Supreme Court dismisses appeal as unfounded, upholding lower court's finding that tenancy rights ended by agreement.
Sintesi Legislator
Generato dall'IAThe Supreme Court of Croatia dismissed the appellant's appeal against the second-instance judgment regarding a tenancy dispute. The lower courts found that the tenant's right to the apartment had terminated through a voluntary agreement between the parties, evidenced by the delivery of keys and the tenant's departure, rather than through a sale. The court ruled that the appeal was inadmissible because it merely contested the factual findings of the lower court without proving a significant procedural error or misapplication of law under Article 385 of the Civil Procedure Act. Consequently, the appeal was rejected, and the original judgment confirming the termination of the tenancy right via agreement stands.
Regesto Legislator
Generato dall'IAčl. 95. Zakona o stambenim odnosima; čl. 385., 393., 396.a. ZPP: Tenancy rights may terminate by agreement between parties, and appeals are inadmissible if they only contest factual findings without demonstrating a significant procedural violation or misapplication of law.
Parole chiave
Generato dall'IADisposizioni normative citate
Generato dall'IAGiurisprudenza citata
Generato dall'IATesto completo
Broj: Rev-x 168/13-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Glušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. P. iz S., kojeg zastupaju punomoćnici F. M., Z. V. i D. J., odvjetnici u R., protiv tuženika I. - I. n. d.d. Z., kojeg zastupa punomoćnica T. T., odvjetnica u Z., radi naknade štete, i po protutužbi tuženika kao protutužitelja (dalje: tuženika) I. - I. n. d.d. Z., protiv tužitelja kao protutuženika (dalje: tužitelja) D. P., radi otkaza stanarskog prava, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-4431/10-4 od 28. veljače 2012., ispravljene rješenjem poslovni broj Gž-4431/10-5 od 4. prosinca 2012., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ps-662/08 od 30. ožujka 2010., u sjednici vijeća održanoj 28. kolovoza 2013.
p r e s u d i o j e :
Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku I. - I. n. d.d. Z. isplatiti tužitelju D. P. 871.439,43 kn sa zateznim kamatama od 11. svibnja 2007. do isplate, uz naknadu troškova postupka u iznosu 33.838,76 kn, također sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate (toč. I. i III.).
Odbijen je protutužbeni zahtjev radi otkaza stanarskog prava na spornom stanu (toč. II.). Odbijen je i dio zahtjeva tužitelja za naknadu troškova postupka u iznosu 63.152,00 kn (toč. IV.), te je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu 1.520,00 kn (toč. V.).
Drugostupanjskom presudom ispravljenom rješenjem o ispravljanju od 4. prosinca 2012., preinačena je prvostupanjska presuda u dijelu u kojem je prihvaćen tužbeni zahtjev radi naknade štete (u iznosu 871.439,43 kn) s troškovima postupka, tako da su ti zahtjevi tužitelja odbijeni.
Odbijena je žalba tuženika kao neosnovana u dijelu kojim je odbijen protutužbeni zahtjev koji se odnosio na otkaz stanarskog prava i u tom dijelu je potvrđena prvostupanjska presuda.
Naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku troškove postupka u iznosu 12.345,60 kn, a odbijena je žalba tužitelja u dijelu kojim je prvostupanjskom presudom odbijen dio njegovog zahtjeva za naknadu troškova u iznosu 63.152,00 kn, te kojim je tužitelju naloženo tuženiku naknaditi troškove postupka u iznosu 1.520,00 kn.
Protiv drugostupanjske presude u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev (radi naknade štete), uključujući odluku o troškovima postupka, reviziju je podnio tužitelj zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, u kojoj predlaže da se pobijanu presudu u skladu revizijskih navoda u tom dijelu ukine.
U odgovoru na reviziju tuženik predlaže da se reviziju tužitelja odbije kao neosnovanu.
Revizija nije osnovana.
Suprotno tvrdnji podnositelja revizije, drugostupanjska presuda u pobijanom dijelu nema nedostataka i može se ispitati te sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama, usuglašene s prikupljenom činjeničnom građom, pa nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13 - dalje: ZPP), koju opisno ističe podnositelj revizije.
Predmet spora u revizijskom stupnju postupka je zahtjev radi naknade štete koji potječe iz stanarskog prava tužitelja na spornom stanu i u pogledu kojeg su, po shvaćanju tužitelja, postojale sve pretpostavke za prodaju suglasno Zakonu o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo ("Narodne novine" broj 27/91, 6/92, 8/92, 33/92, 69/92, 25/93, 48/93, 2/94, 29/94, 44/94, 47/94, 58/95, 103/95, 11/96, 76/96, 11/97, 103/97, 68/98, 163/98, 96/99, 120/00, 94/01 i 78/02 – dalje: ZPS), i to upravo tužitelju kao nositelju stanarskog prava u odnosu na tuženika kao davatelja stana na korištenje.
Međutim, budući da je pravo na otkup stana ostvaren od strane treće osobe u predmetu Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj Ps-596/96, u kojem tužitelj nije sudjelovao, on je predmetni odštetni zahtjev postavio ocjenjujući da postoje sve pretpostavke odštetne odgovornosti na strani tuženika, jer je tužitelj onemogućen u otkupu stana.
Drugostupanjski sud je, međutim, u pobijanom dijelu odbio odštetni zahtjev zbog toga jer je zaključio da je tužitelju stanarsko pravo prestalo sporazumom s tuženikom kao davateljem stana na korištenje budući da je došao u poslovne prostorije tuženika i predao nadležnom referentu za stambene odnose ključeve stana, s obrazloženjem da stan predaje jer mu ne treba, a iz zapisnika o primopredaji slijedi da je ispraznio stan kako od osobnih stvari, tako i od kompletnog namještaja, te su otpojeni telefon i brojilo za struju.
U smislu čl. 95. Zakona o stambenim odnosima ("Narodne novine" broj 51/85, 42/86, 22/92 i 70/93 – dalje: ZSO) stanarsko pravo može prestati samo u slučajevima i na način koji su predviđeni tim Zakonom, a prema ustaljenoj sudskoj praksi time ne mogu biti isključene opće odredbe imovinskog prava, pa stanarsko pravo može prestati i sporazumom stranaka o prestanku stanarskog prava (npr. odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III- 2019/06 od 7. srpnja 2009.), o čemu je upravo riječ i u ovom slučaju.
Pri tome treba napomenuti da svi revizijski prigovori kojima se želi dovesti u sumnju postojanje navedenog sporazuma o prestanku stanarskog prava svode se na osporavanje činjeničnog zaključka drugostupanjskog suda, a revizija se ne može podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 385. ZPP).
Osim toga, treba reći i to da protutužbeni zahtjev postavljen od strane tuženika na otkaz stanarskog prava ne dovodi u sumnju izloženo pravno shvaćanje drugostupanjskog suda, budući da je navedeni zahtjev posljedica pogrešnog pravnog pristupa, a ne o činjenicama glede postojanja navedenog sporazuma i s tim u vezi napuštanja stana od strane tužitelja.
Na osnovu svega izloženog, na temelju odredbe čl. 396.a st. 1. ZPP revizijski sud se u svemu poziva na razloge drugostupanjske presude, te će se suglasno čl. 396.a st. 2. ZPP na internetskim stranicama objaviti i razlozi drugostupanjske presude.
Zbog toga je valjalo na temelju odredbe čl. 393. ZPP odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu jer je utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena.
U Zagrebu, 28. kolovoza 2013.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek, v. r.