Legislator Giurisprudenza & Legislazione
Gž-450/2018-3 Generato dall'IA

Croatian court allows creditor to void a gift contract when debtor lacks assets to pay debts.

Numero d'incarto Gž-450/2018-3
Autorità giudiziaria
Giurisdizione Croazia (HR)
Data della decisione
Esito del giudizio Parzialmente accolto (Partially Allowed)

Sintesi Legislator

Generato dall'IA

The Court of Appeal in Pula partially overturned the first-instance judgment, accepting the plaintiff's request to void a gift contract. The debtor, facing insolvency and blocked accounts, transferred her remaining property to a third party via a gift agreement, thereby harming the creditor's ability to collect outstanding debts. The court ruled that the existence of a mortgage on the gifted property does not prevent the voiding of the gift, as the primary issue was the debtor's lack of other assets to satisfy the claim. Consequently, the gift contract was declared void to restore the debtor's assets for the creditor's benefit.

Regesto Legislator

Generato dall'IA

čl. 66. ZOO; čl. 67. st. 3. ZOO: A creditor may successfully challenge a gratuitous disposition by a debtor if the debtor knew the act would harm the creditor's claim and the debtor lacks sufficient assets to satisfy the debt, regardless of whether the donee was aware of the harm.

Parole chiave

Generato dall'IA
voiding gift contract creditor's rights insolvency protection gratuitous disposition harm to creditor ZOO provisions asset preservation

Disposizioni normative citate

Generato dall'IA
čl. 66. ZOO
čl. 67. st. 3. ZOO
Odredbom čl. 67. st. 3. ZOO propisano je da kod besplatnih raspolaganja i s njima izjednačenih pravnih radnji smatra se da je dužnik znao da poduzetim raspolaganjem nanosi štetu vjerovniku i za pobijanje tih radnji ne zahtijeva se da je trećoj osobi to bilo poznato ili moglo biti poznato.
čl. 373. toč. 3. ZPP
ZOO kada je odbio tužbeni zahtjev, na temelju čl. 373. toč. 3. ZPP prihvaćena žalba tužitelja, preinačena je prvostupanjska presuda i u cijelosti je prihvaćen tužbeni zahtjev.
čl. 166. st. 2. ZPP
Odluka o troškovima cijelog postupka donesena je na temelju čl. 166. st. 2. ZPP u vezi s čl.
čl. 154. st.1. ZPP
ZPP u vezi s čl. 154. st.1. ZPP te čl.
čl. 155. ZPP

Ti chiedi come si applica questa sentenza alla tua fattispecie?

Analizza questa decisione insieme alla legislazione federale e cantonale, ai commentari e alla giurisprudenza successiva in Legislator AI.

Apri in Legislator →

Testo completo

REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula - Pola

Poslovni broj Gž-450/2018-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sutkinja Nataše Babić, kao predsjednice vijeća, Melihe Bahtijarević Pekić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Biljane Bojanić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja H. G. iz D., OIB..., kojeg zastupaju punomoćnici iz Z. o. u. J. J., M. B., D. B. i T. H. iz K., protiv tuženika D. M. iz K., OIB... i G. M. iz K., OIB..., koje zastupa punomoćnica I. R. R., odvjetnica iz K., radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj 11 P-917/2016-17 od 2. veljače 2017., u sjednici održanoj 29. listopada 2018.

p r e s u d i o j e

Prihvaća se žalba tužitelja, djelomično se preinačuje presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj 11 P-917/2016-17 od 2. veljače 2017., tako da se prihvaća tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:

"Ugovor o darovanju nekretnine i to: sklopljen 21. siječnja 2016. između tuženika D. M. kao darovateljice i G. M. kao obdarenika, ovjeren kod javnih bilježnika A. M. – T. Ž. pod brojem OV-629/16 istog dana, kojim je 1 tužena prenijela na 2 tuženika vlasništvo nad nekretninom: 48. Suvlasnički dio: 1/57 etažno vlasništvo (E-48), jednoiposobni stan, diletacija 1-4, drugi ulaz, stan br. 16, pravo od ulaza, na V katu, koji se sastoji od jedne sobe, sobice, kuhinje, kupaonice sa WC-om, predsoblja, hodnika i lođe, ukupne površine 44,42 m2, koji se nalazi u stambenoj zgradi u K., B., sagrađenoj na kčbr. 3409, upisanoj u zk. ul. br 751 k.o. K. I., gubi učinak prema tužitelju H. G. u dijelu potrebnom za namirenje njegovih tražbina prema tuženici D. M. i to:

-iznosa od 72.750,00 kn sa zateznom kamatom za svaki mjesečni iznos od 750,00 kuna računajući od svakog 15. u mjesecu, počevši od 15. listopada 2007. do zaključno 15. listopada 2015., pa sve do isplate, po stopi 15% do 31. prosinca 2007., po stopi od 14% od 1. siječnja 2008. do 30. lipnja 2011., po stopi od 12% od 1. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015., po stopi od 8,14% od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2015., po stopi od 8,05% od 1. siječnja 2016. do 30. lipnja 2016., po stopi od 7,88% od 1. srpnja 2016. do isplate, a u slučaju promjene stope zakonske zatezne kamate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena,

- iznosa od 4.372,50 kn sa zateznom kamatom po stopi od 8,05% počevši od 18. siječnja 2016. do 30. lipnja 2016.g., po stopi od 7,88% od 1. srpnja 2016. do isplate, a u slučaju promjene stope zakonske zatezne kamate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena,

- iznosa od 35.532,50 kn sa zateznom kamatom po stopi 12% počevši od 9. travnja 2014. do 31. srpnja 2015., po stopi od 8,14% od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2015., po stopi od 8,05% od 1. siječnja 2016. do 30. lipnja 2016., po stopi od 7,88% od 1. srpnja 2016. do isplate, a u slučaju promjene stope zakonske zatezne kamate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena,

- iznosa od 5.390,50 kn sa zateznom kamatom po stopi 8,05% počevši od 26. siječnja 2016. do 30. lipnja 2016., po stopi od 7,88% od 1. srpnja 2016. do isplate, a u slučaju promjene stope zakonske zatezne kamate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

Tuženik G. M. dužan je trpjeti da tužitelj H. G. svoje tražbine prema tuženici D. M. i to:

-iznosa od 72.750,00 kn sa zateznom kamatom za svaki mjesečni iznos od 750,00 kuna računajući od svakog 15. u mjesecu, počevši od 15. listopada 2007. do zaključno 15. listopada 2015., pa sve do isplate, po stopi 15% do 31. prosinca 2007., po stopi od 14% od 1. siječnja 2008. do 30. lipnja 2011., po stopi od 12% od 1. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015., po stopi od 8,14% od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2015., po stopi od 8,05% od 1. siječnja 2016. do 30. lipnja 2016., po stopi od 7,88% od 1. srpnja 2016. do isplate, a u slučaju promjene stope zakonske zatezne kamate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena,

- iznosa od 4.372,50 kn sa zateznom kamatom po stopi od 8,05% počevši od 18. siječnja 2016. do 30. lipnja 2016.g., po stopi od 7,88% od 1. srpnja 2016. do isplate, a u slučaju promjene stope zakonske zatezne kamate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena,

- iznosa od 35.532,50 kn sa zateznom kamatom po stopi 12% počevši od 9. travnja 2014. do 31. srpnja 2015., po stopi od 8,14% od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2015., po stopi od 8,05% od 1. siječnja 2016. do 30. lipnja 2016., po stopi od 7,88% od 1. srpnja 2016. do isplate, a u slučaju promjene stope zakonske zatezne kamate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena,

- iznosa od 5.390,50 kn sa zateznom kamatom po stopi 8,05% počevši od 26. siječnja 2016. do 30. lipnja 2016., po stopi od 7,88% od 1. srpnja 2016. do isplate, a u slučaju promjene stope zakonske zatezne kamate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, namiri prodajom nekretnine: 48. Suvlasnički dio: 1/57 etažno vlasništvo (E-48), jednoiposobni stan, diletacija 1-4, drugi ulaz, stan br. 16, pravo od ulaza, na V katu, koji se sastoji od jedne sobe, sobice, kuhinje, kupaonice sa WC-om, predsoblja, hodnika i lođe, ukupne površine 44,42 m2, koji se nalazi u stambenoj zgradi u K., B., sagrađenoj na kčbr. 3409, upisanoj u zk. ul. br 751 k.o. K. I..

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu kojim je naloženo tuženiku Goranu M. da trpi namirenje potraživanja solidarne naplate troškova parničnog postupka u iznosu prema obredi suda uz zakonsku zateznu kamatu po stopi od 7,88% godišnje, a u slučaju promjene stope zakonske zatezne kamate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekući počevši od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate prodajom nekretnine: 48. Suvlasnički dio: 1/57 etažno vlasništvo (E-48), jednoiposobni stan, diletacija 1-4, drugi ulaz, stan br. 16, pravo od ulaza, na V katu, koji se sastoji od jedne sobe, sobice, kuhinje, kupaonice sa WC-om, predsoblja, hodnika i lođe, ukupne površine 44,42 m2, koji se nalazi u stambenoj zgradi u K., B., sagrađenoj na kčbr. 3409, upisanoj u zk. ul. br 751 k.o. K. I..

Nalaže se tuženicima da naknade tužitelju troškove cijelog postupka u iznosu od 20.817,00 kuna, s kamatom po stopi od 7,09%, a u slučaju promjene stope zakonske zatezne kamate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, počevši od 2. veljače 2018. do isplate, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev da se utvrdi da Ugovor o darovanju nekretnina sklopljen između tiženika 21. siječnja 2016., kojim je tuženica D. M. prenijela na tuženika G. M. suvlasnički dio od 1/57 etažno vlasništvo (E-48), u naravi jednoiposobni stan na V katu u stambenoj zgradi u K., B., sagrađenoj na kčbr. 3409, upisanoj u zk. ul. br 751 k.o. K. I. gubi učinak prema tužitelju u dijelu u kojem je to potrebno za ispunjenje potraživanja tužitelja prema prvotuženoj D. M. u iznosu od 72.750,00 kn uz zakonsku zateznu kamatu kako se navodi u izreci, u iznosu od 4.372,50 kn uz zakonsku zateznu kamatu kako je navedeno u izreci, u iznosu od 35.532,50 kn uz zakonsku zateznu kamatu kako je navedeno u izreci, u iznosu od 5.390,50 kn uz zakonsku zateznu kamatu kako je navedeno u izreci, te da se naloži drugotuženiku G. M. da trpi da tužitelj svoja navedena potraživanje prema tuženici D. M., kao i potraživanje na ime solidarne naplate parničnih troškova sa zakonskom zateznom kamatom namiri prodajom te nekretnine.

Istom presudom naloženo je tužitelju da tuženiku naknadi parnične troškove od 9.518,50 kuna sa zakonskom zateznom kamatom kako je navedeno u izreci.

Protiv te presude tužitelj je podnio pravodobnu žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava i odluke suda o trošku. U žalbi navodi da presuda nema jasnih razloga o odlučnim činjenicama, da su navedeni razlozi nelogični i proturječni i obrazloženje je u opreci s izrekom. Navodi da je prvostupanjski sud utvrdio da ne postoji mogućnost izravne naplate potraživanja tužitelja od prvotužene, jer su računi tužene u višegodišnjoj blokadi i njene obveze iznose 261.220,34 kune, da je ugovorom o darovanju od 21. siječnja 2016. ona onemogućila tužitelja u namirenju potraživanja iz vrijednosti predmetnog stana, ali tužbeni zahtjev smatra neosnovanim zbog činjenice da je nekretnina opterećena hipotekom u korist banke. Smatra nepravilnim takav stav, jer su ostvarene pretpostavke za pobijanje pravne radnje, odnosno sklopljenog ugovora, a odbijanjem tužbenog zahtjeva sud je u potpunosti onemogućio tužitelja u naplati tražbine. Ističe da opterećenost hipotekom ne onemogućava naplatu, jer otplatom kredita smanjuje se iznos tražbine osigurane založnim pravom pa bi tužitelj makar i djelomice mogao naplatiti svoje potraživanje. Zbog pogrešne primjene materijalnog prava pogrešna je i odluka o troškovima, pa predlaže da se uvaži žalba, preinači prvostupanjska presuda i prihvati tužbeni zahtjev uz naknadu troškova postupka sa zakonskom zateznom kamatom.

U odgovoru na žalbu drugotuženik je osporio žalbene navode ističući da je prvostupanjski sud pravilno zaključio da tužitelj ne bi bio u mogućnosti ni djelomično namiriti svoje potraživanje već da bi po pravilima o redu prvenstva banka kao prvi vjerovnik u redu naplate u potpunosti namirio svoju tražbinu. Navodi da je ugovor o kreditu za kupnju predmetnog stana sklopljen 2006., s rokom otplate od 30 godina, pa tužitelj ne bi bio u mogućnosti ni djelomično naplatiti svoja potraživanja prema prvotuženici. Smatra da tužitelj u postupku nije uspio dokazati vjerojatnost naplativosti svoje tražbine, te predlaže da se odbije žalba i potvrdi prvostupanjska presuda.

I prvotuženica je podnijela odgovor na žalbu, kojim je osporila žalbene navode i ponovila navode odgovora na tužbu, te predložila da se žalba odbije i potvrdi prvostupanjska presuda.

Žalba tužitelja je osnovana.

Postupanjem u smislu čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku (NN br. 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13 – dalje ZPP), ovaj sud ispitao pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede postupka na koje je dužan tako paziti i na pravilnu primjenu materijalnog prava, te je ocijenio da provedenom postupku nisu učinjene bitne povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, pa tako nije učinjena ni bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju se poziva tužitelj, jer prvostupanjska presuda nema proturječnosti ni nelogičnosti, a ni drugih nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

Osnovan je žalbeni prigovor pogrešne primjene materijalnog prava.

Predmet spora u ovoja parnici je zahtjev tužitelja za pobijanje pravne radnje dužnice, prvotuženice D. M., a to je sklopljeni ugovor o darovanju kojim je darovala svom sinu, drugotuženiku G. M. nekretninu, jednoiposobni stan u K.

Prvostupanjski sud je na temelju nespornih činjenica i činjenica utvrđenih ocjenom izvedenih dokaza, odnosno na temelju rezultata cjelokupnog postupka, potpuno utvrdio činjenično stanje, koje i ovaj sud nalazi pravilno utvrđenim, a iz kojeg proizlazi:

- da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj P-544/09 od 9. travnja 2014. prvotuženici D. M. naloženo da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 35.532,50 kuna uz pripadajuću zakonsku zateznu kamatu tekuću od 9. travnja 2014.do isplate,

- da je pravomoćnom i ovršnom presudom Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj P- 955/15 od 10. studenog 2015. prvotuženici D. M. naloženo da tužitelju isplati iznos od 72.750,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom na mjesečne iznose od 750,00 kuna, računajući od svakog 15. u mjesecu za razdoblje od 15. listopada 2007. do 15. listopada 2015., kao i iznos od 4.372,50 kuna na ime naknade troškova parničnog postupka uz pripadajuću zakonsku zateznu kamatu tekuću od 18. siječnja 2016. do isplate,

- da je rješenjem Općinskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Ogulinu, br. Ovr-62/16 od 26. siječnja 2016. prvotuženici D. M. naloženo da tužitelju naknadi trošak postupka osiguranja u iznosu od 5.390,50 kuna uz zakonsku zateznu kamatu tekuću počevši od 26. siječnja 2016. do isplate,

- da je na nekretnini upisanoj u zk.ul. 751 k.o. K. I. na suvlasničkom dijelu 1/57 etažno vlasništvo (E-48) jednoiposobni stan, diletacija 1-4, drugi ulaz, stan br. 16, pravo od ulaza, na V. katu, koji se sastoji od jedne sobe, sobice, kuhinje, kupaonice sa WC-om, predsoblja, hodnika i lođe, ukupne površine 44,42 m[2] , koji se nalazi u stambenoj zgradi u K., B., sagrađenoj na kč.br. 3409 B. upisan kao vlasnik drugotuženik G. M., a na listu C upisana je hipoteka E. b. d.d. za iznos od 105.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti, uvećano za redovne ugovorene kamate, ugovorenu kamatu po dospijeću u visini zakonske zatezne kamate te provizije, naknade i troškova prisilne naplate,

- da je prema Ugovoru o kupoprodaji nekretnina od 28. rujna 2006. A. N. prodao predmetni stan prvotuženici D. M. za iznos od 58.000,00 eura,

- da prema potvrdi FINA-e o nemogućnosti izvršenja osnove za plaćanje zbog nedostatka novčanih sredstava od 15. veljače 2016. izvršenje po pravomoćnoj i ovršnoj presudi Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj P-544/09 od 09. travnja 2014. nema novčanih sredstava, pa je ta osnova, izravna naplata evidentirana u očevidnik redoslijeda osnova za plaćanje,

- da je prema potvrdi FINA-e o blokadi računa i novčanih sredstava ovršenika od 21. studenog 2017. na računima i novčanim sredstvima prvotuženice na dan izdavanja potvrde evidentirano 2462 dana neprekidne blokade, odnosno 180 dana blokade u prethodnih 6 mjeseci zbog nepodmirenih osnova za plaćanje, evidentiranih u očevidniku redoslijeda osnova za plaćanje, a da nepodmirene obveze na dan izdavanja potvrde iznose 261.220,34 kune,

- da je rješenjem Općinskog suda u Karlovcu br. Z-839/16 od 26. veljače 2016. odbijen prijedlog tužitelja kao predlagatelja za zasnivanje založnog prava na nekretnini (rješenje o osiguranju br. Ovr-62/16) u z.k. ul. 751 na etaži 48 K.O. Karlovac II.

- da je Ugovorom o darovanju od 21. siječnja 2016. prvotuženica kao darovateljica darovala drugotuženiku kao obdareniku predmetni jednoiposobni stan u K., upisan u zk. ul. br 751 K.O. Karlovac II.

Na temelju tako utvrđenih činjenica prvostupanjski sud je zaključio da iz potvrde FINA-e o nemogućnosti izvršenja osnove za plaćanje zbog nedostatka novčanih sredstava od 15. veljače 2016. proizlazi da za izvršenje po pravomoćnoj i ovršnoj presudi Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj P-544/09 od 9. travnja 2014. na računima prvotuženice nema novčanih sredstava, što znači da ne postoji mogućnost izravne naplate tužiteljevog potraživanja prema tuženici, jer su njeni računi i novčana sredstva u višemjesečnoj blokadi. Utvrdivši da na dan izdavanja potvrde o višemjesečnoj blokadi računa prvotuženice postoje nepodmirene obveze u iznosu od 261.220,34 kuna, dok su ukupna potraživanja tužitelja prema prvotuženici 113.673,00 kune, sud prvog stupnja je ocijenio neosnovanim prigovor drugotuženika da je tužitelj u mogućnosti naplatiti svoju tražbinu iz novčanih sredstava kod FINA-e, jer je prvotuženica korisnica sredstava koja na ime starosne mirovine stižu na njen račun, budući da je taj račun dugotrajno blokiran. Prvostupanjski sud je zaključio da ne postoji mogućnost izravne naplate tužiteljevih potraživanja prema tuženoj, da je spornim ugovorom o darovanju prvotuženica onemogućila tužitelja u namirenju tih potraživanja iz vrijednosti predmetnog stana, ali je zbog činjenice da je već u trenutku sklapanja darovnog ugovora 21. siječnja 2016. predmetni stan bio opterećen založnim pravom, odnosno hipotekom u korist E. b. d.d. u visini gotovo 58.580,79 EUR-a, ocijenio da u slučaju aktiviranja tog založnog prava tužitelj ne bi bio u mogućnosti ni djelomično namiriti svoje potraživanje, jer bi po pravilima o redu prvenstva kao prvi vjerovnik u redu naplate E. b. d.d. u potpunosti namirio svoje potraživanje koje je 21. siječnja 2016. iznosilo skoro 58.580,79 eura.

Stoga je zaključak prvostupanjskog suda da nije dovoljno da je poduzeta pravna radnja kojom je tuženica umanjila svoju imovinu, već je potrebno da je tom pravnom radnjom dužnik doveden u imovno stanje koje onemogućuje vjerovnika u ostvarivanju njegove tražbine, a kako je predmetni stan već od ranije opterećen založnim pravom E. b. d.d. ocijenio je da u smislu odredaba čl. 66. Zakona o obveznim odnosima (NN br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 - dalje ZOO) ugovor o darovanju od 21. siječnja 2016. ne predstavlja pravnu radnju zbog koje bi tužitelj bio onemogućen u namirenju iz druge imovine prvotuženice, jer bi u slučaju namirenja tužitelja došlo do aktiviranja založnog prava E. b. d.d. te bi u tom slučaju tužitelj bio onemogućen u namirenju svojih potraživanja, neovisno o postajanju ugovora o darovanju.

Iz tih razloga sud prvog stupnja je odbio tužbeni zahtjev. Zaključak prvostupanjskog suda o neosnovanosti tužbenog zahtjeva nije pravilan. Naime, prema odredbi čl. 66 ZOO svaki vjerovnik čija je tražbina dospjela za isplatu i bez obzira kada je nastala može pobijati pravnu radnju svog dužnika koja je poduzeta na štetu vjerovnika (st. 1.), a smatra se da je pravna radnja poduzeta na štetu vjerovnika ako zbog nje dužnik nema dovoljno sredstava za ispunjenje vjerovnikove tražbine (st. 2.).

Odredbom čl. 67. st. 3. ZOO propisano je da kod besplatnih raspolaganja i s njima izjednačenih pravnih radnji smatra se da je dužnik znao da poduzetim raspolaganjem nanosi štetu vjerovniku i za pobijanje tih radnji ne zahtijeva se da je trećoj osobi to bilo poznato ili moglo biti poznato.

Prema tome, da bi vjerovnik mogao pobijati dužnikovu pravnu radnju on mora dokazati da ima tražbinu dospjelu za isplatu, te da je dužnik poduzeo pravnu radnju koja je na štetu vjerovnika, a kako je u postupku utvrđeno da prvotuženica D. M. nema druge imovine, te da su joj računi blokirani već više mjeseci, a tražbine u redoslijedu naplate prije tužiteljeve u velikom iznosu, poduzetom radnjom sklapanja ugovora o darovanju prvotuženica je raspolagala svojom preostalom imovinom, zbog čega više nema dovoljno sredstava za ispunjenje tražbine tužitelja. Ostvarena je i pretpostavka iz čl. 67. st. 3. ZOO jer je riječ o besplatnom raspolaganju, pa se smatra da je tuženica kao dužnica znala da poduzetim raspolaganjem nanosi štetu vjerovniku, a za pobijanje te radnje nije potrebno da je drugotuženiku kao trećoj osobi daroprimatelju to bilo poznato ili moglo biti poznato.

Činjenica postojanja hipoteke na imovini koja je predmet darovanja, odnosno ugovora koji se kao pravna radnja dužnice pobija u ovoj parnici, iako ograničava vjerovnika u ispunjenju tražbine, ne predstavlja zapreku za pobijanje darovnog ugovora kao dužničine pravne radnje, jer sama po sebi ne utječe na vlasništvo predmeta darovanja. Za osnovanost pobijanja dužnikove pravne radnje nije potrebno dokazati vjerojatnost naplativosti tražbine, kako pogrešno smatra prvostupanjski sud, jer to nije pretpostavka za pobijanje darovnog ugovora u smislu čl. 66. ZOO, a otuđenjem nekretnina tuženica se dovela u situaciju da nema nikakve imovine iz koje bi tužitelj mogao naplatiti svoju tražbinu.

Stoga je, budući da je prvostupanjski sud na pravilno utvrđeno činjenično stanje pogrešno primijenio materijalno pravo iz odredaba čl. 66. i 67. ZOO kada je odbio tužbeni zahtjev, na temelju čl. 373. toč. 3. ZPP prihvaćena žalba tužitelja, preinačena je prvostupanjska presuda i u cijelosti je prihvaćen tužbeni zahtjev.

U dijelu kojim tužitelj traži da tuženik G. M. trpi namirenje troškova ovog parničnog postupka prodajom nekretnine koja je bila predmet darovanja tužbeni zahtjev nije osnovan, jer nije riječ o tražbini koja bi bila dospjela za isplatu, čak ni u vrijeme presuđenja.

Odluka o troškovima cijelog postupka donesena je na temelju čl. 166. st. 2. ZPP u vezi s čl. 154. st.1. ZPP te čl. 155. ZPP. Trošak prvostupanjskog postupka odnosi se na pristojbu na tužbu 1.487,00 kuna, pristojbu na presudu 1.487,00 kuna, sastav tužbe 2.500,00 kuna, pribavljanje zemljišnoknjižnog izvatka 250,00 kuna, pristojba za izvadak 20,00 kuna, pribavljanje klauzule pravomoćnosti 1.000,00 kuna, zastupanje na dva ročišta po 2.500,00 kuna te na ročištu za objavu 500,00 kuna, pribavljanje ugovora o darovanju 250,00 kuna, pristojbu za pribavu ugovora 20,00 kuna, porez na dodanu vrijednost od 25% na iznos od 9.500,00 kuna u iznosu od 2.375,00 kuna, što ukupno iznosi 14.889,00 kuna.

Tužitelju nisu priznati troškovi sastava dva podneska, jer nisu bili potrebni u postupku, budući da je tužitelj svoje očitovanje na odgovore na tužbu mogao dati na zakazanom ročištu. Kako je tužitelj uspio u žalbenom postupku pripada mu i trošak žalbe, koji se odnosi na pristojbu za žalbu 2.974,00 kune, sastav žalbe 2.750,00 kuna i PDV 687,50 kuna, ukupno 6.411,50 kuna tako da troškovi cijelog postupka tužitelja iznose 21.300,50 kuna.

U Puli-Pola 29. listopada 2018.

Predsjednica vijeća

Nataša Babić, v.r.