Croatian Supreme Court dismisses appeal as inadmissible due to failure to specify legal issues and reasons under Civil Procedure Act.
Sintesi Legislator
Generato dall'IAThe Supreme Court of Croatia dismissed the appellant's appeal as inadmissible because it failed to meet statutory requirements for a special appeal. The appellant raised questions regarding the legality of a labor allocation decision and the existence of a legal interest, but did not specify the relevant legal provisions or articulate why these issues were necessary for uniform application of the law. Consequently, the court ruled that the appeal lacked the required elements to proceed under the Civil Procedure Act.
Regesto Legislator
Generato dall'IAčl. 382. st. 2. i 3. ZPP; čl. 392.b st. 2. i 3. ZPP: A special appeal is inadmissible if the appellant fails to specify the legal issue, cite the relevant laws, and explain why the issue is crucial for ensuring the uniform application of law and equal treatment.
Parole chiave
Generato dall'IADisposizioni normative citate
Generato dall'IAGiurisprudenza citata
Generato dall'IATesto completo
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revr 866/15-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, te Jasenke Žabčić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. P. iz S. B., kojeg zastupa punomoćnik K. A., odvjetnik u O., protiv tuženice „O. “ d.d. O., koju zastupa punomoćnik D. Z., odvjetnik u O., radi utvrđenja i dr., odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Osijeku broj Gž-4536/2013-2 od 8. prosinca 2014., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku broj Pr-683/2012-21 od 23. rujna 2013. u sjednici održanoj 7. listopada 2015.,
r i j e š i o j e:
Revizija tuženice odbacuje se kao nedopuštena.
Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na reviziju.
Obrazloženje
Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženice i potvrđena prvostupanjska presuda kojom je prihvaćen zahtjev tužitelja na utvrđenje da je Odluka o neraspoređenim radnicima tuženika od 7. listopada 2012. nezakonita i nedopuštena, te da kao takva od trenutka donošenja ne proizvodi nikakve pravne učinke prema tužitelju, kao i zahtjev na isplatu po osnovu manje isplaćene plaće za mjesec siječanj 2013. u iznosu od 763,49 kuna bruto i za mjesec veljaču 2013. u iznosu od 2.847,31 kuna bruto, sve s pripadajućom zateznom kamatom na ovaj iznos.
Protiv drugostupanjske presude reviziju iz čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 – dalje: ZPP) je podnijela tuženica, uz prijedlog da se presuda preinači shodno navodima iznijetim u reviziji, odnosno ukine.
Tužitelj je odgovorio na reviziju s prijedlogom da se ista odbaci kao nedopuštena. Pri tom tužitelj zahtjeva trošak odgovora na reviziju.
Revizija je nedopuštena.
Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP-a, u slučajevima u kojima stranke ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP-a, mogu je podnijeti protiv drugostupanjske presude ako odluka o sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. U smislu odredbe čl. 382. st. 3. ZPP-a, u reviziji iz st. 2. ovog članka stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose, te razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
Dakle, revizija u ovom slučaju treba sadržavati tri elementa, i to određeno navedeno pravno pitanje, da je riječ o pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu i određeno navedene razloge zbog kojih revident smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. U okolnostima kada u reviziji izostane bilo koji od navedenih elemenata nisu ispunjene pretpostavke za razmatranje osnovanosti revizije. Naime, prema odredbi čl. 392.b st. 2. ZPP-a, revizija se odbacuje kao nedopuštena ako u njoj nije određeno naznačeno pravno pitanje zbog kojega se podnosi uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose, kao i zato što u njoj nisu određeno izloženi razlozi zbog kojih podnositelj smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Prema odredbi čl. 392.b st. 3. ZPP-a, revizija se odbacuje kao nedopuštena i kada pravno pitanje zbog kojeg je ona izjavljena nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
Tuženica postavlja pitanja: „ 1. Je li Odluka o neraspoređenim radnicima tuženika nezakonita i ništavna zbog povrede odredbi čl. 133. ZR-a – podredno jesu li pravni poslovi tuženika utjecali na njegove statusne promjene i je li izvršen prijenos gospodarske cjeline?, 2. Je li se u ovome predmetu spora može utvrđivati postojanje pravnog interesa?“ Pri tom tuženica ističe da je riječ o pitanjima važnim osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni o kojima revizijski sud još uvijek nije zauzeo pravno shvaćanje, dok se kod drugog postavljenog pitanja tuženica posebno poziva na različitu praksu Županijskog suda u Osijeku (konkretno pravno shvaćanje iznijeto u rješenju Županijskog suda u Osijeku br. Gž-687/203). Daljnji navodi izneseni u reviziji svode se na analizu postupaka provedenih pred nižestupanjskim sudovima, odnosno na obrazlaganje revizijskih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, kao da je riječ o tzv. redovnoj reviziji iz odredbe čl. 382. st. 1. ZPP-a.
U konkretnom slučaju kod prvog postavljenog pitanja u reviziji nisu određeno izloženi razlozi zbog kojih podnositeljica smatra da je pitanje zbog kojeg je revizija podnesena važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Naime, u reviziji se samo općenito ističe da je riječ o pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni o kojem revizijski sud još uvijek nije zauzeo pravno shvaćanje, što nije dovoljno za ocjenu dopuštenosti revizije u smislu cit. odredbi čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a.
Kod drugog postavljenog pitanja valja reći da se prema zauzetom pravnom shvaćanju ovog suda (Gzz-65/82 od 1. lipnja 1982, Revr-581/03 od 27. svibnja 2004. i dr.) postojanje pravnog interesa u smislu odredbe čl. 187. ZPP-a može provjeravati samo prije donošenja odluke o tužbenom zahtjevu. Utoliko se za drugo pitanje kako ga je postavila tuženica ne može uzeti da predstavlja pitanje o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu, a time i da je riječ o pitanju koje bi bilo važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni u smislu odredbi čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a.
Slijedom izloženog valjalo je temeljem odredbe čl. 392.b st. 2. i 3. ZPP-a reviziju tuženice odbaciti kao nedopuštenu.
Odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na reviziju jer ova postupovna radnja nije bila potrebna za vođenje parnice (čl. 166. st. 1. i 155. st. 1. ZPP-a).
Zagreb, 7. listopada 2015.
Predsjednik vijeća
Željko Glušić, v.r.