Supreme Court allows appeal, overturns release order, and remands case to determine flight risk and proportionality of detention.
Sintesi Legislator
Generato dall'IAThe Supreme Court of Croatia accepted the appeal by the Anti-Corruption Office, overturning the lower court's decision to release the defendants on bail pending trial. The court found that while the lower court correctly identified a lack of proportionality for continued detention, it prematurely dismissed the flight risk based on family ties. Consequently, the case was remanded for a new decision where the first-instance court must separately assess the specific danger of flight and consider alternative measures like travel document confiscation or bail bonds.
Regesto Legislator
Generato dall'IAčl. 123. st. 1. t. 1. i 3. ZKP/08; čl. 122. st. 2. ZKP/08; čl. 494. st. 3. t. 3. ZKP/08: The Supreme Court holds that a lower court's finding of proportionality regarding detention does not preclude a separate, specific assessment of flight risk, and remands the case for the first instance to evaluate alternative coercive measures before deciding on continued detention.
Parole chiave
Generato dall'IADisposizioni normative citate
Generato dall'IAGiurisprudenza citata
Generato dall'IATesto completo
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: II Kž 76/11-4
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnoga suda Vesne Vrbetić, kao predsjednice vijeća, te Dražena Tripala i Žarka Dundovića, kao članova vijeća i sudske savjetnice Buge Mrzljak Stenzel, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. D. K. i dr., zbog kaznenog djela iz članka 333. stavak 1. i dr. KZ, odlučujući o žalbi Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 04. veljače 2011. godine broj K-US-46/10 (Kv-us-19/11), o ukidanju istražnog zatvora i izricanju mjere opreza, u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 16. veljače 2011.,
r i j e š i o j e:
Prihvaća se žalba Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta, ukida se pobijano rješenje, te se predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
Obrazloženje
Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, u tijeku postupka nakon potvrđene optužnice protiv opt. D. K. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 333. stavak 1. i dr. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 105/04, 84/05, 71/06 i 110/07– dalje u tekstu: KZ ), a povodom odluka Ustavnog suda broj U-III- 466/2011 i broj U-III-487/2011 od 03. veljače 2011., kojima su djelomično usvojene ustavne tužbe opt. D. K. i opt. B. R., te su u dijelovima koji se odnose na produljenje istražnog zatvora ovih optuženika po osnovi iz članka 123. stavak 1. točka 3. ZKP/08 ukinuta rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Kž-780/10 od 10. prosinca 2010. i Županijskog suda u Zagrebu broj Kv-US-230/10 (K-US-46/10) od 29. studenog 2010., pod točkom I./ istog, na temelju članka 98. stavak 2. točka 7. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08 i 76/09, dalje u tekstu: ZKP/08) opt. D. K. i opt. B. R. izrečene su mjere opreza privremenog oduzimanja putne i druge isprave za prijelaz državne granice, te je odlučeno da se u slučaju nepridržavanja izrečene mjere, ista može zamijeniti drugom mjerom opreza,
kom II./ pobijanog rješenja, na temelju članka težom mjerom ili istražnim zatvorom. Pod toč
127. stavak 4., članka 128. i članka 125. stavak 1. točka 2. i 3. ZKP/08 opt. D. K. i opt. B. R. ukinut je istražni zatvor, te je odlučeno da se isti odmah imaju pustiti na slobodu.
Protiv tog rješenja žali se Ured za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta (dalje u tekstu: USKOK), s prijedlogom da se isto preinači na način da se protiv opt. D. K. i opt. B. R. odredi istražni zatvor po osnovama iz članka 123. stavak 1. točka 1. i 3. ZKP/08.
II Kž 76/11-4
Žalba je osnovana.
Prema stavu Vrhovnog Suda republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, u pravu je žalitelj kada tvrdi da je činjenično stanje pogrešno utvrđeno.
Naime, iz pobijanog rješenja slijedi da je opt. D. K. i opt. B. R. ukinut istražni zatvor prema osnovi iz članka 123. stavak 1. točka 3. ZKP/08 pozivom na načelo razmjernosti iz članka 122. stavak 2. ZKP/08. Međutim, kako se optuženicima stavlja na teret počinjenje kaznenog djela protiv javnog reda, udruživanjem za počinjenje kaznenih djela iz članka 333. stavak 1. KZ-a, za koja je moguće izreći kaznu zatvora u trajanju do pet godina, kazneno djelo protiv službene dužnosti, zlouporabom položaja i ovlasti iz članka 337. stavak 4. KZ-a, za koje je moguće izreći kaznu zatvora u trajanju od deset godina te kazneno djelo protiv sigurnosti platnog prometa i poslovanja, prikrivanjem protuzakonito dobivenog novca iz članka 279. stavak 3. KZ-a, za koje je također moguće izreći kaznu zatvora u trajanju do deset godina, imajući na umu kaznu koja se prema podacima kojima sud raspolaže može očekivati u postupku te potrebu određivanja i trajanja istražnog zatvora, uz okolnost da su se optuženici u istražnom zatvoru nalazili od uhićenja (15. srpnja 2009. godine) do ukidanja istog (pobijanim rješenjem od 04. veljače 2011.), stav je Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, da daljnji boravak ovih optuženika u istražnom zatvoru ne predstavlja povredu načela razmjernosti. Pri tome treba istaknuti da jednako smatra i Ustavni sud, koji u predmetnoj odluci U-III-487/2011 nalazi da je „opravdanost produljenja istražnog zatvora ovisna o okolnostima konkretnog slučaja, koje moraju biti takve da upućuju na postojanje općeg (javnog) interesa koji je tako važan i značajan da, unatoč pretpostavci nedužnosti, preteže nad načelom poštivanja slobode pojedinca, pa se činjenica da je opt. B. R. preko osamnaest mjeseci u istražnom zatvoru, sama po sebi, kraj okolnosti da se protiv nje vodi kazneni postupak zbog teških kaznenih djela, ne može uzeti kao povreda načela razmjernosti...“. Slijedom navedenog, u pravu je žalitelj, kada tvrdi da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da bi u konkretnom slučaju daljnji boravak ovih optuženika u istražnom zatvoru povrijedio razmjernost iz članka 122. stavak 2. ZKP/08.
Nadalje, u odnosu na osnovu iz članka 123. stavak 1. točka 1. ZKP/08 prvostupanjski sud navodi kako i nadalje postoji osnovana sumnja da su opt. D. K. i opt. B. R. počinili inkriminirana im kaznena djela kao i da nadalje postoje one osobite okolnosti koje ukazuju na opasnost da će ovi optuženici pobjeći, jer su počinjenjem predmetnih kaznenih djela ostvarili izuzetno veliku imovinsku korist, koja je transferirana u inozemne banke, pa da bi isti, iako državljani Republike Hrvatske i u inozemstvu imali dovoljno sredstava za osiguranje svih životnih potreba, koji stav prihvaća i Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, i koji stav je u skladu sa ranije navedenim zaključkom da daljnji boravak optuženika u istražnom zatvoru ne predstavlja povredu načela razmjernosti, jer se načelo razmjernosti istovremeno odnosi i na istražni zatvor prema osnovi iz članka 123. stavak 1. točka 1. ZKP/08 i na istražni zatvor prema osnovi iz članka 123. stavak 1. točka 3. ZKP/08. Međutim, protivno stavu prvostupanjskog suda, da se nazočnost ovih optuženika može postići i primjenom blaže mjere, tj. mjerom oduzimanja putne i druge isprave za prijelaz državne granice, jer su optuženici obiteljski ljudi vezani za teritorij Republike Hrvatske, na koje je dosadašnji boravak u istražnom zatvoru dovoljno utjecao, stav je Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, da je takav zaključak prvostupanjskog suda za sada preuranjen, ako se uzme u obzir da se ove optuženike tereti, da su zajedno s ostalom dvojicom
II Kž 76/11-4
optuženika, pribavili imovinsku korist od 3.205.864,12 EUR, a da se u inozemnim bankama nalaze transferirana velika novčana sredstva koja bi im mogla poslužiti za život u bijegu.
Prigodom ponovnog odlučivanja, prvostupanjski sud će, imajući na umu da daljnji boravak ovih optuženika u istražnom zatvoru ne predstavlja povredu načela razmjernosti, utvrditi da li postoje one osobite okolnosti koje bi upućivale na iteracijsku opasnost kod opt. D. K. i opt. B. R., ili takve okolnosti ne postoje, dok će prigodom odlučivanja o konkretnoj opasnosti od bijega ovih optuženika razmotriti da li se svrha osiguranja nazočnosti ovih optuženika u postupku može ostvariti blažom mjerom oduzimanja putne i druge isprave za prijelaz državne granice, s obzirom na značaj okolnosti koje opravdavaju primjenu istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavak 1. točka 1. ZKP/08, na što osnovano ukazuje USKOK u podnesenoj žalbi. Osim toga, prvostupanjski sud nije razmotrio mogućnost zamjene mjere istražnog zatvora jamstvom u odnosu na svakog optuženika, cijeneći pri tome konkretne okolnosti (opasnost od bijega, stupanj kriminalne volje, kriminalnu količinu, visinu prouzročene štete, osobna svojstva i imovinske prilike svakog od optuženika i drugo). Stoga će prvostupanjski sud, cijeneći navode ovog rješenja, donijeti novu i na zakonu osnovanu odluku, za koju treba dati jasne i dostatne razloge.
Iz navedenih razloga, na temelju članka 494. st. 3. toč. 3. ZKP/08, odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu, 16. veljače 2011. godine
Zapisničar:
Predsjednica vijeća:
Buga Mrzljak Stenzel, v.r.
Vesna Vrbetić, v.r.