Supreme Court allows appeal against detention extension, ruling lower court failed to fully reassess legal grounds.
Sintesi Legislator
Generato dall'IAThe Supreme Court accepted the appeal and quashed the lower court's decision to extend pre-trial detention. The appellant argued the first-instance court violated procedural rules by only partially reviewing the grounds for continued detention after a final judgment. The court held that the lower court failed to fully examine whether all legal conditions for extending detention under Article 102 of the Criminal Procedure Act still existed, violating Article 107. Consequently, the case was remanded for a complete re-evaluation of the detention's legal basis.
Regesto Legislator
Generato dall'IAčl. 102. st. 1. toč. 3. ZKP; čl. 107. st. 2. ZKP; čl. 398. st. 3. ZKP: Upon a final judgment, if a defendant is detained, the court must fully examine whether legal conditions for continued detention exist; partial review violates procedural requirements and necessitates remand for complete reassessment.
Parole chiave
Generato dall'IADisposizioni normative citate
Generato dall'IATesto completo
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: II Kž-345/10-3
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnoga suda Hajrije Novoselec, kao predsjednice vijeća, te Ante Potrebice i Ileane Vinja, kao članova vijeća i više sudske savjetnice Jasne Galešić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. J. H. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 192. st. 4. u svezi čl. 33. Kaznenog zakona, odlučujući o žalbi opt. V. G., podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Osijeku od 30. travnja 2010. godine, broj K-67/09, o produljenju pritvora nakon donesene nepravomoćne presude, u sjednici održanoj dana 19. svibnja 2010. godine,
r i j e š i o j e:
Prihvaća se žalba opt. V. G., ukida se pobijano rješenje i predmet upućuje na ponovno odlučivanje.
Obrazloženje
Pobijanim rješenjem Županijskog suda u Osijeku nakon donesene nepravomoćne presude u kaznenom postupku zbog kaznenog djela iz čl. 192. st. 4. u svezi čl. 33. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97, 27/98, 129/00, 51/01, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07 i 152/08 – dalje u tekstu: KZ), kojom je opt. J. H. osuđen na kaznu maloljetničkog zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci u koju mu je na temelju čl. 63. KZ uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 13. listopada 2009. god. do 30. travnja 2010. god., a opt. V. G. osuđen je na kaznu maloljetničkog zatvora u trajanju od tri godine u koju mu je na temelju čl. 63. KZ uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 13. listopada 2009. god. pa nadalje, te im je temeljem čl. 75. KZ primijenjena sigurnosna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja, pod toč. I izreke ukinut je pritvor protiv opt. J. H., a pod toč. II izreke produljen je pritvor protiv opt. V. G. po osnovi iz čl. 102. st. 1. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02 i 115/06 – dalje u tekstu: ZKP).
Protiv tog rješenja žali se opt. V. G., po branitelju S. V., odvjetniku iz O. zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka s prijedlogom da se pritvor ukine i odredi kućni pritvor ili premjesti optuženika u drugu odgojnu ustanovu.
Žalba je osnovana.
Žalitelj u žalbi ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP, ali argumenti koje pritom navodi predstavljaju razloge za žalbenu osnovu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pa je pobijano rješenje, ispitano sukladno čl. 398. st. 4. ZKP i pritom nije utvrđeno da bi bila počinjena citirana, a ni kakva druga povreda na koju je drugostupanjski sud dužan paziti po službenoj dužnosti.
No, u pravu je žalitelj kad tvrdi da prvostupanjski sud kao jedini razlog za daljnju primjenu mjere pritvora po osnovi iz čl. 102. st. 1. toč. 3. ZKP, u pobijanom rješenju navodi povratak optuženika u Dom za odgoj djece i mladeži, čiji je štićenik još uvijek i oštećenik, u čemu vidi opasnost od ponavljanja kaznenog djela, što smatra pogrešnim.
Naime, evidentno je da je prvostupanjski sud samo djelomično preispitao opstojnost pritvorske osnove iz čl. 102. st. 1. toč. 3. ZKP po kojoj je opt. V. G. do sada bio u pritvoru, odnosno propustio je utvrditi da li još uvijek egzistiraju svi oni razlozi kojima se prvostupanjski sud do sada rukovodio kod odlučivanja o primjeni mjere pritvora, što je protivno odredbi čl. 107. st. 2. ZKP. Ta zakonska odredba izrijekom nalaže, da se u trenutku donošenja nepravomoćne presude, ukoliko se optuženik nalazi u pritvoru, mora ispitati postoje li zakonski uvjeti za daljnju primjenu mjere pritvora. Kako je u konkretnom predmetu prvostupanjski sud te uvjete samo djelomično ispitao, činjenično stanje ostalo je nepotpuno, a time i pogrešno utvrđeno.
Stoga je potrebno da prvostupanjski sud ponovo razmotri sve one okolnosti koje su do sada cijenjene kao relevantne kod odlučivanja o primjeni mjere pritvora po osnovi iz čl. 102. st. 1. toč. 3. ZKP po kojoj je optuženik u trenutku donošenja nepravomoćne presude bio u pritvoru, točnije, usklađenost njegovog dosadašnjeg ponašanja sa pravnim propisima i moralom, njegov psihološki profil, same okolnosti i način počinjenja inkriminiranog kaznenog djela, stupanj kriminalne volje i dr. U slučaju da su navedene okolnosti i dalje takvog sadržaja iz kojeg proizlazi iteracijska opasnost, tada će ih prvostupanjski sud kao takve najprije u rješenju o produljenju pritvora utvrditi, a onda konkretno, jasno i određeno obrazložiti.
Slijedom svega iznesenog, na temelju čl. 398. st. 3. ZKP, riješeno je kao u izreci.
U Zagrebu, 19. svibnja 2010. godine
Zapisničar:
Predsjednica vijeća:
Jasna Galešić, v.r.
Hajrija Novoselec, v. r.