Custody support appeal dismissed; father's ability to pay established despite business ownership and no income verification.
Sintesi Legislator
Generato dall'IAThe Supreme Court of Croatia dismissed the defendant's appeal against a second-instance judgment increasing child support payments. The lower courts found the defendant, a business owner, capable of paying 500 kn monthly despite the plaintiff's mother earning 2,361 kn. The court rejected the claim that the defendant's financial situation prevented him from fulfilling his parental obligation to the child not in his custody.
Regesto Legislator
Generato dall'IAZakon o parničnom postupku, čl. 354. st. 2. toč. 13.; Zakon o braku i porodičnim odnosima, čl. 260., 261. i 262.: A parent not having custody of the child must provide financial support regardless of their material circumstances, and an appeal based on alleged inability to pay is inadmissible if the parent has the capacity to contribute.
Parole chiave
Generato dall'IADisposizioni normative citate
Generato dall'IATesto completo
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 2835/1994-2
P R E S U D A
U IME REPUBLIKE HRVATSKE!
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina, kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Vesne Milošević, Jakoba Miletića i Stanka Hautza, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja mlt. M.I., zastupanog po majci i zakonskoj zastupnici D.I. iz S., … , koju zastupa punomoćnik M.S., odvjetnik iz S., protiv tuženika Ž.I. iz S., … , koje zastupaju punomoćnici Ž.L. i R.P., odvjetnici iz S., radi povišenja doprinosa za uzdržavanje, rješavajući reviziju tuženika, protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Splitu od 18. svibnja 1994.g. br. Gž 1342/94, kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Splitu od 4. ožujka 1994.g. br. P 568/93, u sjednici održanoj dana 19. listopada 1994.g.,
p r e s u d i o j e:
Odbija se revizija kao neosnovana.
O b r a z l o ž e n j e
Presudom suda drugog stupnja odlučujući o žalbi tuženika preinačena je presuda suda prvog stupnja na način, da je tuženik umjesto iznosa od 700.000 HRD (sada 700 kn) obvezan da doprinosi za uzdržavanje mlt. tužitelja mjesečni iznos od 500.000 HRD (sada 500 kn) počevši od 30. rujna 1993.g. pa unaprijed sa zakonskom zateznom kamatom na pojedine mjesečne obroke od dospijeća do isplate, a dospjeli iznos isplatiti u roku od 15 dana također sa zakonskom zateznom kamatom od dana dospjelosti pojedinog obroka do isplate, te je tuženik obvezan da tužitelju nadoknadi parnični trošak u iznosu od 900.000 HRD (sada 900 kn).
Protiv dijela presude suda drugog stupnja, kojim je udovoljeno tužbenom zahtjevu, tuženik je izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se presude nižeg stupnja u pobijanom dijelu ukinu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak i odlučivanje.
U odgovoru na reviziju tužitelj pobija navede revizije i predlaže da se revizija odbije kao neosnovana.
Državni odvjetnik Republike Hrvatske nije se izjasnio o reviziji.
Revizija nije osnovana.
Sudovi nižeg stupnja nisu učinili bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91 i 91/92, u daljnjem
tekstu:
ZPP), jer razlozi navedeni u presudama nižeg stupnja nisu u proturječju sami sa sobom i može se ispitati zakonitost pobijane presude.
Utvrđeno je, da je za uzdržavanje tužitelja, koji ima 7 godina i polazi osnovnu školu, potreban ukupan iznos mjesečnih sredstava od 850 kn, da majka prima iz radnog odnosa plaću u mjesečnom iznosu od 2.361 kn u prosjeku, a da je tuženik po zanimanju automehaničar, te je sada vlasnik poduzeća I. Poduzeće za auto-usluge, unutarnju i vanjsku trgovinu i proizvodnju s.p.o. S., koje je osnovano 16.XII.1991.g.
Ovaj revizijski sud prihvaća ocjenu suda drugog stupnja, a bez obzira što nije utvrđen novčani iznos mjesečne plaće tuženika, da tuženik treba i da je u mogućnosti doprinositi za uzdržavanje mlt. tužitelja mjesečni iznos od 500 kn.
Stoga je sud drugog stupnja pravilno primijenio odredbu čl. 260., 261. i 262. Zakona o braku i porodičnim odnosima ("Narodne novine", broj 51/89 i 59/90) kada je obvezao tuženika da doprinosi za uzdržavanje tužitelja dosuđeni iznos od 500 kn mjesečno, jer je roditelj kojemu dijete nije povjereno na čuvanje i odgoj, dužan bez obzira na svoje materijalne prilike da se pobrine i ostvari novčana sredstva za uzdržavanje djeteta, dok drugi roditelj ovu obvezu nema samo u novcu već se brine i o drugim potrebama djeteta.
Navodi revizije nisu doveli u sumnju pravilnost pobijane odluke o mogućnostima tužitelja da doprinosi dosuđenu alimentaciju bez štete za svoje uzdržavanje.
Iz navedenih razloga, a kako nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka na koju ovaj revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP), valjalo je reviziju odbiti kao neosnovanu (čl. 393. ZPP).
U Zagrebu, 19. listopada 1994.g.
Predsjednik vijeća:
dr. Ivo Grbin, v.r.