Croatian Supreme Court dismisses appeal claiming procedural error and missing administrative court judgment in land possession case.
Sintesi Legislator
Generato dall'IAThe Supreme Court of Croatia dismissed the defendant's appeal against a second-instance judgment confirming the plaintiff's right to possession of a specific land parcel. The defendant argued that the first-instance court committed a fundamental procedural error by failing to rule on a change of claim and by fabricating a non-existent administrative court decision. The court rejected these claims, ruling that minor discrepancies in the judgment's wording regarding land area did not render it unintelligible and that the absence of a specific ruling on the claim modification did not constitute a fundamental procedural violation. Consequently, the court confirmed that the lower courts correctly applied the law and the procedural steps were lawful.
Regesto Legislator
Generato dall'IAZakon o parničnom postupku (ZPP); Čl. 354. st. 2. t. 13. ZPP; Čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 190. ZPP; Čl. 342. st. 1. ZPP; Čl. 386. ZPP; Čl. 393. ZPP; Čl. 37. i 42. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima; A minor error in the description of land area in a judgment does not render the decision unintelligible if the specific parcel is clearly identified, and the failure to explicitly rule on a change of claim does not constitute a fundamental procedural violation unless it affects the legality of the verdict.
Parole chiave
Generato dall'IADisposizioni normative citate
Generato dall'IATesto completo
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-1956/1990-2
P R E S U D A
U IME NARODA!
Vrhovni sud Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Borisa Guttmann kao predsjednika vijeća, te
Radomire Felicijan-Maoduš, Stanka Jesenkovića, stanislava Plazonića i Stanka Hautz kao članova vijeća u građansko pravnoj stvari tužiteljice P. D. iz Z., zastupane po punomoćniku K. N., odvjetniku iz R., protiv tuženika K. B. iz M., zastupanog po punomoćniku B. D., odvjetniku iz Z., radi predaje u posjed, rješavajući reviziju tuženog protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Rijeci od 14. veljače 1990. br. Gž 267/90, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Opatiji od 15. lipnja 1989. br. P-660/86, u sjednici održanoj dana 20. prosinca 1990,
p r e s u d i o j e:
Odbija se revizija kao neosnovana.
O b r a z l o ž e n j e
Presudom prvostepenog suda usvojen je tužbeni zahtjev i naloženo tuženom da vrati tužiteljici u posjed kč. br. 972/2 upisanu u.z.K.ul. br. 516 k.o. M. u površini od 395 m2, te da po predaji posjeda prestane sa uznemiravanjem te trpi ovlaštenje tužiteljice da tuženiku i svakoj trećoj osobi onemogući dolaženje na kč. br. 972/2 upisana u z.k.ul. br. 516 k.o. M.. Naloženo je tuženom da naknadi tužiteljici parnične troškove u iznosu od 446.810 dinara prijašnjih (44,70 dinara konvertibilnih).
Drugostepeni je sud odbio kao neosnovanu žalbu tužitelja i presudu prvostepenog suda potvrdio.
Protiv pravomoćne presude drugostepenog suda izjavio je reviziju tuženi zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Konkretizirajući navedene revizione razloge navodi se: da je tužiteljica u toku postupka mijenjala tužbeni zahtjev i da je riječ o preinačenju tužbe kojem se tuženi protivio pa da je stoga sud trebao u takvoj procesnoj situaciji donijeti rješenje što da nije učinjeno čime da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka pa da je već zbog toga pobijana presuda nezakonita; da je dispozitiv presude nerazumljiv jer da se u izreci prvostepene presude spominje "neka čestica površine 395 m2" a takvo označenje nije joj dala niti tužiteljica pa ostaje nejasno o kakvoj se čestici radi; da iz obrazloženja drugostepene presude proizlazi da je prvostepeni sud presudu temeljio na presudi Upravnog suda Hrvatske koje da presude u spisu nema, a da je ne može ni biti jer uopće ne postoji već da je prvostepeni sud postojanje presude Upravnog suda izmislio. Predlaže da se revizija prihvati.
U odgovoru na reviziju tužiteljica predlaže da se revizija kao neosnovana odbije dok se Javni tužilac Hrvatske nije izjasnio o podnesenoj reviziji.
Revizija nije osnovana.
Iako se u reviziji izričito ne navodi zbog koje bitne povrede parničnog postupka se revizija izjavljuje iz naprijed prenesenih prigovora zaključiti je da se revizija izjavljuje zbog apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 13. ZPP te povrede postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 190. ZPP.
Činjenica što je u dispozitivu prvostepene presude očiglednom greškom označena površina od 395 m2 umjesto 325 m2 ne čini dispozitiv presude nerazumljivim jer se ne radi o nedostatku zbog kojeg se presuda ne bi mogla sa sigurnošću ispitati. U izreci presude točno je identificirana zemljišna čestica koja je bila predmet spora i tu i takvu zemljišnu česticu tuženi je dužan predati tužiteljici u posjed, pa označenje njezine veličine i nije nužno, a u konkretnom se slučaju navedena očigledna greška uvijek može ispraviti (čl. 342. st. 1. ZPP). Dakle, bez uspjeha revizija ukazuje na apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 13. ZPP.
Tužiteljica je tokom postupka usklađivala svoj tužbeni zahtjev, a sve i da se uzme da je riječ o preinačenju tužbe kojem se tuženi protivio okolnost što prvostepeni sud u odnosnom pogledu rješenjem nije odlučio o dozvoli preinačenja ne opravdava i prigovor da bi bila riječ o bitnoj povredi odredaba parničnog postupka. Bez obzira na protivljenje preinačenju tužbe sud može uvijek dopustiti preinaku ako smatra da bi to bilo svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama. Propust suda da u tom pravcu donese rješenje predstavljalo bi povredu postupka ali ne i bitnu povredu odredaba parničnog postupka osim u koliko bi taj propust bio. od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne presude. Dakle, propust suda da donese rješenje kojim se (ne) prihvaća preinaka tužbe ne predstavlja ujedno i bitnu povredu odredaba parničnog postupka niti dovodi samim tim do nezakonite presude kako se to u reviziji navodi. Proizlazi, dakle, da bitne povrede odredaba parničnog postupka "na koju revizija ukazuje nisu ostvarene, a kako nije počinjena ni ona bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 10. ZPP (čl. 386. ZPP) valja konstatirati da je postupak proveden i presude donesene u skladu s odredbama Zakona o parničnom postupku.
Sudovi su utvrdili da je tužiteljica nosilac prava korištenja zemljišne čestice br. 972/2 upisane u zk.ul. br. 516 k.o. M. pa kako tuženi nije dokazao da tu nekretninu drži u posjedu na temelju valjanog pravnog naslova s osnovom su tužbeni zahtjev usvojili (čl. 37. i 42. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima).
Suprotno navodima revizije valja reći da je spisu priložena i presuda Upravnog suda Hrvatske.
Kako su sudovi na utvrđeno činjenično stanje materijalno pravo pravilno primijenili revizija nije osnovana pa je valjalo odlučiti kao u izreci (čl. 393. ZPP).
U Zagrebu, 20. prosinca 1990.
Predsjednik vijeća:
Boris Guttmann, v.r.