Custodian of dog held liable for dog's injury to car owner under general tort principles.
Sintesi Legislator
Generato dall'IAThe Supreme Court dismissed the defendant's appeal against a lower court ruling ordering her to pay 16,120 dinars for damage caused by a dog she was keeping. The plaintiff's car was hit by the dog after it ran out of an unlocked yard, and the defendant argued for a reconstruction of the accident. The court rejected this, holding that the defendant was liable under general tort principles because she failed to secure the dog despite having the ability to prevent the incident.
Regesto Legislator
Generato dall'IAZakon o obveznim odnosima; Zakon o parničnom postupku: A custodian of an animal is liable for damage caused by the animal if they failed to take necessary measures to prevent the incident, applying general tort liability rules.
Parole chiave
Generato dall'IADisposizioni normative citate
Generato dall'IATesto completo
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 755/1992-2
P R E S U D A
U IME REPUBLIKE HRVATSKE!
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina kao predsjednika vijeća, te Vesne Milošević, Miroslave Vekić, Jakoba Miletića i Stanka Hautza, kao članova vijeća, u građansko-pravnoj stvari tužitelja Š. D. iz D.G., ..., koga zastupa punomoćnik A. Ž., odvjetnik iz K., protiv tužene K. D. iz K., ..., koju zastupa punomoćnik K. B., odvjetnik iz K., radi naknade štete, rješavajući reviziju tužene izjavljenu protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Zagrebu od 24. rujna 1991. br. Gž- 7861/91, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Kutini od 14. veljače 1991. br. P-68/89, u sjednici održanoj dana 3. lipnja 1992.
p r e s u d i o j e:
Revizija tužene izjavljena protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Zagrebu od dana 24. rujna 1991. godine pod pošlo br. Gž-7861/91 odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
Presudom Okružnog suda potvrđena je presuda Općinskog suda kojom je obvezana tužena da isplati tužitelju iznos od 16.120 dinara sa odgovarajućim kamatama.
Protiv ove pravomoćne presude reviziju je izjavila tužena zbog pogrešne primjene materijalnog prava te zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka.
U smislu odredbe iz čl.390. Zakona o parničnom postupku, koji zakon se primjenjuje temeljem odredbe iz čl. 1. Zakona o preuzimanju Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91) kao zakon Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu. ZPP), prvostepeni sud je reviziju tužene dostavio tužitelju i nadležnom javnom tužiocu.
Tužitelj nije odgovorio na reviziju tužene, a javni tužitelj Hrvatske se o istoj nije izjasnio.
Revizija nije osnovana.
Nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1O. ZPP na koju povredu ovaj revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP). Nema ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč.
13. ZPP na koju povredu opisno ukazuje revident, jer je presuda koja se revizijom pobija jasna, razumljiva moguće je ispitati budući sadrži razloge o svim činjenicama bitnim za presudenje.
Revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava nije ostvaren.
Dana 14. XI 1988. godine oštećen je automobil tužitelja na način da je na cestu kojom se je kretao tužitelj istrčao pas iz dvorišta tužene. Uslijed udara psa na automobil došlo je do oštećenja na istom u visini od 16.120 dinara.
Tužena nije vlasnik psa. Pas joj je bio povjeren na čuvanje te su sudovi pozivom na pravno pravilo paragrafa 1320 OGZ-a obvezali tuženu da naknadi štetu tužitelju. To stoga, što da tužena kojoj je pas povjeren na čuvanje, nije poduzela sve radnje potrebne da se spriječi nastanak štetnog događaja.
Prema stanovištu ovog revizijskog suda odluku o ovom sporu trebalo je donijeti temeljem odredaba Zakona o obveznim odnosima ("Sl. list SFRJ" br. 29/78, 39/85, 46/85 i 57/89, u daljnjem tekstu. Z00), a ne na temelju navedenih pravnih pravila. Istina je da Z00 ne sadrži posebne odredbe odgovornosti za štete prouzročene životinjama. Ali stoga valja uzeti da se u vezi sa spomenutom odgovornošću primjenjuju one odredbe Z00 koje inače ureduju odgovornost za štetu.
Sud je utvrdio da su vrata dvorišta u kojem se nalazio pas, povjeren na čuvanje tuženoj, bila otvorena; da je pas "vidjevši susjednog psa potrčao na cestu gdje je došlo do naleta na vozilo" kojim je upravljao tužitelj, a koji je uslijed tog naleta oštećen u visini koja u ovoj fazi postupka nije sporna. Dakle, tužena je svojim ponašanjem, time što nije zatvorila vrata dvorišta, iako je mogla pretpostaviti da pas koji nije vezan može istrčati na ulicu, uzrokovala nastanak štete na automobilu tužitelja uslijed udara u psa koji je istrčao iz nezatvorenog dvorišta. Stoga je valjano sud obvezao tuženu da naknadi nastalu štetu tužitelju.
Prijedlog tužene iznesen u žalbi koji se ponavlja i u reviziji, da sud na okolnost štetnog događaja izvede dokaz rekonstrukcijom štetnog događaja i vještačenjem po sudskom vještaku za saobraćaj, drugostepeni sud je valjano otklonio jer tim dokaznim prijedlogom sud nije doveden u sumnju da činjenice na kojima se temelji prvostepena presuda nisu pravilno utvrđene.
Zbog svega što je naprijed izloženo, razlozi zbog kojih je revizija izjavljena nisu ostvareni, a kako nisu ostvareni ni razlozi na koje ovaj revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, to je temeljem odredbe iz čl. 393. ZPP valjalo odlučiti kao u dispozitivu presude.
U Zagrebu, 3. lipnja 1992.
Predsjednik vijeća:
Dr. Ivo Grbin, v. r.