Supreme Court dismisses appeal as inadmissible for procedural errors and costs rulings not being final decisions.
Sintesi Legislator
Generato dall'IAThe Supreme Court of Croatia dismissed the appellant's appeal as inadmissible, ruling that the lower court's decision on litigation costs was not a final judgment subject to review. The appellant challenged both the allocation of liability in a traffic accident case and the calculation of procedural expenses. The court determined that questions regarding the distinction between civil and criminal liability, as well as rulings on procedural costs, do not constitute the specific legal issues required for extraordinary review under the Civil Procedure Act.
Regesto Legislator
Generato dall'IAčl. 382. st. 2. i 3. ZPP; čl. 400. st. 1. ZPP: An appeal is inadmissible if the challenged decision concerns procedural costs or the distinction between civil and criminal liability, as these do not represent final judgments on the merits necessary for uniform application of law.
Parole chiave
Generato dall'IADisposizioni normative citate
Generato dall'IAGiurisprudenza citata
Generato dall'IATesto completo
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 2714/11-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća i suca izvjestitelja, u pravnoj stvari tužitelja J. Ž. iz K., kojeg zastupa punomoćnik M. K., odvjetnik u Z., protiv tuženika K. V. I. G. d.d. iz R., kojeg zastupa punomoćnik D. R., odvjetnik u Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-750/10- 2 od 26. listopada 2011., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Ivanić Gradu poslovni broj P-284/08-41 od 23. veljače 2010., u sjednici održanoj 19. listopada 2016.,
r i j e š i o j e:
Revizija tužitelja odbacuje se kao nedopuštena.
Obrazloženje
Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju 56.106,32 kn s pripadajućim zateznim kamatama i troškovima parničnog postupka.
Presudom suda drugog stupnja djelomično je odbijena žalba tuženika te je potvrđena presuda suda drugog stupnja za 22.442,53 kn s pripadajućim zateznim kamatama dok je preinačena navedena presuda za 33.663,79 kn za koji iznos je odbijen tužitelj sa svojim zahtjevom. Također odlučeno je i o troškovima parničnog postupka.
Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj, pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08 i 57/11 - dalje: ZPP) zbog pravih pitanja koje smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predlaže prihvatiti reviziju i preinačiti nižestupanjske odluke u smislu revizijskih navoda, podredno, ukinuti pobijanu odluku i predmet vratiti na ponovni postupak. Na reviziju nije odgovoreno.
Revizija tužitelja nije dopuštena.
Predmet postupka je zahtjev za naknadu štete koju tužitelj trpi zbog prometne nezgode od 1. lipnja 2007. koju je skrivio osiguranik tuženika upravljajući neprilagođenom brzinom uslijed čega je naletio na vozilo tužitelja.
Sud prvog stupnja smatra da je za navedenu prometnu nezgodu isključivo kriv osiguranik tuženika.
Nasuprot tome sud drugog stupnja pozivom na odredbu iz čl. 45. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj 105/04) koja propisuje da je vozač koji se vozilom uključuje u promet na cesti ili drugoj prometnoj površini (izlazak vozila iz garaže, dvorišta, parkirališta, stajališta, s površine na kojoj se obavlja promet vozila ili s drugih sličnih površina) dužan propustiti sva vozila i pješake koji se kreću cestom, odnosno prometnim površinama na koju se uključuje, smatra da je tužitelj bio taj koji je bio dužan upotrijebiti dužnu pažnju da svojim uključivanjem u promet ne ugrozi sigurnost vozila koje se kretalo glavnom cestom, pa makar i nedopuštenom brzinom, slijedom čega sud drugog stupnja smatra da postoji podijeljena odgovornost za nastalu štetu oba sudionika u nezgodi i to tužitelja u omjeru od 60%, a osiguranika tuženika od 40% (čl. 1092. st. 1. Zakona o obveznim odnosima „Narodne novine“, broj 35/05 i 41/08 - dalje: ZOO) slijedom čega djelomično preinačuje prvostupanjsku presudu te odbija tužitelja sa dijelom tužbenog zahtjeva za iznos od 33.663,79 kn sa pripadajućim zateznim kamatama i troškovima postupka.
U svezi s navedenim pravnim shvaćanjem revident podnosi sljedeća pravna pitanja:
1. Može li se prihvatiti primjena materijalnog prava (čl. 1092. ZOO-a) od strane drugostupanjskog suda, u smislu ocjene stupnja suodgovornosti sudionika prometne nezgode, ako je pravomoćnim rješenjem o prekršaju osiguranik tuženika oglašen krivim, a protiv tužitelja prekršajni postupak obustavljen te prvostupanjski sud Općinski sud u Ivanić Gradu ocjenjuje stupanj krivnje tužitelja sa 0%, a drugostupanjski s 60%, a takva drugostupanjska odluka se donosi konstatacijom suda, bez pravno - logičkog obrazloženja stava suda zašto je to tako, odnosno, donosi se uz evidentnu povredu odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer je izreka drugostupanjske presude u proturječju s razlozima iz obrazloženja presude i provedenim dokazima kako tijekom prekršajnog tako i tijekom prvostupanjskog parničnog postupka?
2. Ima li tuženik sukladno čl. 154. st. 2. ZPP-a ima pravno na naknadu parničnih troškova iako je tijekom cijelog trajanja parničnog postupka osporavao u cijelosti osnov i visinu tužbenog zahtjeva, a sukladno pravnom shvaćanju zauzetom na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 6. lipnja 1980. prema kojoj se izrazi „djelomičan uspjeh“ i „razmjerni dio troškova“ treba ocjenjivati ne samo kvantitativno nego i kvalitativno?
3. Da li pravilnom primjenom čl. 155. st. 1. i 2. ZPP-a u pogledu naknade troškova provedenog prometnog vještačenja koji su učinjeni tijekom postupka isti trebaju u cijelosti trebaju nadoknađeni tužitelju neovisno o „uspjehu“ tužitelja u sporu?
Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP-a stranke mogu podnijeti reviziju i protiv drugostupanjske presude u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP-a ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
U smislu odredbe čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a za dopuštenost izvanredne revizije potrebno je da su kumulativno ispunjene sjedeće pretpostavke:
- da je određeno naznačeno pravno pitanje zbog kojeg se revizija podnosi,
- da je riječ o pravnom pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu,
- da su u reviziji određeno navedeni razlozi zbog kojih podnositelj revizije smatra da je to pravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
Kada u reviziji izostane bilo koja od tih pretpostavki nisu ispunjeni uvjeti za razmatranje osnovanosti takve revizije u smislu odredbe iz čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a.
Izvan mogućnosti raspravljanja o opsegu i sadržaju građanske u odnosu na prekršajnu odgovornost prvo postavljeno pravno pitanje revidenta svodi se u biti na prigovor pogrešne primjene materijalnog prava, te prigovor bitne povrede odredaba parničnog postupka, odgovor na koje je značajan samo u tom postupku i kao takvo ne predstavlja pravno pitanje u smislu odredbe čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a.
Slijedom navedenog, valjalo je glede tog pravnog pitanja reviziju tužitelja odbaciti pozivom na odredbu iz čl. 392.b st. 2. ZPP-a.
Glede drugog i trećeg postavljenog pitanja revizija također nije dopuštena.
Naime, pitanja se odnose na odluku o troškovima postupka.
Na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 16. studenoga 2015. zauzeto je pravno shvaćanje da pravomoćno rješenje o troškovima parničnog postupka nije rješenje protiv kojeg bi bila dopuštena revizija.
Pri zauzimanju navedenog shvaćanja posebice se imalo na umu da se pod izrazom „postupak“ iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP-a podrazumijeva samo postupak u odnosu na predmet - meritum spora, da se odredba čl. 400. st. 1. ZPP-a odnosi samo na rješenja kojima prestaje litispendencija i pravomoćno završava parnični postupak glede predmeta spora, te da parnične troškove čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu postupka (čl. 151. st. 1. ZPP-a), pa odluka o njima nema značaj rješenja kojim se završava postupak i u odnosu na koji bi bila dopuštena revizija iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP-a (tako i u odluci broj Rev 1353/11 od 17. studenoga 2015.).
Na osnovi izloženog valjalo je na temelju odredbe čl. 400. st. 1. ZPP-a reviziju tužitelja glede odluke o troškovima postupka odbaciti kao nedopuštenu i riješiti kao u izreci.
Zagreb, 19. listopada 2016.
Predsjednik vijeća:
Željko Glušić, v.r.