r e s u d i o j e:
Revizija tužiteljice odbija se kao neosnovana.
Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na reviziju.
Obrazloženje
Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužiteljice i potvrđena prvostupanjska presuda kojom je odbijen zahtjev tužiteljice na utvrđenje da je nedopušten izvanredni otkaz ugovora o radu koji je tuženik dao tužiteljici odlukom od 9. siječnja 2011. i da radni odnos nije prestao, te tako i zahtjev za povratak na rad. Odlukom o troškovima postupka obvezana je tužiteljica naknaditi tuženiku iznos od 2.500,00 kuna.
Protiv drugostupanjske presude reviziju je izjavila tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da revizijski sud preinači pobijanu presudu shodno navodima iznijetim u reviziji, odnosno ukine.
Tuženik je odgovorio na reviziju s prijedlogom da se ista odbaci kao nedopuštena, odnosno odbije kao neosnovana. Ujedno zahtjeva trošak odgovora na reviziju.
Revizija nije osnovana.
Prema odredbi čl. 392.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13
– dalje: ZPP) u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ovog Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
Nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju u reviziji ukazuje tužiteljica. Naime, suprotno tvrdnji tužiteljice, pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, ti razlozi imaju podlogu u izvedenim dokazima, pa presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Drugostupanjski sud je u obrazloženju svoje presude, prihvaćajući u cijelosti činjenična utvrđenja i pravno shvaćanje prvostupanjskog suda, odgovorio na žalbene navode relevantne za odluku u sporu, pa nije ostvarena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a u svezi s odredbom čl. 375. st. 1. ZPP-a na koju revidentica opisno ukazuje u reviziji. U skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a, izvedene dokaze sud prosuđuje prema svom uvjerenju, dok pobijana presuda sadrži uvjerljive i logične razloge kojima se može provjeriti ima li takvo uvjerenje osnovu u provedenim dokazima u postupku. Valja pritom reći da je pravo na ocjenu provedenih dokaza odredbama parničnog postupka pridržano za nižestupanjske sudove (čl. 8. ZPP-a), kojima pripada i ovlast (čl. 304. ZPP-a) odlučivanja o trenutku u kojemu je predmet spora dovoljno raspravljen da se o njemu može donijeti valjana odluka, odnosno ovlast odlučivanja o dokazima koje će provesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica (čl. 220. st. 2. ZPP-a), pa postupanjem prema toj ovlasti i time što provedeni dokazi nisu cijenjeni sukladno shvaćanju revidentice, nije ostvarena povreda iz odredbe čl. 354. st. 1. ZPP-a.
Predmet spora je zahtjev tužiteljice na utvrđenje da je nedopušten izvanredni otkaz ugovora o radu kojeg je tuženik dao tužiteljici odlukom od 9. siječnja 2011., te tim osnovom i zahtjev za povratak na rad.
Pobijanom odlukom odbijen je zahtjev tužiteljice na utvrđenom činjeničnom osnovu:
- da je tužiteljica osnovom sklopljenog ugovora o radu od 1. kolovoza 2010. bila zaposlena kod tuženika na poslovima „prodavačica – blagajnica“ na neodređeno vrijeme,
- da je tužiteljica prilikom šest kupnji kod tuženika ostvarila popust od 15% bez da je za to imala bodove na kartici, čime je protupravno stekla kupljene artikle jer nije platila punu cijenu i prouzročila štetu poslodavcu, da je koristila kupone za popust od 15% na ukupni račun koji nije ostvarila temeljem zamjene svojih bodova za knjižicu s popustima, te da je tužiteljica postupala protivno Organizacijskim smjernicama tuženika kao poslodavca – uputama za rad blagajni jer je sama kasirala osobnu kupnju prilikom korištenja popusta od 15% i to 9. 11. 2010., 19. 2. 2011., 17. 3. 2011., 9. 6. 2011., 2. 7. 2011. i 28. 9. 2011., te 31. 8. 2011. kada je koristila 10%, što predstavlja osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa (propisano čl. 121. st. 1. t. 4., 10. i 20. Pravilnika o radu) zbog koje je došlo do trajnog gubitka povjerenja između poslodavca i radnice na način da uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka nastavak radnog odnosa nije moguć, a time i opravdan razlog za izvanredni otkaz,
- da je tuženik tek 27. 12. 2011. sa sigurnošću saznao da je tužiteljica počinila navedene osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa,
- da kod tuženika nije oformljeno radničko vijeće, niti djeluje sindikalni povjerenik ili predstavnik,
- da je tuženik 29. 12. 2011. omogućio tužiteljici iznošenje obrane prema povredama koje joj je stavljao na teret,
- da je odlukom tuženika (donijetom s obrazloženjem počinjenih naprijed navedenih osobito teških povreda obveza iz radnog odnosa) od 9. siječnja 2012. izvanredno otkazan ugovor o radu tužiteljici, te
- da je tužiteljica povodom odluke tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu zahtijevala ostvarenje svojih prava iz radnog odnosa od poslodavca, kao i sudsku zaštitu tih prava, u rokovima predviđenim odredbom čl. 129. st. 1. i 2. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 149/09, 61/11 i 82/12 – u daljnjem tekstu: ZR).
Kako revidentica dijelom navoda iznesenih u okviru revizijskih razloga pogrešne primjene materijalnog prava, te bitne povrede odredaba parničnog postupka, osporava i pravilnost činjeničnog stanja utvrđenog tijekom postupka, valja reći da shodno odredbi čl. 385. st. 1. ZPP-a reviziju nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Tako se navodi revidentice kojima se osporava utvrđeno činjenično stanje nisu mogli uzeti u razmatranje.
U naprijed navedenom utvrđenom činjeničnom stanju nižestupanjski sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo kada su odbili zahtjev tužiteljice. Naime, prema odredbi čl. 108. st. 1. ZR-a, poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznoga roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć.
Dakle, u smislu ove odredbe, izvanredni otkaz je dopušten samo ako strana koja ga daje ima opravdani razlog za otkaz. U konkretnom slučaju, prema utvrđenju nižestupanjskog suda (uz pravilnu primjenu odredbe čl. 131. st. 3. ZR-a), tužiteljica je kao radnica tuženika nedopušteno prilikom šest kupnji ostvarila popust od 15% bez da je za to imala bodove na kartici, pri čemu je suprotno pravilima poslodavca sama kasirala osobnu kupnju i time prouzročila štetu tuženiku jer je protupravno stekla kupljene artikle tuženika po nižoj cijeni, što predstavlja osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa zbog koje je došlo do trajnog gubitka povjerenja između poslodavca i radnice na način da uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka nastavak radnog odnosa nije moguć, a time kako to ispravno cijene nižestupanjski sudovi i opravdan razlog za izvanredni otkaz u smislu odredbe čl. 108. st. 1. ZR-a. Naime, zakonom nisu taksativno navedeni razlozi zbog kojih se može izvanredno otkazati ugovor o radu. Međutim, ugovor o radu zbog svog trajanja i trajnih obveza koje nastaju za stranke iz tog ugovora pretpostavlja odnos povjerenja između poslodavca i radnika temeljem kojeg poslodavac od radnika očekuje ne samo ispunjenje ugovorne obveze za obavljanje posla već i čuvanje imovine poslodavca, pa povreda obveze iz radnog odnosa kojom se nedopušteno raspolaže imovinom poslodavca i prouzroči šteta poslodavcu predstavlja relevantan razlog zbog kojeg se može izvanredno otkazati ugovor o radu.
Isto tako, suprotne revizijskim navodima tužiteljice, u konkretnom slučaju ugovor o radu je izvanredno otkazan u roku od petnaest dana od dana saznanja poslodavca za činjenice na kojima se izvanredni otkaz temelji, a kako to nalaže odredba čl. 108. st. 2. ZR-a.
Kako je do izvanrednog otkazivanja ugovora u radu došlo u okolnostima postojanja opravdanog razloga za ovaj otkaz (otkaz poslodavca je dopušten), te u roku od petnaest dana od dana saznanja poslodavca za činjenice na kojima se izvanredni otkaz temelji, to je pobijanom odlukom osnovano odbijen zahtjev tužiteljice na utvrđenje da nije dopušten izvanredni otkaz ugovora o radu, te zahtjev za povratak na rad.
Slijedom izloženog, kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je temeljem odredbe čl. 393. ZPP-a odbiti reviziju tužiteljice kao neosnovanu, čime je odlučeno kao u izreci.
Odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na reviziju jer ova postupovna radnja nije bila potrebna za vođenje parnice (čl. 166. st. 1. i 155. st. 1. ZPP-a).
Zagreb, 24. siječnja 2018.
Predsjednik vijeća:
Željko Glušić, v.r.