Croatian Supreme Court partially allows minor's traffic accident claim, increasing damages for non-culpable cyclist.
Sintesi Legislator
Generato dall'IAThe Supreme Court of Croatia accepted the minor plaintiff's appeal against a lower court's partial judgment in a traffic accident case. The court found the driver liable for failing to yield to a cyclist approaching from the right at an intersection, while ruling the cyclist was not at fault. Consequently, the court increased the awarded damages to cover the full non-material and material harm suffered by the child, rejecting the defendant's request for partial liability.
Regesto Legislator
Generato dall'IAZPP čl. 390.; The court may partially accept an appeal and modify the judgment when the lower court failed to apply the correct legal rules regarding traffic safety obligations, even if the factual findings remain valid.
Parole chiave
Generato dall'IADisposizioni normative citate
Generato dall'IATesto completo
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 1483/1993-2
P R E S U D A
U IME REPUBLIKE HRVATSKE!
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića kao predsjednika vijeća, te Đorđa Bjegovića, Radomire Felicijan Maoduš, Borisa Guttmanna i Stanislava Plazonića kao članova vijeća, u pravnoj stvari maloljetnog tužitelja M.M. koga zastupa otac i zz M.A. iz S., a ovog punomoćnik B.V., odvjetnik iz S., protiv tužene C. - o. d.d. Z., Filijala S., radi naknade štete rješavajući reviziju maloljetnog tužitelja izjavljenu protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Splitu od dana 23. listopada 1992. godine broj Gž-2581/92 kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu od dana 11. lipnja 1992. broj
IP-1752/91, u sjednici održanoj dana 13. listopada 1994.,
p r e s u d i o j e:
I. Revizija tužitelja se prihvaća pa se preinačuje presuda Okružnog suda u Splitu od dana 23. listopada 1992. godine broj Gž-2581/92 i presuda Općinskog suda u Splitu od dana 11. lipnja 1992. broj IP-1752/91 i sudi:
"I. Dužna je tužena u roku od 15 dana pod prijetnjom izvršenja na ime naknade štete isplatiti tužitelju iznos od 696,80 Kn sa zakonskom zateznom kamatom koja na ovaj iznos teće od dana 11. lipnja 1992. godine pa do dana isplate.
Tužitelj se odbija sa preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u visini od 430,00 Kn i pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na taj iznos.
II. Dužna je tužena na ime naknade cjelokupnog parničnog troška isplatiti tužitelju iznos od 120 Kn."
O b r a z l o ž e n j e
Pravomoćnom presudom suda drugog stupnja djelomično je preinačena presuda suda prvog stupnja na način da je tužena obvezana da isplati maloljetnom tužitelju na ime naknade štete iznos od 312.760 HRD sa zakonskom zateznom kamatom na taj iznos koja teće od dana 11. lipnja 1992. godine pa do dana isplate, dok je sa preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u visni od 814.040 HRD tužitelj odbijen.
Protiv ove pravomoćne presude suda drugog stupnja reviziju izjavljuje tužitelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava uz prijedlog da ovaj sud preinači presudu te da tužitelju
dosudi
svu
zatraženu satisfakciju iz svih osnova bez njegove suodgovornosti za nastalu štetu ili pak podredno da ovaj sud ukine presudu suda prvog i drugog stupnja i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno raspravljanje i odlučivanje.
U smislu odredbe iz čl. 390. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91 i 91/92, u daljnjem tekstu: ZPP) sud prvog stupnja je reviziju tužitelja dostavio tuženoj i nadležnom državnom odvjetniku.
Tužena nije odgovorila na reviziju tužitelja, a Državni odvjetnik Republike Hrvatske se o istoj nije izjasnio.
Revizija je djelomično osnovana.
U valjano provedenom parničnom postupku (čl. 7. i 8. ZPP) sud je utvrdio:
- da je do prometne nezgode došlo dana 22.4.1989. godine u raskrsnici dviju prometnica ravnopravnog karaktera,
- da nikakvih prometnih znakova nije bilo,
- da je osobno vozilo dolazilo sa lijeve strane gledano u pravcu kretanja bicikla kojim je upravljao maloljetni tužitelj, cestom na kojoj je tužitelj upravljajući biciklom htio skrenuti u lijevo,
- da je bicklista skrenuo u lijevo i kada se nalazio na svojoj desnoj kolničkoj traci, da je bio zahvaćen vozilom koji je izvršio skretanje u lijevo,
- da je do udara u bicikl kojim je upravljao tužitelj došlo na 0,5 m na sjevernoj, lijevoj kolničkoj traci gledano u pravcu kretanja vozila,
- da je brzina kretanja vozila prije kočenja bila 58,1 km/h, a nalet na 30 km/h, a brzina kretanja i naletna brzina bicikla da je iznosila 20 km/h, te
- da je vozač osobnog vozila mogao uočiti biciklistu kada je svojim vozilom od mjesta sudara bio udaljen na oko 40, 50 m.
S obzirom na sva ova utvrđenja prvi sud smatra da je maloljetni tužitelj kao vozač bicikla svojim ponašanjem doprinio ovoj prometnoj nezgodi u visini od 60% u odnosu na 40 % koliko bi doprinio vozač osobnog automobila, osiguranika tužene. Sud drugog stupnja smatra da je ta odgovornost na strani maloljetnog tužitelja 30% u odnosu na 70% koliko bi bio odgovoran vozač osobnog automobila.
Ovaj sud drži, da su prilikom ocjenjivanja odgovornosti učesnika ove prometne nezgode sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo.
U prvom je redu istaći da tužena kao osiguravatelj vozila koje je učestvovalo u opisanoj prometnoj nezgodi odgovara po principu objektivne odgovornosti koje se može osloboditi ako dokaže da je do štete došlo višom silom, isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti čije posljedice nije mogao izbjeći i otkloniti (čl. 177. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima - "Narodne novine", broj 53/91 i 73/91 - u daljnjem tekstu: ZOO).
Prema stajalištu ovog revizijskog suda na strani maloljetnog tužitelja - bicikliste, nema skrivljene odgovornosti za nastali štetni događaj.
Naime, u smislu odredbe iz čl. 50. Zakona o osnovama sigurnosti prometa na putevima, na raskrsnici vozač je dužan propustiti druga vozila koja mu nailaze sa njegove desne strane. Pravilo prvenstva desne strane u našoj je zemlji temeljno pravilo i vozač osobnog vozila ga se u konktetnom slučaju mora pridržavati. Vozač je biciklistu koji mu je nailazio sa njegove desne strane na raskrsnici morao propustiti.
S druge pak strane biciklist kojeg je vozač mogao uočiti još na udaljenosti od 40 m, budući mu je vozač vozila dolazio sa njegove lijeve strane, bio je ovlašten da u raskrsnici skrene namjeravanim pravcem u lijevo. Poduzimanjem ove radnje u okolnostima konkretnog slučaja, biciklist nije poduzeo ništa što bi se moglo pripisati njegovoj krivinji u prouzrokovanju nastale štete.
Stoga na strani tužitelja, prema stajalištu ovog revizijskog suda nema suodgovornosti za nastali štetni događaj. Slijedom toga tužena C. - o. d.d. Z., Filijala u S. odgovara maloljetnom tužitelju za svu pretrpljenu materijalnu i nematerijalnu štetu.
Ostalo je još da se raspravi daljnje pitanje obima i visine pretrpljene nematerijalne štete.
Maloljetni tužitelj je u spomenutoj prometnoj nesreći zadobio prijelom lijeve potkoljenice. Zbog ove povrede bio je operiran iz razloga što je tetiva jednog mišića došla između okrajka kosti pa je operativnim zahvatom to moralo biti oslobođeno. Maloljetni tužitelj bio je operiran još jedanput kako bi se izvadio fiksacioni materijal. Sudovi su uz pomoć sudskog vještaka, liječnika Z. dr. I. utvrdili, narav povrede, intenzitet i trajanje fizičkih bolova, straha, intenzitet i trajanje duševnih bolova zbog nastale naruženosti i zbog nastalih posljedica koje maloljetan tužitelj trpi zbog zadobivene povrede. Prema stajalištu ovog suda novčana naknada primjerena svim relevantnim okolnostima za pretrpljene fizičke boli iznosi 200 Kn (200.000 HRD), za pretrpljeni strah 100 Kn (100.000 HRD), za duševne bolove zbog nastale naruženosti 120 Kn (120.000 HRD), za duševne bolove zbog smanjenja životnih aktivnosti 150 Kn (150.000 HRD) ili ukupni iznos od 670 Kn (670.000 HRD).
Tužitelju nadalje pripada i nesporno među strankama utvrđena visina materijalne štete za uništenu odjeću u visni od 10 Kn (10.000 HRD) te iznos od 16.80 Kn (16.800 HRD) na čane naknade za tuđu pomoć i njegu.
ime nov
Dakle, tužitelju po naprijed utvrđenim osnovama pripada ukupna materijalna i nematerijalna šteta u visini od 696,80 Kn (696.800 HRD).
Iz svega što je naprijed izloženo proizlazi da je reviziju tužitelja djelomično valjalo prihvatiti, te s obzirom na okolnost da su sve činjenice relevantne za valjanu primjenu materijalnog prava utvrđene po sudovima, pozivom na odredbu iz čl. 395. st. 1. ZPP preinačiti presudu suda prvog i drugog stupnja i odlučiti kao u dispozitivu ove presude.
To i stoga što ovaj sud ispitujući pobijanu presudu kao i postupak koji je prethodio njenom donošenju nije našao da bi bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP na koju povredu ovaj revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP).
Odluka o cjelokupnom parničnom trošku donesena je temeljem odredbe čl. 166. st. 2. a u vezi s odredbom čl. 154. st. 2. i 155. ZPP.
U Zagrebu, 13. listopada 1994.
Predsjednik vijeća:
Stanko Jesenković, v.r.