Court declares variable interest rate and currency clauses void, ordering bank to refund overpaid amounts.
Sintesi Legislator
Generato dall'IAThe court declared specific clauses in the loan agreement void due to the lack of objective parameters for interest rate changes and the absence of objective exchange rate parameters. Consequently, the bank was ordered to refund the overpaid principal amount of 451.81 euros plus applicable legal interest. The court rejected the bank's statute of limitations defense, noting that the prior confirmation of the currency clause's invalidity by higher courts established the claim's timeliness.
Regesto Legislator
Generato dall'IAčl. 2. Ugovora o kreditu; čl. 7. Ugovora o kreditu; čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima; čl. 361. Zakona o obveznim odnosima: Clauses in a loan contract establishing variable interest rates without objective parameters or currency conversion without objective parameters are void, obligating the lender to return overpaid amounts.
Parole chiave
Generato dall'IADisposizioni normative citate
Generato dall'IAGiurisprudenza citata
Generato dall'IATesto completo
Republika Hrvatska
Općinski sud u Vinkovcima
Trg bana Josipa Šokčevića 17
32100 Vinkovci
Poslovni broj: P-1159/2019-37
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Vinkovcima, OIB: 77561654785, po sucu Snježani Kozina kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja OV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Slavenu Karabanu, odvjetniku iz Vinkovaca, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, zastupanog po punomoćniku iz OD Kallay & Partneri d.o.o. iz Zagreba, radi ništetnosti ugovora i isplate, nakon održane i zaključene glavne, javne i usmene rasprave održane dana 12. lipnja 2025. u nazočnosti punomoćnika tužitelja Slavena Karabana, odvjetnika iz Vinkovaca, i punomoćnika tuženika u zamjeni Hrvojke Čolaković, odvjetnice iz Vinkovaca, te potom donijete i objavljene presude na ročištu za objavu održanom dana 03. srpnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se ništetnom odredba čl. 2. Ugovora o kreditu broj 528-50-4217979 od 28.06.2007. u dijelu u kojem se navodi da je kamatna stopa promjenjiva u skladu s Odlukom banke o kamatnim stopama, bez navođenja ikakvih objektivnih parametara za promjenu iste, koji Ugovor je zaključen između tužitelja OV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita u visini novčanog iznosa od 10.850,71 CHF u protuvrijednosti u kn po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita i tužene Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, te stoga isti članak ne proizvodi nikakav pravni učinak za ugovorne stranke.
II. Utvrđuje se ništetnom odredba čl. 7. Ugovora o kreditu u dijelu kojima se određuje otplata kredita u jednakim mjesečnim anuitetima u CHF, a podmiruje se u kunama obračunatim po srednjem tečaju kreditora tijekom trajanja otplate po predmetnom Ugovoru o kreditu koji je zaključen između tužitelja OV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535.
III. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d. d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, da tužitelju OV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], s naslova povrata preplaćenog iznosa otplate kredita temeljem jednostranog i ništetnog povećanja promjenjive kamatne stope od strane tužene banke tijekom trajanja razdoblja otplate kredita, isplati novčani iznos od 451,81 eura (slovima: četiristo pedeset jedan euro i osamdeset jedan cent) sa zakonskim zateznim kamatama na svaki preplaćeni svakomjesečni iznos počev od uplate do dana povrata, po stopi zakonskih zateznih kamata od 15 % godišnje do 31. prosinca 2007., a na dalje po stopi od 14 % godišnje, te počev od 01. srpnja 2011. po stopi od 12 % godišnje, a u slučaju promjene stope zakonskih zateznih kamata u visini eskontne stope HNB-a važeće poslijednjeg dana polugodišta koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za 5 % poena, te počev od 01. kolovoza 2015. u visini prosječne kamatne stope na stanje kredita nefinancijskih trgovačkih društava za referentno razdoblje dulje od godine dana uvećane za 3 % poena, a počev od 01. siječnja 2023. pa do isplate po stopi zakonskih zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije 1. kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 % poena, na iznose, kako slijedi:
- 6,75 € počevši od 31.03.2009. do isplate,
- 6,77 € počevši od 30.04.2009. do isplate,
- 6,64 € počevši od 31.05.2009. do isplate,
- 6,55 € počevši od 30.06.2009. do isplate,
- 6,58 € počevši od 31.07.2009. do isplate,
- 6,63 € počevši od 31.08.2009. do isplate,
- 6,62 € počevši od 30.09.2009. do isplate,
- 6,57 € počevši od 31.10.2009. do isplate,
- 6,66 € počevši od 30.11.2009. do isplate,
- 6,74 € počevši od 31.12.2009. do isplate,
- 6,84 € počevši od 31.01.2010. do isplate,
- 6,82 € počevši od 28.02.2010. do isplate,
- 6,96 € počevši od 31.03.2010. do isplate,
- 6,93 € počevši od 30.04.2010. do isplate,
- 6,99 € počevši od 31.05.2010. do isplate,
- 7,44 € počevši od 30.06.2010. do isplate,
- 7,35 € počevši od 31.07.2010. do isplate,
- 7,63 € počevši od 31.08.2010. do isplate,
- 7,53 € počevši od 30.09.2010. do isplate,
- 7,38 € počevši od 31.10.2010. do isplate,
- 7,71 € počevši od 30.11.2010. do isplate,
- 8,14 € počevši od 31.12.2010. do isplate,
- 7,84 € počevši od 31.01.2011. do isplate,
- 7,94 € počevši od 28.02.2011. do isplate,
- 7,81 € počevši od 31.03.2011. do isplate,
- 7,83 € počevši od 30.04.2011. do isplate,
- 8,40 € počevši od 31.05.2011. do isplate,
- 8,47 € počevši od 30.06.2011. do isplate,
- 8,94 € počevši od 31.07.2011. do isplate,
- 8,69 € počevši od 31.08.2011. do isplate,
- 8,42 € počevši od 30.09.2011. do isplate,
- 6,47 € počevši od 31.10.2011. do isplate,
- 6,45 € počevši od 30.11.2011. do isplate,
- 6,55 € počevši od 31.12.2011. do isplate,
- 6,64 € počevši od 31.01.2012. do isplate,
- 6,65 € počevši od 29.02.2012. do isplate,
- 6,59 € počevši od 31.03.2012. do isplate,
- 6,63 € počevši od 30.04.2012. do isplate,
- 6,67 € počevši od 31.05.2012. do isplate,
- 6,61 € počevši od 30.06.2012. do isplate,
- 6,62 € počevši od 31.07.2012. do isplate,
- 6,59 € počevši od 31.08.2012. do isplate,
- 6,51 € počevši od 30.09.2012. do isplate,
- 6,59 € počevši od 31.10.2012. do isplate,
- 6,63 € počevši od 30.11.2012. do isplate,
- 6,61 € počevši od 31.12.2012. do isplate,
- 6,47 € počevši od 31.01.2013. do isplate,
- 6,58 € počevši od 28.02.2013. do isplate,
- 6,59 € počevši od 31.03.2013. do isplate,
- 6,54 € počevši od 30.04.2013. do isplate,
- 6,39 € počevši od 31.05.2013. do isplate,
- 6,38 € počevši od 30.06.2013. do isplate,
- 6,42 € počevši od 31.07.2013. do isplate,
- 6,48 € počevši od 31.08.2013. do isplate,
- 6,57 € počevši od 30.09.2013. do isplate,
- 6,53 € počevši od 31.10.2013. do isplate,
- 6,57 € počevši od 30.11.2013. do isplate,
- 6,59 € počevši od 31.12.2013. do isplate,
- 6,61 € počevši od 31.01.2014. do isplate,
- 6,67 € počevši od 28.02.2014. do isplate,
- 6,65 € počevši od 31.03.2014. do isplate,
- 6,59 € počevši od 30.04.2014. do isplate,
- 6,58 € počevši od 31.05.2014. do isplate,
- 6,58 € počevši od 30.06.2014. do isplate,
- 6,64 € počevši od 31.07.2014. do isplate,
sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.
IV. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d. d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, da tužitelju OV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], s naslova povrata preplaćenog iznosa otplate kredita temeljem povećanja tečaja CHF u odnosu na kn tijekom trajanja razdoblja otplate kredita, isplati novčani iznos od 2.058,98 eura (slovima: dvije tisuće pedeset osam eura i devedeset osam centi) sa zakonskim zateznim kamatama na svaki preplaćeni svakomjesečni iznos počev od uplate do dana povrata, po stopi zakonskih zateznih kamata od 15 % godišnje do 31. prosinca 2007., a na dalje po stopi od 14 % godišnje, te počev od 01. srpnja 2011. po stopi od 12 % godišnje, a u slučaju promjene stope zakonskih zateznih kamata u visini eskontne stope HNB-a važeće posljednjeg dana polugodišta koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za 5 % poena, te počev od 01. kolovoza 2015. u visini prosječne kamatne stope na stanje kredita nefinancijskih trgovačkih društava za referentno razdoblje dulje od godine dana uvećane za 3 % poena, a počev od 01. siječnja 2023. pa do isplate po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranjem koje je obavila prije 1. kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 % poena, kako slijedi:
- 1,07 € počevši od 31.08.2007. do isplate,
- 0,58 € počevši od 30.11.2007. do isplate,
- 0,10 € počevši od 31.12.2007. do isplate,
- 1,77 € počevši od 31.01.2008. do isplate,
- 2,68 € počevši od 29.02.2008. do isplate,
- 4,25 € počevši od 31.03.2008. do isplate,
- 1,89 € počevši od 30.04.2008. do isplate,
- 0,96 € počevši od 31.05.2008. do isplate,
- 2,11 € počevši od 30.06.2008. do isplate,
- 0,42 € počevši od 31.07.2008. do isplate,
- 0,51 € počevši od 31.08.2008. do isplate,
- 1,51 € počevši od 30.09.2008. do isplate,
- 9,07 € počevši od 31.10.2008. do isplate,
- 4,00 € počevši od 30.11.2008. do isplate,
- 10,44 € počevši od 31.12.2008. do isplate,
- 11,43 € počevši od 31.01.2009. do isplate,
- 11,88 € počevši od 28.02.2009. do isplate,
- 11,35 € počevši od 31.03.2009. do isplate,
- 11,60 € počevši od 30.04.2009. do isplate,
- 9,59 € počevši od 31.05.2009. do isplate,
- 8,11 € počevši od 30.06.2009. do isplate,
- 8,50 € počevši od 31.07.2009. do isplate,
- 9,28 € počevši od 31.08.2009. do isplate,
- 9,22 € počevši od 30.09.2009. do isplate,
- 8,43 € počevši od 31.10.2009. do isplate,
- 9,91 € počevši od 30.11.2009. do isplate,
- 11,09 € počevši od 31.12.2009. do isplate,
- 12,78 € počevši od 31.01.2010. do isplate,
- 12,39 € počevši od 28.02.2010. do isplate,
- 14,68 € počevši od 31.03.2010. do isplate,
- 14,25 € počevši od 30.04.2010. do isplate,
- 15,10 € počevši od 31.05.2010. do isplate,
- 22,42 € počevši od 30.06.2010. do isplate,
- 20,91 € počevši od 31.07.2010. do isplate,
- 25,52 € počevši od 31.08.2010. do isplate,
- 23,93 € počevši od 30.09.2010. do isplate,
- 21,37 € počevši od 31.10.2010. do isplate,
- 26,77 € počevši od 30.11.2010. do isplate,
- 36,65 € počevši od 31.12.2010. do isplate,
- 28,78 € počevši od 31.01.2011. do isplate,
- 30,49 € počevši od 28.02.2011. do isplate,
- 28,32 € počevši od 31.03.2011. do isplate,
- 28,71 € počevši od 30.04.2011. do isplate,
- 37,92 € počevši od 31.05.2011. do isplate,
- 38,82 € počevši od 30.06.2011. do isplate,
- 46,52 € počevši od 31.07.2011. do isplate,
- 42,56 € počevši od 31.08.2011. do isplate,
- 38,23 € počevši od 30.09.2011. do isplate,
- 37,23 € počevši od 31.10.2011. do isplate,
- 36,90 € počevši od 30.11.2011. do isplate,
- 38,94 € počevši od 31.12.2011. do isplate,
- 40,71 € počevši od 31.01.2012. do isplate,
- 40,95 € počevši od 29.02.2012. do isplate,
- 39,72 € počevši od 31.03.2012. do isplate,
- 40,55 € počevši od 30.04.2012. do isplate,
- 41,12 € počevši od 31.05.2012. do isplate,
- 40,17 € počevši od 30.06.2012. do isplate,
- 40,42 € počevši od 31.07.2012. do isplate,
- 39,70 € počevši od 31.08.2012. do isplate,
- 38,16 € počevši od 30.09.2012. do isplate,
- 39,80 € počevši od 31.10.2012. do isplate,
- 40,59 € počevši od 30.11.2012. do isplate,
- 40,04 € počevši od 31.12.2012. do isplate,
- 36,93 € počevši od 31.01.2013. do isplate,
- 39,57 € počevši od 28.02.2013. do isplate,
- 39,80 € počevši od 31.03.2013. do isplate,
- 38,77 € počevši od 30.04.2013. do isplate,
- 35,55 € počevši od 31.05.2013. do isplate,
- 35,47 € počevši od 30.06.2013. do isplate,
- 36,26 € počevši od 31.07.2013. do isplate,
- 37,53 € počevši od 31.08.2013. do isplate,
- 39,28 € počevši od 30.09.2013. do isplate,
- 38,38 € počevši od 31.10.2013. do isplate,
- 39,02 € počevši od 30.11.2013. do isplate,
- 39,74 € počevši od 31.12.2013. do isplate,
- 40,20 € počevši od 31.01.2014. do isplate,
- 41,15 € počevši od 28.02.2014. do isplate,
- 40,84 € počevši od 31.03.2014. do isplate,
- 39,78 € počevši od 30.04.2014. do isplate,
- 39,44 € počevši od 31.05.2014. do isplate,
- 39,60 € počevši od 30.06.2014. do isplate,
- 40,80 € počevši od 31.07.2014. do isplate,
kao i da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 2.925,00 eura (slovima: dvije tisuće devetsto dvadeset pet eura), sa zakonskim zateznim kamatama na parnični trošak počev od donošenja presude tj. 03. srpnja 2025. do isplate po istoj kamatnoj stopi kao prethodno glede glavnice tražbine, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.
Obrazloženje
1. Tužitelj je 13. lipnja 2019. protiv tuženika podnio tužbu radi utvrđenja ništetnosti i isplate.
1.1. U tužbi navodi da je kao korisnik kredita s tuženikom kao kreditorom zaključio 28.06.2007. ugovor o kreditu broj: 528-50-4217979 (uz valutnu klauzulu CHF), temeljem kojeg ugovora mu je odobren kredit u iznosu od 10.850,71 CHF u protuvrijednosti kuna po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita, na rok otplate od 84 mjeseca.
1.2. Nadalje tužitelj navodi da je predmetnim Ugovorom (čl. 2.) ugovorena kamatna stopa koja je promjenjiva, a utvrđuje se jednostrano Odlukom tužene banke o kamatnim stopama, bez ikakvih navođenja daljnjih odrednica ili bližih pojašnjenja o načinu promjene kamatne stope, odnosno parametara uslijed promjene do kojih bi eventualno došlo do opravdane promjene – povećanja kamatne stope. Naprotiv, tužitelju je slana samo jednostrana obavijest tuženika o povišenju kamatne stope i iznosu novog i to višeg anuiteta. Zbog naprijed navedenog tužitelj smatra da je odrednica o promjenjivoj kamatnoj stopi i načinu primjene iste neodređena odnosno neodrediva, te kao takva ništetna i nema pravni učinak na obvezno – pravni odnos stranaka.
1.3. Tužitelj nadalje navodi da su se o istom već pravno očitovali domaći sudovi i to povodom tužbe za kolektivnu zaštitu potrošača u presudi P-1401/2012 od 04.07.2013. Trgovačkog suda u Zagrebu koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž-7129/2013 od 13.07.2014., u dijelu gdje se utvrđuje da je između ostalih i ovdje tuženik u razdoblju od 10.09.2004. do 31.12.2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a ističe da je ista presuda potvrđena i revizijskom odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-249/2014-2 od 09.04.2015. i odlukom Ustavnog suda RH u Zagrebu broj U-III-2521/2015. Sukladno navedenom, tužitelj potražuje od tuženika povrat svih preplaćenih iznosa koje je platio temeljem ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi.
1.4. Nadalje, navodi da je odredbom čl. 7. predmetnim Ugovorom otplata kredita ugovorena u jednakim mjesečnim anuitetima u CHF po srednjem deviznom tečaju Banke kreditora na dan dospjeća. Tijekom trajanja otplate tečaj CHF je značajno rastao u odnosu na HRK što je imalo za posljedicu povećanje anuiteta nominalno iskazanog u HRK. Zbog navedenog tužitelj smatra da je navedena odredba o valutnoj kaluzuli u CHF odnosno način primjene iste nepoštena, neodrediva, izaziva neravnotežu prava i obveza na štetu potrošača, te kao takva ništetna i nema pravni učinak na obvezno pravni odnos ugovornih stranaka. Ovdje se tužitelj poziva na presudu suda EU C- 186/2016, presudu Visokog trgovačkoga suda u Zagrebu poslovni broj Pž-6632/2017 od 14.06.2018., a kojom presudom je pravomoćno presuđeno da su tužene poslovne banke povrijedile kolektivne interese i prava potrošača zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugornih strana, pa su tuženici postupali suprotno odrebama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača i to čl. 81., 82. i 90. ZZP/03 i čl. 96. i 97. ZOO/07.
1.5. Stoga tužitelj tužbom traži da sud nakon provedenog postupka donese presudu kojom će obvezati tuženika na isplatu temeljem ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi sa zakonskim zateznim kamatama, te po osnovu ništetne odredbe o valutnoj klauzuli sa pripadajućim kamatama i naknadom troškova postupka.
2. U odgovoru na tužbu tuženik se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu ističući prije svega prigovor mjesne nenadležnosti ovoga suda napominjući da prema članku 46. i 48. ZPP-a, ako zakonom nije određena isključiva mjesna nadležnost kojega drugog suda, za suđenje je nadležan sud koji je općemjesno nadležan za tuženika, a to je sud na čijem se području nalazi njegovo registrirano sjedište. Osim toga, prema članku 70. ZPP-a, stranke mogu u pisanom obliku sklopiti sporazum o mjesnoj nadležnosti nekog drugog stvarno nadležnog suda, ako zakonom nije određena isključiva mjesna nadležnost određenog suda. Upravo takav sporazum su stranke ovog postupka i sklopile, a što je vidljivo iz čl. 12. Ugovora o kreditu broj 528- 50-4217979, kojim su ugovorile mjesnu nadležnost suda u mjestu sjedišta tuženika, zbog čega predlaže da se ovaj sud oglasi nenadležnim i po pravomoćnosti predmet dostavi na rješavanje mjesno nadležnom sudu.
2.1. Tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, osporava osnovu i visinu, te ističe da je pozivanje tužitelja na presudu Visokog Trgovačkog suda RH pod poslovnim brojem Pž-6632/2017 od 14.06.2008. u cijelosti promašeno smatrajući da je predmetnim presudama Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske priznato pravo potrošačima, međutim, na svakom pojedinom potrošaču je da u zasebno pokrenutom postupku dokaže da je istome prilikom sklapanja konkretnog ugovora takvo pravo bilo uskraćeno, odnosno da dokaže da bi pojedine odredbe ugovora bile ništetne budući da Visoki trgovački sud Republike Hrvatske nije u predmetnim postupcima utvrđivao valjanost svakog pojedinog ugovora odnosno ugovorne odredbe, već je tek stvorio kriterije pomoću kojih će sudovi u pojedinim postupcima prosuđivati da li su pojedine odredbe ugovora ništetne ili ne.
2.2. Tuženik nadalje ističe kako su sporne odredbe o valutnoj klauzuli u švicarkim francima, kao i odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, tužitelju bile jasne, razumljive i lako uočljive, da se o svim odredbama pojedinačno pregovaralo, te iste nisu u suprotnosti s načelom savjesnosti i poštenja i nisu uzrokovale znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja.
2.3. Osim naprijed navedenih prigovora, tuženik je istakao i prigovor zastare potraživanja sukladno odredbi čl. 214. st. 3. ZOO-a. U okviru odgovora na tužbu u cijelosti se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu tužitelja kako po osnovu tako i visini, te predlaže sudu odbaciti tužbu i tužbeni zahtjev i obvezati tužitelja naknaditi mu troškove postupka.
3. Naknadno nakon provedenog financijsko – knjigovodstvenog vještačenja u ovom predmetu tužitelj je svojim podneskom od 22. svibanja 2025. konačno specificirao kondemnatorni dio svog tužbenog zahtjeva na način da je sada na ime povrata preplaćenih iznosa zbog ništetne odredbe o načinu promjene kamatne stope zahtijevao isplatu iznosa od 451,81 eura zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na pojedinačne mjesečne iznose, dok je u odnosu na isplatu koja se temelji na ništetnosti ugovorene valutne klauzule sada tužitelj potraživao isplatu novčanog iznosa od 2.058,98 eura, također zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i to sve uz naknadu prouzročenih parničnih troškova.
4. Sud je odlučujući o prigovoru mjesne nenadležnosti isti prigovor odbio, te je donio rješenje broj P-1159/2019-5 od 15. ožujka 2022. koje rješenje je povodom uložene žalbe tuženika potvrdio Županijski sud u Zagrebu svojom odlukom broj Gž- 1109/2022-2 od 24. siječnja 2023.
5. U dokaznom postupku provedeni su dokazi uvidom u presliku suglasnosti ovjerenu po javnom bilježniku (list 14-15), ponudu autokuće (list 16), zadužnicu ovjerenu po javnom bilježniku (list 18-19), presliku zahtjeva za kredit (list 20), izvod iz sudskog registra za tuženika (list 21-35), obavijest banke o promjeni kamatne stope (list 110 i 116), presliku ugovora o kreditu (list 111-115), provedeno je vještačenje po vještaku Tomislavu Borković dipl.oec. iz Vinkovaca 19.04.2024. (list 145-151), izvršen je uvid u očitovanje vještaka od 13.02.2025. (list 165), proveden je dokaz saslušanjem tužitelja na ročištu od 13.02.2025. (list 168-170), te je izvršen uvid u dopunu nalaza vještaka od 14.03.2025. (list 195-199).
5.1. Kako je tuženik u svom pismenom podnesku od 03.05.2023. povukao dokazni prijedlog za saslušanjem svjedoka TV, djetnika tuženika, kao i javnog bilježnika Zdenke Pavelić-Musa, te na ročištu od 03.10.2023. ponovio da odustaje od ovih saslušanja to sud ove dokazne prijedloge nije niti provodio.
6. Tužitelj u svom iskazu na ročištu od 13.02.2025. navodi da je s tuženom bankom zaključo ugovor o kreditu 28.06.2007. u svrhu kupnje automobila, koji je koristio za svoje osobne potrebe. Kredit mu je odobren u roku od dva dana. U to vrijeme nije imao otvorenu firmu niti obrt niti udio u trgovačkom društvu. Kredit nije koristio kao poreznu olakšicu. Za ovu banku se odlučio jer su ga uputili iz auto kuće gdje je kupovao automobil, ali je i stalni klijent ove banke i zbog toga se nije niti raspitivao kod drugih banaka. Ponudili su mu kredit u CHF kao najpovoljniji, a kako je imao povjerenja u banku kredit je prihvatio. U banci su mu pripremili ugovor kao gotov obrazac koji je samo trebao potpisati. Nije imao vremena na razmišljanje jer mu je automobil bio neophodan zbog odlaska na posao. Znao je da se radi o promjenjivoj kamatnoj stopi, ali nije očekivao da će se u tolikoj mjeri povećati rata kredita. Kada se povećala rata išao je u banku, ali su mu rekli da ugovor kakav je potpisao mora ispoštivati i kredit otplatiti. Nije mogao pregovarati oko pojedinih odredbi ugovora. Prva rata mu je bila negdje oko 480,00 kn, a kasnije se povećala na iznos od oko 1.050,00 kn. Nije najbolje razumio odredbe ugovora jer nije financijske struke, kao niti pojmove promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula. Kod povećanja kamatne stope nisu ga iz banke kontaktirali da će se kamatna stopa povećati i nisu ga pitali da li je suglasan s tim povećanjem. Kada je sklopio ugovor u tom trenutku je bio zadovoljan, ali da je znao što sada zna takav ugovor ne bi prihvatio.
7. Temeljem provedenog dokaznog postupka, cijeneći brižljivo i savjesno svaki dokaz zasebno i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka sukladno odredbi čl. 8. Zakon o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: Zakon o parničnom postupku) sud je utvrdio slijedeće:
7.1. Između stranaka je nesporna činjenica da su ovdje tužitelj kao korisnik kredita i tuženik zaključili ugovor o kreditu, a temeljem kojega ugovora je tužitelju odobren kredit u iznosu od 10.850,71 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju kreditora na dan isplate, a da je čl. 7. određeno da se korisnik kredita obvezuje kredit otplaćivati u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća, a da je čl. 2. ugovorena redovna kamata od 5,55 % godišnje i to na način da je ista kamatna stopa promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora.
7.2. Nesporno je također da je donesena pravomoćna odluka u postupku koji se vodio radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, pod poslovnim brojem P-1401/2012 od 04. srpnja 2013. te da je presudom Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014. utvrđeno da je tuženik u postupku pod brojem P-1401/2012 u razdoblju od 01. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke. Nije sporno da je u pogledu ništetnosti u ugovaranju valutne klauzule ista presuda Trgovačkog suda u Zagrebu potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018., a da je istu presudu potvrdio i Vrhovni sud RH u predmetu poslovni broj Rev-2212/2018 od 03. rujna 2019.
8. Između stranaka je sporan osnov, visina, pitanje zastare, pitanje ništetnosti odredbi ugovora u dijelu koji se odnosi na valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu, te pitanje neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana.
8.1. Prema odredbi čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 133/09 i 78/12, nastavno: ZZP/07) koji je bio na snazi u vrijeme donošenja gore citiranih odluka Trgovačkog suda u Zagrebu, propisano je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koje potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. Nadalje prema čl. 140. ZZP/07 odnosno čl. 120. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 41/14, nastavno ZZP/14) propisano je da pokretanje i vođenje postupka kolektivne zaštite ne sprječava osobu kojoj je postupanjem trgovca prouzročena šteta da pokrene pred nadležnim sudom postupak za naknadu štete protiv osobe koja je nedopuštenim postupanjem prouzročila štetu ili postupak za poništenje ili utvrđivanje ništetnosti ugovora koji je sklopljen pod utjecajem nedopuštenog postupanja ili bilo koji drugi postupak kojim će zahtijevati ostvarenje prava koja joj pripadaju na temelju pravila o zaštiti potrošača.
9. U odnosu na spornu činjenicu tj. pitanje ništetnosti dijela odredbi čl. 7. i 2. Ugovora o kreditu koja se odnosi na ugovaranje otplate kredita u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća, te odredbe način promjene kamatne stope, sud je primijenio odredbe Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 96/03, nastavno: ZZP/03) koji zakon je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu.
10. Prema odredbi čl. 81. st. 1. ZZP/03 propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Prema st. 2. navedenog članka smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Nadalje prema st. 4. istog članka ako trgovac tvrdi da se u pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena, uzimat će se u obzir narav robe i usluge koje predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije ili prilikom sklapanja ugovora, te ostale ugovorne odredbe, kao i neki drugi ugovor koji u odnosu na ugovor koji se ocjenjuje predstavlja glavni ugovor, sve sukladno odredbi čl. 83. ZZP/03. Odredbom čl. 87. st. 1. i 2. ZZP/03 propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništavna time da ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost samog ugovora ako on može opstati bez ništavne odredbe.
11. Analizirajući sporne odredbe čl.
7. i 2. Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je tužitelju stavljen na raspolaganje iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 10.850,71 CHF i kojom je regulirana otplata kredita u jednakim mjesečnim anuitetima u CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećim na dan plaćanja a prema otplatnom planu, a anuiteti dospijevaju na naplatu zadnjeg dana u mjesecu odnosno primjena valutne klauzule, proizlazi da se radi o ugovornoj odredbi u odnosu na koju je u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 utvrđeno da predstavlja povredu propisa i zaštite potrošača.
Između ostalog utvrđeno je da je tužena od 01. rujna 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditu na način da nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravu i obvezama ugovornih strana pa je time postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 96/03).
U razdoblju od 01. rujna 2004. do 06. kolovoza 2007., a od 07. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09) i to čl.
96. i čl. 97., te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima. Nadalje u razdoblju od 01. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijedila je kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze prema ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tužene i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tužena kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku da tužena promjeni ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača.
12. Također se posebno napominje da je na tuženiku teret dokazivanja glede činjenice da su stranke pojedinačno pregovarale o spornoj odredbi, a što tuženik tijekom postupka nije dokazao prvenstveno imajući u vidu činjenicu da se radi o tipskom ugovoru. Ovdje sud ima u vidu činjenicu da se radi o tipskom ugovoru gdje su odredbe o promjenjivoj kamatanoj stopi i o valutnoj klauzuli sastavni dio standardnog ugovora o kreditu koji je sačinio tuženik, te korisnik kredita nije mogao utjecati na sadržaj tih odredbi i u trenutku sklapanja ugovora o kreditu nije mogao objektivno istu sagledati kao cjelinu zbog čega je takva odredba uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama korisnika kredita u odnosu na banku. Stoga proizlazi da su navedena odredba čl. 7. i čl. 2. nepošteno ugovorene odredbe u smislu čl. 81. st. 1. ZZP/03 slijedom čega su iste i ništavne sukladno čl. 87. st. 1. ZZP/03. Kod utvrđivanja ništetnosti odredbi ugovora o kreditu, a koji se odnosi na ugovaranje promjenive kamatne stope i valutne klauzule, sud je posebno vodio računa da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 41/14, 110/15, nastavno: ZZP/14), u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. toga zakona, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, ali i čl. 502.c Zakona o parničnom postupku kojim je propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih prava i interesa, a kojom je određeno da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćen tužbeni zahtjev iz tužbe za kolektivnu zaštitu potrošača, te da je u tom slučaju sud u pojedinačnom postupku vezan za ta utvrđenja. Cijeneći naprijed navedeno, a posebno da je pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, utvrđena ništetnost ugovornih odredbi o načinu promjene kamatne stope i o ugovaranju valutne klauzule, to je primjenjujući odredbe Zakona o parničnom postupku, presudu donesenu u tom sporu sud primijenio na ovaj konkretan slučaj.
13. Imajući u vidu naprijed citirane zakonske odredbe sud je zaključio da je tužbeni zahtjev osnovan, a radi utvrđenja visine preplaćenog dijela zbog primjene promjenjive kamatne stope i valutne klauzule provedeno je vještačenje po vještaku Tomislavu Borković dipl.oec. iz Vinkovaca.
13.1. Vještak je u svom nalazu i mišljenju od 19.04.2024. i dopuni nalaza od 14.03.2025. utvrdio kako je ukupan iznos više plaćenih anuiteta uzimajući u obzir tečaj na dan dospijeća svakog pojedinačnog anuiteta u odnosu na tečaj na dan početka korištenja po predmetnom ugovoru o kreditu 02.07.2007. za 1 CHF = 4,407494 kn, utvrđen je u visini od 2.058,98 eura. Ukupan iznos manje plaćenih anuiteta uzimajući u obzir tečaj na dan dospijeća svakog pojedinačnog anuiteta u odnosu na tečaj na dan početka korištenja po predmetnom ugovoru o kreditu 02.07.2007. za 1 CHF = 4,407494 kn, utvrđen je u visini od – 0,95 eura. Razlika anuiteta nastala uslijed promjena tečaja tijekom trajanja otplate po predmetnom ugovoru o kreditu utvrđena je u visini od 2.058,03 eura.
13.2. Ukupan iznos više plaćenih anuiteta nastalih uslijed promjena (povećanja) kamatnih stopa tijekom trajanja po predmetnom ugovoru o kreditu utvrđen je u visini od 451,81 eura.
14. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka Tomislava Borković kao stručan i objektivan, zasnovan na vjerodostojnoj dokumentaciji i sačinjen prema opće prihvaćenoj metodologiji izračuna u identičnim predmetima. Iz nalaza vještaka utvrđeno je da je uslijed povaćanja kamatne stope tijekom trajanja otplate kredita iznos 451,81 eura, te zbog promjene tečaja iznos od 2.058,98 eura koji je tužitelj platio na temelju ništetne ugovorne odredbe o primjeni valutne klauzule, upravo onaj iznos koji tužitelj i potražuje po konačno uređenom tužbenom zahtjevu iz podneska od 22.05.2025.
14.1. Kako iz nalaza i mišljenja financijsko-knjigovodstvenog vještaka proizlazi da je tijekom trajanja otplate kredita tužitelj zbog ništetnosti odredbi o kamatnoj stopi platio viši iznos od ukupno 451,81 eura, te zbog ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli platio viši iznos od ukupno 2.058,98 eura, to je sud obvezao tuženika na isplatu preplaćenoga iznosa kako je to odlučeno u izreci ove presude, a u skladu s odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-549/2023 od 11. siječnja 2024.
14.2. Tuženik je po osnovi odredbe čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima obvezan vratiti tužitelju navedene novčane iznose i to zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku na svaki pojedinačni mjesečno više plaćeni iznos, s tim da je kamata određena sukladno odredbi čl. 29. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima.
15. U odnosu na prigovor zastare istaknut od strane tuženika, isti je po zaključku suda neosnovan. Naime, sukladno čl. 361. Zakona o obveznim odnosima zastara počinje teći prvog dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze. Kako je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu kojom je utvrđena ništetnost valutne klauzule potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018., to znači da zastara nastupa od 15. lipnja 2023. Obzirom je tužba podnijeta 13. lipnja 2019. to znači da potraživanje tužitelja nije obuhvaćeno zastarom.
16. Imajući u vidu sve naprijed izloženo ovaj sud je donio odluku kao u izreci ove presude.
17. Odluka o naknadi troškova parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. u svezi sa čl. 155. Zakona o parničnom postupku. Tužitelju je sukladno označenoj vrijednosti predmeta spora i važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troška za rad odvjetnika (Narodne novine br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 151/22 i 138/23) odobren trošak i to: za sastav tužbe u iznosu od 200,00 eura, za sastav četiri obrazložena podneska i to od 17.04.2023., 05.02.2025., 09.03.2025. i 19.05.2025. svaki u iznosu od 200,00 eura, za zastupanje na pet ročišta i to od 25.04.2023., 03.10.2023., 13.02.2025., 27.05.2025. i 12.06.2025. svako u iznosu od 200,00 eura, te za pristup na ročište za objavu presude u iznosu od 100,00 eura, što uz pripadajući PDV u iznosu od 525,00 eura čini ukupan iznos od 2.625,00 eura.
17.1. Tužitelju je također priznat uplaćeni trošak za vještačenje u iznosu od 300,00 eura, tako da je tužitelju sveukupno dosuđen parnični trošak u visini od 2.925,00 eura.
U Vinkovcima 03. srpnja 2025.
Sudac
Snježana Kozina
UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana prijema iste. Žalba se podnosi ovome sudu, a o istoj odlučuje nadležni županijski sud.
DOSTAVITI:
1. Odvjetnik Slaven Karaban, Vinkovci – pun. tužitelja
2. OD Kallay & Partneri d.o.o., Zagreb, na broj: RF 20/0133 - IM – pun. tuženika