Legislator Giurisprudenza & Legislazione
Rev-354/1996-2 Generato dall'IA

Croatian Supreme Court dismisses appeal in assault case, upholding damages awarded to elderly victim.

Numero d'incarto Rev-354/1996-2
Autorità giudiziaria
Giurisdizione Croazia (HR)
Data della decisione
Esito del giudizio Respinto (Dismissed)

Sintesi Legislator

Generato dall'IA

The Supreme Court of Croatia dismissed the defendant's appeal against a final judgment ordering him to pay 4,000 Croatian kunas in damages. The court found no procedural violation and rejected the claim that material law was misapplied regarding the assault on an 81-year-old woman. Consequently, the court affirmed that the lower courts correctly assessed damages without reducing them due to the victim's age or conduct.

Regesto Legislator

Generato dall'IA

čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP; čl. 386. ZPP; čl. 192. ZOO; čl. 200. ZOO: An appeal is inadmissible if the first-instance court properly evaluated the circumstances of the tort and the victim's contribution to the damage, thereby avoiding a material violation of law.

Parole chiave

Generato dall'IA
civil liability assault damages non-material damage procedural violation appeal dismissal victim conduct ZOO provisions

Disposizioni normative citate

Generato dall'IA
čl. 277. st. 1. Zakona o obveznim odnosima
godine po stopi iz čl. 277. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 91/96 - dalje ZOO), uz naknadu parničnih troškova od 1.445,18 kn, dok je ostali dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 1.000,00 kn odbijen.
čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku
U provedenom postupku nije učinjena bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91 i 91/92 - dalje ZPP), na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju čl.
čl. 386. Zakona o parničnom postupku
čl. 354. st. 1. u svezi sa čl. 377. st. 1. Zakona o parničnom postupku
čl. 192. Zakona o obveznim odnosima
čl. 200. Zakona o obveznim odnosima
Stoga su sudovi pravilno primijenili materijalno pravo iz čl. 200. Zakona o obveznim odnosima kada su djelomično prihvatili tužbeni zahtjev i obvezali tuženika na naknadu nematerijalne štete koju je tužiteljica pretrpjela.
čl. 393. Zakona o parničnom postupku

Ti chiedi come si applica questa sentenza alla tua fattispecie?

Analizza questa decisione insieme alla legislazione federale e cantonale, ai commentari e alla giurisprudenza successiva in Legislator AI.

Apri in Legislator →

Testo completo

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-354/1996-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića kao predsjednika vijeća, te Ilije Čuljata, Jakoba Miletića, Vjere Delić i Katarine Buljan kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice D. G. iz Z., koju zastupa punomoćnik Đ. M., odvjetnik iz Z., protiv tuženika J. O. iz Z., kojeg zastupa punomoćnik A. J., odvjetnik iz Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 27. lipnja 1995. godine broj Gž-1481/95, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 3. svibnja 1994. godine broj P-411/94, u sjednici održanoj dana 5. svibnja 1999. godine,

p r e s u d i o j e :

Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Drugostupanjskom presudom potvrđena je presuda suda prvog stupnja kojom je tuženik obvezan platiti tužiteljici 4.000,00 kn sa zateznom kamatom počev od 3. svibnja 1994. godine po stopi iz čl. 277. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 91/96 - dalje ZOO), uz naknadu parničnih troškova od 1.445,18 kn, dok je ostali dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 1.000,00 kn odbijen.

Protiv pravomoćne presude suda drugog stupnja tuženik je izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, predloživši ukidanje pobijane presude i vraćanje predmeta sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, odnosno preinačenje pobijane presude.

Tužiteljica nije odgovorila na reviziju, niti se o izjavljenoj reviziji izjasnio nadležni državni odvjetnik.

Revizija nije osnovana.

U provedenom postupku nije učinjena bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91 i 91/92 - dalje ZPP), na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju čl. 386. ZPP.

Suprotno tvrdnji revidenta, prvostupanjski sud je postupio po uputama suda drugog stupnja, ocijenivši brižljivo rezultate cjelokupnog postupka, tako da ne postoji bitna povreda iz čl. 354. st. 1. u svezi sa čl. 377. st. 1. ZPP.

Neosnovana je i tvrdnja revidenta da je pri donošenju pobijane presude pogrešno primijenjeno materijalno pravo.

Nižestupanjski sudovi su utvrdili:

- da je tuženik u kaznenom postupku oglašen krivim i kažnjen zbog toga što je dana 11. lipnja 1987. godine na stubištu zgrade u kojoj stanuju bezrazložno napao tužiteljicu udarivši je rukom u predjelu lica po naočalama, uslijed čega su naočale pukle, a tužiteljica je zadobila laku tjelesnu povredu u vidu krvnog podljeva ispod lijevog oka;

- da je tužiteljica u vrijeme štetnog događaja imala 81 godinu, a tuženik 48 godina;

- da tužiteljica nije svojim ponašanjem izazvala tuženika, te ničim nije doprinijela nastanku štetnog događaja;

- da je zbog zadobijene povrede tužiteljica trpjela jake boli 2 dana, srednje 3 dana i manje oko 10 dana, te jači strah u trajanju od jednog dana, odnosno do smirenja i regresije akutnih simptoma povređivanja.

Na temelju takvih utvrđenja, nižestupanjski sudovi su pravilno zaključili da nisu ispunjeni uvjeti iz čl. 192. ZOO za razmjerno smanjenje naknade štete, jer tužiteljica nije doprinijela njenom nastanku. Pri tome nisu imali u vidu samo dob tužiteljice i tuženika, nego i sve druge okolnosti, a osobito navod tuženika da se sa tužiteljicom rijetko susretao na stubištu i da mu tim slučajnim susretima nikada nije ništa dobacivala.

Stoga su sudovi pravilno primijenili materijalno pravo iz čl. 200. Zakona o obveznim odnosima kada su djelomično prihvatili tužbeni zahtjev i obvezali tuženika na naknadu nematerijalne štete koju je tužiteljica pretrpjela.

Revident neosnovano smatra da su iznosi naknade previsoko odmjereni.

Po mišljenju ovog suda, iznos od 2.500,00 kn za pretrpljene fizičke bolove i 1.500,00 kn za pretrpljeni strah predstavljaju pravičnu novčanu naknadu za nematerijalnu štetu koju je tužiteljica pretrpjela kao posljedicu povređivanja, pa je tako naknada odmjerena sukladno odredbi čl. 200. ZOO. Prema tome, kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, a ni razlozi na koje revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, o reviziji tuženika odlučeno je na temelju čl. 393. ZPP.

U Zagrebu, 5. svibnja 1999. godine.

Predsjednik vijeća:

Veseljko Šeparović, v.r.