Croatian Supreme Court dismisses appeal as inadmissible due to monetary value threshold not met under Civil Procedure Act.
Sintesi Legislator
Generato dall'IAThe Supreme Court of Croatia dismissed the appeal filed by a defendant against a second-instance judgment ordering payment of approximately 32,301 DEM. The appeal was rejected because the disputed monetary value did not exceed the statutory threshold of 100,000 Kuna required for appellate review. Consequently, the court applied the relevant provisions of the Civil Procedure Act to declare the appeal inadmissible.
Regesto Legislator
Generato dall'IAčl. 382. st. 2. ZPP; čl. 4. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP: An appeal is inadmissible in monetary disputes where the claim value against each defendant does not exceed 100,000 Kuna.
Parole chiave
Generato dall'IADisposizioni normative citate
Generato dall'IATesto completo
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 127/03-2
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića, kao predsjednika vijeća, te Miljenke Vraničar, mr. Jasne Brežanski, Davorke Lukanović-Ivanišević i Ivke Zlokić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1. V. Č. iz K., i 2. F. G. iz K., koje zastupa punomoćnik N. K., odvjetnik iz Z., protiv tuženih: 1. D. S. iz Z., 2. J. A. iz Z., i 3. Ž. T. iz Z., radi isplate, odlučujući o reviziji 3. tuženika Željka Travice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-7270/99 od 5. ožujka 2002. godine kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu broj P-806/94 od 10. studenog 1998. godine, u sjednici održanoj dana 24. veljače 2004. godine,
r i j e š i o j e:
Revizija se odbacuje kao nedopuštena.
Obrazloženje
Presudom Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-7270/99 od 5. ožujka 2002. godine odbijene su žalbe 2. i 3. tuženika i u odnosu na te tuženika potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu broj P-806/94 od 10. studenog 1998. godine.
Tom su prvostupanjskom presudom presuđeni tuženici D. S., J. A. i Ž. T. da su dužni tužiteljima V. Č. i F. G. isplatiti iznos od 32.301,85 DEM u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju na dan isplate sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 1. rujna 1990. godine po stopi koju banka isplaćuje na devizne štedne uloge u DEM po viđenju te tužiteljima naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 23.162,20 kn.
Protiv citirane drugostupanjske presude reviziju je izjavio 3. tuženik Ž. T. pobijajući je zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.
Protivne strane nisu odgovorile na izjavljenu reviziju.
Državni odvjetnik Republike Hrvatske nije se izjasnio o dostavljenoj reviziji.
Revizija nije dopuštena.
Za dopuštenost revizije prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u svezi s odredbom čl. 4. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP ("Narodne novine" br. 112/99) mjerodavna je vrijednost predmeta spora koja u imovinskopravnim sporovima u kojima se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu, predaju stvari ili izvršenje kakve druge činidbe prelazi iznos od 100.000,00 kn.
Kako u ovom slučaju oba tužitelja potražuju od tuženih ukupni iznos od 32.301,85 DEM u protuvrijednosti na dan isplate to u odnosu na svakog od tuženika vrijednost predmeta spora (koja se dijeli – čl. 412. st. 2. ZOO, jer tuženi nisu obvezani na solidarnu isplatu) ne prelazi iznos od 100.000,00 kn, a kako je drugostupanjska presuda donesena dana 5. ožujka 2002. godine, dakle nakon 6. studenog 1999. godine kad je stupio na snagu Zakona o izmjenama i dopunama ZPP, to primjenom odredbe čl. 10. st. 3. istog Zakona revizija u ovoj pravni stvari nije dopuštena.
Valjalo je stoga primjenom odredbe čl. 392. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine” br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03) odbaciti reviziju 3. tuženika kao nedopuštenu.
U Zagrebu, 24. veljače 2004. godine
Predsjednik vijeća:
Stanko Jesenković, v.r.