Legislator Giurisprudenza & Legislazione
Rev-19/2010-2 Generato dall'IA

Supreme Court dismisses appeal, ruling contract termination clause not mandatory due to prior title transfer.

Numero d'incarto Rev-19/2010-2
Autorità giudiziaria
Giurisdizione Croazia (HR)
Data della decisione
Esito del giudizio Respinto (Dismissed)

Sintesi Legislator

Generato dall'IA

The Supreme Court of Croatia dismissed the defendant's appeal against a second-instance judgment ordering payment of a debt and costs. The core dispute involved whether a contract for the sale of real estate could be terminated under a specific clause when the buyer failed to pay installments. The court held that because the seller had already transferred ownership to the buyer and the buyer could not return the property, the statutory consequences of contract termination under the Obligations Act did not apply. Consequently, the appeal was rejected as unfounded.

Regesto Legislator

Generato dall'IA

čl. 125., čl. 132. ZOO; A contract termination clause requiring strict adherence to time limits does not automatically apply if the transfer of ownership has already occurred and the obligor cannot return the subject matter, thereby precluding the legal consequences of termination.

Parole chiave

Generato dall'IA
contract termination obligations act transfer of ownership installment payments real estate contract statutory consequences solidary liability

Disposizioni normative citate

Generato dall'IA
čl. 354. st. 2. t. 8. Zakona o parničnom postupku
čl. 14. spornog ugovora
Iz odredbe čl. 14. spornog ugovora slijedi da su stranke ugovorile da se ugovor raskida u slučaju da se bez pismene suglasnosti prodavatelja zakasni više od 60 dana s plaćanjem obroka.
čl. 125. ZOO
čl. 132. ZOO
spornog ugovora jer prema ocjeni ovog suda ako suprotno nije izričito ugovoreno primjenjuju se odredbe sadržane u čl. 132. ZOO-a koje propisuju posljedice raskida ugovora.
čl. 1004. st. 3. ZOO
Konačno kako je tuženik u spornom ugovoru označen kao jamac - platac za obvezu kupca to je sud drugog stupnja pravilno obvezao tuženika da s ostalim tuženicima solidarno podmiri preostali neispunjeni dio obveze tužiteljici sukladno odredbi čl. 1004. st. 3. ZOO-a.
čl. 393. ZPP
Zbog svega gore navedenog valjalo je reviziju tuženika odbiti i odlučiti kao u izreci temeljem čl. 393. ZPP-a.

Ti chiedi come si applica questa sentenza alla tua fattispecie?

Analizza questa decisione insieme alla legislazione federale e cantonale, ai commentari e alla giurisprudenza successiva in Legislator AI.

Apri in Legislator →

Testo completo

Broj: Rev 19/10-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanovnić-Ivanišević predsjednice vijeća, mr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Đure Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Mirjane Magud članice vijeća i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice G. Lj. iz Z., zastupane po punomoćniku P. K., odvjetniku iz S. B., protiv tuženika Z. J. iz P., zastupanog po punomoćnici Lj. S., odvjetnici iz P., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Puli poslovni broj Gž- 3156/07-2 od 10. studenog 2008., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Pazinu poslovni broj P-340/06-53 od 21. prosinca 2006., u sjednici održanoj 29. veljače 2012.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija tuženika Z. J..

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

„I. Nalaže se tuženiku Z. J. isplatiti tužiteljici G. Lj. kunsku protuvrijednost iznosa od 230.081,35 eura (dvjesto trideset tisuća osamdeset jedan euro i trideset pet centi) prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja zajedno s kamatom na taj iznos koju banka u mjestu ispunjenja plaća na devizne štedne uloge po viđenju, a koja teče od 21. prosinca 2006. godina pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev u odnosu na zatraženu kamatu iznad dosuđenog.

. I. s

III. Odbija se tuženikov prigovor prijeboja tužiteljičinog potraživanja iz toč ulaganjima glavnog dužnika O. d.o.o. u iznosu od 250.000,00 DEM.

IV. Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici na ime troškova postupka iznos od 93.879,00 kuna u roku od 15 dana.

V. U preostalom se dijelu zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka odbija.

VI. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka.“

Presudom suda drugog stupnja presuđeno je:

„Nalaže se tuženiku da tužiteljici solidarno sa O. d.o.o. P. i M. S. iz P. isplati kunsku protuvrijednost iznosa od 230.081,35 eura prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja zajedno s kamatom na taj iznos koju banka u mjestu ispunjenja plaća na devizne štedne uloge u eurima po viđenju, a koja teče od 21. prosinca 2006. g. pa do isplate, te da tužiteljici solidarno sa O. d.o.o. P. i M. S. iz P. nadoknadi troškove postupka u iznosu od 93.879,00 kn, sve to u roku od 15 dana.“

Protiv navedena presude suda drugog stupnja u dijelu u kojem je preinačena presuda suda prvog stupnja i u dijelu u kojem je njegova žalba odbijena i potvrđena presuda suda prvog stupnja reviziju izjavljuje tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

Na reviziju nije odgovoreno.

Revizija nije osnovana

Ovaj sud kao revizijski sud ispituje pobijanu presudu u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom u granicama određeno navedenih razloga pazeći po službenoj dužnosti na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08 i 84/08 – dalje: ZPP) sukladno odredbi čl. 392.a ZPP-a u svezi s čl. 52. st. 4. i čl. 53. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 84/08 – dalje: ZID ZPP/08) i to stoga što je odluka suda drugog stupnja donesena nakon stupanja na snagu ZID ZPP-a.

Iz sadržaja revizije razvidno je da tuženik određeno ne ističe niti jednu bitnu povredu odredaba parničnog postupka koja bi eventualno bila počinjena pred sudovima nižeg stupnja, a navodi revizije polemiziraju s činjeničnim utvrđenjima sudova nižeg stupnja i ocjenom provedenih dokaza što u suštini predstavlja prigovor pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja koji prigovor se ne može isticati u revizijskoj fazi postupka slijedom odredbe čl. 385. ZPP-a.

U postupku pred sudovima nižeg stupnja nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

U ovom postupku već je donesena pravomoćna presuda suda prvog stupnja broj P- 211/01 od … (list 74 spisa) kojom je kupac iz spornog Privremenog kupoprodajnog ugovora društvo „O.“ d.o.o i jedan od jamaca - plataca M. S. obvezni solidarno isplatiti tužiteljici kunsku protuvrijednost 450.000,00 DEM na ime kupoprodajne cijene.

Presudom suda drugog stupnja obvezuje se i ovdje tuženik Z. J. da isti iznos sada iskazan u kunskoj protuvrijednosti Eura isplati solidarno s društvom „O.“ d.o.o i M. S.. U postupku pred sudovima nižeg stupnja utvrđeno je da su privremeni kupoprodajni ugovor zaključili … M. Lj. i O. d.o.o. zastupan po direktoru M. S., a potpisali su ga kao jamci - platci i M. S. te tuženik Z. J.. Tim je ugovorom M. Lj. prodao društvu O. d.o.o. k.č. broj 1196/1, 1140/1, 1139 upisane u zk. ul. broj 2927 k.o. P., a koje nekretnine u naravi predstavljaju restoran „S. M.“ u Č., kao i k.č. broj 1141 upisanu u zk. ul. broj 3084 k.o. P., za cijenu od 450.000,00 DEM koju je kupac trebao isplatiti u mjesečnim obrocima prema tabeli koja predstavlja sastavni dio ugovora. U čl. 6. ugovora navedeno je da je kupac nekretninu pregledao i da prihvaća činjenicu da su na nekretnini potrebne popravke i preinake te da se nekretnina kupuje u viđenom stanju na dan potpisa ugovora bez prava kupca da ističe naknadne primjedbe. Prema čl. 7. ugovora prodavatelj se obvezuje izmiriti sve režije koje terete nekretninu do dana predaje ključeva kupcu, odnosno do … U čl. 8. ugovora stoji da će se eventualne dvojbe u ugovoru tumačiti u korist prodavatelja te da će se međusobni odnosi tumačiti prema tom ugovoru, dok će konačni ugovor biti samo njegov sažetak. U čl. 9. ugovora predviđeno je da će se naknadno sačiniti ugovor koji će služiti za reguliranje prijenosa prava vlasništva na ime kupca te da će na strani kupca ugovor potpisati Z. J. i M. S.. Prema čl. 12. i 13. ugovora predaja posjeda imala se izvršiti odmah po potpisu ugovora. U čl. 14. ugovoreno je da se ugovor raskida na štetu kupca u slučaju da bez pisane suglasnosti prodavatelja zakasni više od 60 dana s plaćanjem obroka. Tada se uplaćena jamčevina i uplaćeni obroci smatraju najamninom i kupac ni u kom slučaju nema pravo na povrat. Svi troškovi u slučaju raskida ugovora idu na teret kupca, a prodavatelj ima pravo bez obavijesti ili upita preuzeti nekretnine koje su predmetom prodaje. Potpisi M. Lj. i M. S. na ugovoru ovjereni su u Z. …, dok je potpis tuženika Z. J. ovjeren u P. …

Također utvrđeno je da je dana … između C. d. R. d. T. – b. d.d. (T. š. – b. d.d.) i O. d.o.o. zaključen ugovor o dugoročnom kreditu. Prema tom ugovoru navedena banke odobrila je društvu O. d.o.o. kreditna sredstva u iznosu od 350.000,00 DEM s rokom otplate od 60 mjeseci. Kao osiguranje naplate izvršen je prijenos prava vlasništva na k.č. broj 1196/1, 1140/1, 1139 k.o. P. u vlasništvu M. Lj.. Banka je otkazala taj ugovor podneskom upućenom društvu O. d.o.o. … zbog nepodmirivanja obveza po tom ugovoru. Rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Poreču posl. br. Ovr-908/01 od 11. rujna 2011. određena je na prijedlog banke ovrha protiv tužiteljice radi predaje u posjed navedenih nekretnina.

Nije niti sporno da je sukladno odredbama Privremenog kupoprodajnog ugovora kupac odmah po sklapanju Ugovora stupio u posjed nekretnine kako je to i stipulirano čl. 13. spornog ugovora.

Glede prigovora koji tuženik ističe tijekom čitavog postupka pa i u reviziji, da Privremeni kupoprodajni ugovor ne stvara obveze između stranaka jer nakon tog Ugovora nije zaključen ugovor o prodaji nekretnine ovaj sud prihvaća ocjenu sudova nižih sudova da sporni Privremeni kupoprodajni ugovor ima sve elemente valjanog kupoprodajnog ugovora.

Naime iz sadržaja ugovora razvidno je da su sve temeljne obveze stranaka precizno utanačene, da ugovor ima sve bitne elemente ugovora o prodaji nekretnine jer je jasno određen predmet ugovora i kupoprodajna cijena, a sve sukladno odredbi čl. 454. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 93/91, 73/91, 3/94, 7/96, 91/96 – dalje: ZOO).

Također kako je prednik tužitelja prije sklapanja spornog ugovora nekretnine koju su bile predmet Privremenog kupoprodajnog ugovora dopustio kupcu da se te nekretnine koriste kao sredstvo osiguranja prenosom prava vlasništva na banku kao vjerovnika kupca i da je takav sporazum sklopljen da bi kupac od banke kao fiducijarnog vlasnika dobio kredit, da kupac nije vratio kredit i da je slijedom toga banka kao vjerovnik postala punopravni vlasnik nekretnina koje su dane kao osiguranje potraživanja banke i koje su istovremeno bile predmet Privremenog kupoprodajnog ugovora i prema ocjeni ovog suda takvo postupanje prodavatelja - prednika tužiteljice ima značaj predaje prava vlasništva na kupca društvo „O. “ d.o.o. čime je prodavatelj izvršio svoju obvezu iz ugovora prenosom prava vlasništva na kupca.

Iz odredbe čl. 14. spornog ugovora slijedi da su stranke ugovorile da se ugovor raskida u slučaju da se bez pismene suglasnosti prodavatelja zakasni više od 60 dana s plaćanjem obroka. Uplaćena jamčevina i uplaćeni obroci u tom slučaju smatrat će se najamninom i kupac ni u kom slučaju nema pravo na povrat.

Tuženik tijekom postupka i u reviziji ističe da je slijedom citirane ugovorne odredbe,a jer obroci cijene nisu isplaćeni u roku ugovor raskinut jer je čl. 14. spornog ugovora ugovoren rok kao bitan sastojak ugovora.

Prema ocjeni ovog suda ispunjenje obveze u određenom roku bitan je sastojak ugovora ako su stranke tako ugovorile ili kao to proizlazi iz prirode posla.

No s obzirom na utvrđene okolnosti sklapanja spornog ugovora i obveza stranaka iz tog ugovora te prije svega vodeći računa da je prodavatelj ispunio svoju obvezu prijenosa prava vlasništva na kupca i nekretninu je predao u posjed kupcu očito je da nema uvjeta za primjenu odredbe čl. 125. ZOO-a kojom se određuje da se ugovor raskida po samom zakonu kada je rok za ispunjenje obveze bitan sastojak ugovora a dužnik svoju obvezu ne ispuni u roku jer i prema ocjeni ovog suda utanačenje iz čl. 14. ugovora nema karakter bitnog sastojka ugovora to tim prije što nakon što je izvršen prijenos prava vlasništva na kupca, a temeljem ugovora o osiguranju tražbine kupčevog vjerovnika, kupac nije niti u mogućnosti vratiti nekretninu u vlasništvo prodavatelju ili njegovom pravnom slijedniku pa stoga nije niti čl. 132. ZOO-a.

moguće ostvariti posljedice raskida ugovora iz

Nisu niti osnovani prigovori tuženika da se ne može govoriti o posljedicama raskida ugovora jer posljedica vračanja nekretnina u vlasništvo prodavatelja ako nastupe razlozi za raskid ugovora nisu niti ugovorene člankom 14. spornog ugovora jer prema ocjeni ovog suda ako suprotno nije izričito ugovoreno primjenjuju se odredbe sadržane u čl. 132. ZOO-a koje propisuju posljedice raskida ugovora.

Konačno kako je tuženik u spornom ugovoru označen kao jamac - platac za obvezu kupca to je sud drugog stupnja pravilno obvezao tuženika da s ostalim tuženicima solidarno podmiri preostali neispunjeni dio obveze tužiteljici sukladno odredbi čl. 1004. st. 3. ZOO-a.

Zbog svega gore navedenog valjalo je reviziju tuženika odbiti i odlučiti kao u izreci temeljem čl. 393. ZPP-a.

U Zagrebu, 29. veljače 2012.

Predsjednica vijeća:

Davorka Lukanović-Ivanišević, v.r.