Criminal appeal dismissed; Supreme Court upheld drug trafficking conviction and sentence under Croatian Criminal Law.
Sintesi Legislator
Generato dall'IAThe Supreme Court of Croatia dismissed appeals by the prosecutor and defendant regarding a conviction for drug trafficking. The court affirmed the lower court's finding that the defendant sold drugs to fund his addiction, rejecting arguments that the items were for personal use. The court upheld the original sentence, noting the defendant's recidivism and the severity of the crime despite the defendant's personal hardships.
Regesto Legislator
Generato dall'IAČl. 173. st. 2. KZ; Čl. 379. ZKP; Čl. 387. ZKP; Čl. 390. st. 1. ZKP; Čl. 60. st. 2. toč. c. KZ; Čl. 63. st. 1. KZ; Čl. 69. st. 1. KZ; Čl. 76. KZ: The Supreme Court may correct the legal characterization of a crime and adjust the sentence if the lower court failed to apply the more lenient version of the Criminal Law, provided the facts support the conviction and the sentence remains proportionate to the offender's culpability and the social danger of the act.
Parole chiave
Generato dall'IADisposizioni normative citate
Generato dall'IATesto completo
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: I Kž-504/01-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ante Potrebice, kao predsjednika vijeća, te Vesne Vrbetić, mr. Branka Zmajevića, Senke Klarić-Baranović i Zlate Lipnjak-Bosanac, kao članova vijeća i višeg savjetnika Ahmeda Kapetanovića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. V. Š., zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ, odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika podnesenim protiv presude Županijskog suda u Splitu od 6. travnja 2001. godine broj K-73/00, u sjednici održanoj 25. rujna 2001. godine, u prisutnosti zamjenika državnog odvjetnika Republike Hrvatske mr. Milojka Vučkovića i branitelja optuženika E. T., odvjetnika iz S.,
p r e s u d i o j e:
I. Povodom žalbe državnog odvjetnika i opt. V.Š., a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana presuda u pravnoj oznaci kaznenog djela i u odluci o kazni, te se izriče da je optuženik djelom opisanim u izreci te presude, počinio kazneno djelo zlouporabe opojnih droga iz čl. 173. st. 2. KZ (“Narodne novine”, broj 110/97) u svezi čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona (“Narodne novine”, broj 129/00), pa mu se za to kazneno djelo, na temelju istih zakonskih propisa utvrđuje kazna zatvora u trajanju od dvije godine i četiri mjeseca, a uzima kao utvrđena kazna zatvora u trajanju od jednog mjeseca iz opozvane uvjetne osude, koja je izrečena pravomoćnom presudom Općinskog suda u Splitu od 12. travnja 1999. godine broj IK-41/99, zbog kaznenog djela iz čl. 196. st. 1. OKZRH, pa jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od se V.Š. uz primjenu čl. 60. st. 2. toč. c. KZ osuđuje na 2 (dvije) godine i 4 (četiri) mjeseca u koju mu se na temelju čl. 63. st. 1. KZ uračunava vrijeme provedeno u pritvoru od 18. travnja 2000. godine, pa nadalje.
II. Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika i opt. V.Š. kao neosnovane, te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje presuda suda prvog stupnja.
Obrazloženje
Županijski sud u Splitu, presudom od 5. travnja 2001. godine broj K-73/00 proglasio je krivim opt. V.Š. zbog kaznenog djela protiv vrijednosti zaštićenih međunarodnim pravom,
zlouporabe opojnih droga iz čl. 173. st. 2. KZ i na temelju istog zakonskog propisa za ovo djelo mu utvrdio kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i četiri mjeseca, a na temelju čl. 69. st. 1. KZ opozvao mu je uvjetnu osudu izrečenu pravomoćnom presudom Općinskog suda u Splitu od 12. travnja 1999. godine broj IK-41/99 zbog kaznenog djela iz čl. 196. st. 1. OKZRH i kazna zatvora u trajanju od jednog mjeseca iz citirane pravomoćne presude se uzima utvrđenom pa je optuženik na temelju čl. 173. st. 2. KZ uz primjenu čl. 60. st. 2. toč. c. i čl. 53. st. 7. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i četiri mjeseca, u koju mu je na temelju čl. 63. KZ uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 18. travnja 2000. godine, pa nadalje.
Na temelju čl. 173. st. 7. KZ optuženiku se oduzima 19,65 grama heroina, 13 tableta ecstasy i jedna bočica s otopinom heptanona.
Na temelju čl. 80. KZ optuženiku je izrečena sigurnosna mjera oduzimanja predmeta uporabljenih za počinjenje kaznenog djela i to vaga za precizna mjerenja marke Persola i mobilni telefon marke Nokia preplatničkog broja 091/5129837, te mobiteli marke Panasonic i Motorola bez telefonskih kartica, privremeno oduzeti od optuženika.
Na temelju čl. 76. KZ optuženiku se izriče sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti.
Na temelju čl. 122. st. 4. ZKP optuženik se oslobađa obveze naknade troškova kaznenog postupka.
Na temelju čl. 353. toč. 3. ZKP protiv opt. T.G. odbijena je optužba da bi počinio kazneno djelo protiv vrijednosti zaštićenih međunarodnim pravom, zlouporabom opojnih droga, označeno i kažnjivo po čl. 173. st. 3. u svezi st. 2. KZ.
Na temelju čl. 123. st. 1. ZKP troškovi kaznenog postupka u odnosu na ovog optuženika padaju na teret proračunskih sredstava.
Protiv te presude žali se državni odvjetnik zbog odluke o kaznenoj sankciji i predlaže da se pobijana presuda preinači u osuđujućem dijelu i optuženiku V.Š. izrekne stroža kazna.
Optuženik se žali po branitelju E.T., odvjetniku iz S., i osobno (dva podneska) zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kaznenoj sankciji i predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži da se branitelj izvijesti o sjednici vijeća.
Odgovori na žalbe nisu podneseni.
Državni odvjetnik Republike Hrvatske, u pismenom podnesku od 18. srpnja 2001. godine broj KŽ-DO-1078/01 dao je mišljenje da se žalba državnog odvjetnika prihvati, a žalba optuženika odbije kao neosnovana.
Sjednica vijeća održana je u prisutnosti zamjenika državnog odvjetnika Republike Hrvatske, te branitelja optuženika E.T., odvjetnika iz S., a u odsutnosti optuženika koji je u
pritvoru i ima branitelja, a vijeće i predsjednik vijeća nisu smatrali da bi njegova prisutnost bila svrhovita.
Žalbe nisu osnovane.
Bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP optuženik nalazi u navodu da je iz provedenih dokaza prvostupanjski sud pogrešno zaključio da je optuženik drogu nabavio radi daljnje prodaje, čime zapravo pobija pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja.
Daljnju bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 3. ZKP optuženik vidi u poduzimanju pretrage, a ne pregleda osobnog automobila, kako tvrde djelatnici policije, a za pretragu nisu imali nalog istražnog suca.
Protivno žalbenim navodima, a kako to proizlazi iz zapisnika o pretrazi stana i drugih prostorija od 18. travnja 2000. godine (list 9-10 spisa) pretraga osobnog vozila marke “Alfa romeo” reg.br. ST 403-CR poduzeta je na osnovu naloga istražnog suca od 18. travnja 2000. godine broj Kir-631/00, pri čemu je pronađena jedna mehanička vaga za precizno mjerenje.
Prije poduzete pretrage djelatnici policije su, nakon zaustavljanja predmetnog vozila, vizuelnim pregledom uočili, ispod sjedišta suvozača, jednu kuglicu oblijepljenu smeđom selotejp trakom, u kojoj se nalazila smeđa praškasta materija, heroin, kako je to kasnije utvrđeno provedenim vještačenjem.
Prema tome, neprihvatljiva je tvrdnja optuženika da se radi o nezakonitom dokazu, jer je nedvojbeno da su djelatnici policije, nakon što su pregledom pronašli sumnjivi omot, zatražili nalog za pretragu, nakon čega su pronađeni i drugi predmeti.
Stoga nije ostvaren žalbeni osnov bitne povrede odredaba kaznenog postupka.
Žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a ustvari samo zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, optuženik ustrajava na obrani da je pronađena droga bila za njegovu osobnu uporabu, te predlaže preocjenu provedenih dokaza i donošenje drukčijeg zaključka od onog suda prvog stupnja.
Pri tome žalitelj prihvaća kao nesporno utvrđeno da je kod optuženika u osobnom automobilu pronađeno 19,65 grama heroina, koji je prethodno kupio, vaga za precizno mjerenje, a u iznajmljenom stanu izrezani staniol papirići u dimenzijama koji služe za pakiranje pizeva, 13 tableta ecstasya, otopina heptanona, mobiteli, telefonske kartice s tragovima heroina međutim, sve to nastoji prikazati da je bilo za vlastite potrebe odnosno u toj funkciji.
Opravdano prvostupanjski sud to nije prihvatio iz razloga jer optuženik kao ovisnik o heroinu nije imao mogućnosti i sredstava zadovoljiti svoje potrebe za drogom na drugi način. Optuženik je nezaposlen, bez prihoda, ima iznajmljeni stan, kupuje heroin u relativno većoj količini (19,65 grama) i odmah daje novac, što su potvrdili saslušani svjedoci, djelatnici policije koji su opservirali mjesto kupoprodaje.
Sve ove okolnosti nedvojbeno upućuju na zaključak da je droga bila namijenjena daljnjoj prodaji, neovisno o tome što nije dokazano da bi prodaja bila i ostvarena, te da je upravo na taj način optuženik ostvarivao prihode i za zadovoljenje vlastitih potreba za drogom. Takvom zaključku prvostupanjskog suda, koji prihvaća i ovaj sud, idu u prilog i pronađeni predmeti, precizna vaga i staniol papirići za pakovanje pizeva, koji se žalbom nastoje prikazati kao pribor za potrebe vlastite konzumacije droge, što je protivno svakoj logici i životnom iskustvu u tom miljeu. Osim toga, pored heroina kod optuženika je pronađena i droga ecstasy, za koju čak niti optuženik ne tvrdi da je bila za njegove potrebe, a u žalbi se ta količina droge naprosto zanemaruje.
S obzirom na sve navedeno činjenično stanje nije pogrešno ni nepotpuno utvrđeno. Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu čl. 379. ZKP, Vrhovni sud Republike Hrvatske kao sud drugog stupnja, je našao da je na kazneno djelo optuženika potrebno primijeniti blaži kazneni zakon, čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama KZ (“Narodne novine”, broj 129/00) budući je za ovo kazneno djelo propisana kazna zatvora od jedne do 12 godina pa je odlučeno kao u toč. I. izreke ove presude.
Zbog odluke o kazni žali se državni odvjetnik smatrajući da je prvostupanjski sud propustio ocijeniti da je optuženik počinio produljeno kazneno djelo, a za počinjenje tih djela je uspostavio čvrste i uhodane veze s drugim osobama koje vrše ista takva kaznena djela i koje su njega snabdijevale drogom, koju je on dalje preprodavao, uspostavljajući za to uvjete koji su mu trebali osigurati “djelatnost” na dulje vrijeme (poseban stan, automobil, mobiteli i drugo).
Optuženik u tom dijelu žalbe naglašava da se radi o primarno bolesnoj osobi koja je nakon smrti svog oca koji je poginuo kao dragovoljac Domovinskog rata, počela konzumirati drogu, da ima bolesnu majku i djeda s kojima živi.
Sve ove okolnosti koje se apostrofiraju u žalbi optuženika, nepovoljne obiteljske prilike, smrt oca, bolest majke i loš socijalni status obitelji, cijenjene su kao olakotne i uz utvrđene otegotne okolnosti, da je ranije tri puta osuđivan pa i zbog istovrsnog kaznenog djela, izrečena kazna zatvora se ukazuje primjerenom i po ocjeni ovog suda.
Iako je optuženikovo djelo sada po zakonu blaže djelo, ovaj sud smatra da izrečenu kaznu po prvostupanjskom sudu, nije potrebno korigirati pa stoga nije prihvaćena žalba optuženika u tom dijelu.
Nije prihvaćena niti žalba državnog odvjetnika budući je prvostupanjski sud imao u vidu težinu konkretno počinjenog kaznenog djela i ličnost optuženika koji je svojim ponašanjem pokazao upornost u vršenju kaznenih djela, što svakako uključuje i žalbene navode državnog odvjetnika.
Stoga, imajući u vidu težinu i društvenu opasnost počinjenog kaznenog djela izrečena kazna zatvora će ostvariti svrhu kažnjavanja, uz zakonito i pravilno izrečene sigurnosne mjere, pri čemu je ona iz čl. 76. KZ akceptirala i činjenicu da se radi o ovisniku, što se ističe u žalbi optuženika.
Iz navedenih razloga nisu prihvaćene žalbe državnog odvjetnika i optuženika zbog odluke o kaznenopravnim sankcijama.
Zbog svega navedenog, na temelju čl. 387. i čl. 390. st. 1. ZKP odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu, 25. rujna 2001. godine.
Zapisničar:
Predsjednik vijeća:
Ahmed Kapetanović, v.r.
Ante Potrebica, v.r.