Croatian Supreme Court dismisses appeal on worker's injury compensation, upholding liability for employer's failure to insure employee.
Sintesi Legislator
Generato dall'IAThe Supreme Court of Croatia dismissed the defendant's appeal against a final judgment awarding 630,000 kn in compensation for a work injury. The court found that the employer failed to list the plaintiff in their collective insurance policy, causing the loss of the insurance payout, and correctly applied the principle of liability for damages. The court rejected the appeal's arguments regarding procedural errors and the inapplicability of the offsetting institute in group insurance cases.
Regesto Legislator
Generato dall'IAčl. 392.a/ ZPP; čl. 354. st. 2. toč. 11. i čl. 354. st. 1. u vezi čl. 221.a/ ZPP; čl. 356. ZPP; čl. 262. st. 2. u vezi čl. 154. st. 1. i čl. 269. ZOO; čl. 948. st. 2. ZOO: The court may not examine a final judgment for reviewable defects if the reasons are clear and consistent, and liability for damages arises from the obligor's failure to insure a worker, even if the obligor attempted to correct the omission.
Parole chiave
Generato dall'IADisposizioni normative citate
Generato dall'IATesto completo
Broj: Revr 167/08-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšić, kao predsjednika vijeća, Vlatke Potočnjak Radej, Gordane Gasparini, Aleksandra Peruzović i dr. sc. Ivana Kaladić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja K. P. iz Z., kojeg zastupa odvjetnik K. A. iz O. društva A. i G., iz Z., protiv tuženika, D. d.d., Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Zagrebu, broj Gžn-1349/05 od 25. rujna 2007., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu, broj Pn-5442/03 od 26. listopada 2004., u sjednici održanoj 2. travnja 2008.,
p r e s u d i o j e:
Revizija tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, broj Gžn-1349/05 od 25. rujna 2007. odbija se.
Obrazloženje
Pravomoćnom drugostupanjskom presudom Županijskog suda u Zagrebu, broj Gžn- 1349/05 od 25. rujna 2007. odbijena je žalba tuženika i potvrđena je prvostupanjska presuda Općinskog suda u Zagrebu, broj Pn-5442/03 od 26. listopada 2005. kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev za naknadu štete u iznosu od 630.000,00 kn spp.
Protiv te pravomoćne drugostupanjske presude reviziju je izjavio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, te predlaže da se prvostupanjska i drugostupanjska presuda ukinu i predmet vrati na ponovno suđenje ili da se osporena drugostupanjska presuda preinači i tužbeni zahtjev odbije.
Tužitelj nije odgovorio na reviziju.
Revizija nije osnovana.
Osporena presuda ispitana je u granicama iz čl. 392.a/ Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03; dalje: ZPP).
Nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka koje se ukazuje u reviziji – čl. 354. st. 2. toč. 11. i čl. 354. st. 1. u vezi čl. 221.a/ ZPP učinjena u postupku pred drugostupanjskim sudom.
Presude nemaju nedostataka zbog kojih se ne mogu ispitati, budući da su razlozi o odlučnim činjenicama jasni, potpuni i u suglasju sa relevantnom procesnopravnom građom.
Pravilnom primjena pravila o dokazivanju, uključujući i pravilo teret dokazivanja iz čl. 221. a/ ZPP, sudovi su utvrdili da je tuženik greškom propustio tužitelja osigurati po polici broj …. Tu činjenicu sudovi su utvrdili iz priznanja samog tuženika u dopisu od 14. srpnja 1995., a istinitost takvog utvrđenja, kako to pravilno navode sudovi, tuženik je mogao uspješno osporiti samo „protudokazom“ da nije učinjena greška propustom uvrštavanja tužitelja na popis osiguranih radnika, što tuženik nije učinio.
Navodi drugostupanjske presude (strana 2, st. 5.) nisu proturječni. Oni su samo nespretno sročeni, a njima se u stvari reproduciraju navodi prvostupanjske presude. U svakom slučaju to ne predstavlja nedostatak zbog kojeg se presuda ne može ispitati.
Nije ostvaren ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.
Pogrešna primjena materijalnog prava postoji kad sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad tu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP).
U konkretnom je slučaju materijalno pravo pravilno primijenjeno kada je tužbeni zahtjev prihvaćen.
Odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva, sudovi su utvrdili da je kod tužitelja zbog posljedice nesreće na radu od 24. veljače 1995. nastupio trajni invaliditet; da je tuženik policom osiguranja br. … od 11. travnja 1994. svoje radnike, prema popisu priloženom polici, kolektivno osigurao od posljedica nesretnog slučaja prema kojoj osigurana svota za slučaj trajnog invaliditeta iznosi 630.000,00 kn; da je tuženik greškom propustio u popis osiguranih radnika po toj polici uvrstiti tužitelja do nastanka štetnog događaja od 24. veljače 1995.; da je tuženik tu grešku pokušao ispraviti tako što je dopisom od 14. srpnja 1995. tražio od osiguratelja da tužitelja uvrsti u popis osiguranih radnika od 20. veljače 1995., navodeći da se potkrala greška, jer da je umjesto tužitelja dva puta upisan radnik Z. M.; da osiguratelj ovaj pokušaj ispravka greške nije prihvatio, tako da tužitelj nije ostvario pravo iz osnova osiguranja po polici …, tj. da mu nije isplaćena osigurana svota od 630.000,00 kn. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, pravilno su sudovi ocijenili da propust tuženika da tužitelja uvrsti u popis radnika osiguranih kolektivnim osiguranjem od posljedica nesretnog slučaja (nezgode) po polici broj … predstavlja štetnu radnju uslijed koje tužitelj trpi štetu time što nije ostvario pravo na isplatu osigurane svote iako je nastupio osigurani slučaj.
Za ovu štetu tuženik odgovara na temelju odredbe 262. st. 2. u vezi čl. 154. st. 1., koja se primjenjuje na temelju čl. 269. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine broj 53/91, 73/91, 119/93, 3/94, 7/96, 91/96 i112/99; dalje ZOO).
Naime, gubitak osigurane svote koju bi tužitelj ostvario da je bio uvršten u popis osiguranih radnika direktna je posljedica tuženikovog propuštanja da tužitelja uvrsti u taj popis (umjesto tužitelja u popis je dva puta uvršten isti radnik Z. M.), pa za tu štetu tuženik odgovara tužitelju.
Protupravnost štete radnje ogleda se u povredi obveze tuženika da tužitelja osigura po navedenoj polici, a okolnost da je ta obveza postojala proizlazi iz navedene činjenice što je tuženik naknadno (ali bezuspješno) povredu te obveze pokušao sanirati.
Visinu osigurane svote revizija ne dovodi u pitanje.
U reviziji se neosnovano prigovara da je kod odlučivanja o iznosu tužbenog zahtjeva trebalo primijeniti „institut uračunavanja“ i odbiti iznos od 60.772,61 kn isplaćen po osnovi naknade za duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti.
Ovog iz razloga što se radi o kolektivnom osiguranju od posljedica nesretnog slučaja (nezgode), dakle, o osiguranju osoba, pa je prema odredbi čl. 948. st. 2. ZOO dopuštena kumulacija naknade i osigurane svote, što znači da se „institut uračunavanja“ ne primjenjuje.
Ocjenjujući zbog ovih razloga da revizija nije osnovana, istu je valjalo odbiti (čl. 393. ZPP).
U Zagrebu, 2. travnja 2008.
Predsjednik vijeća:
Ivan Mikšić, v.r.