Croatian Supreme Court dismisses appeal claiming procedural errors in labor relationship confirmation case.
Sintesi Legislator
Generato dall'IAThe Supreme Court of Croatia dismissed the appellant's appeal against the lower courts' decision denying the existence of a labor relationship. The appellant argued for procedural violations and incorrect application of law, but the court found no significant procedural errors or material law mistakes. The court confirmed that without a formal employment contract or military service act, no labor relationship existed between the parties.
Regesto Legislator
Generato dall'IAČl. 392. a. st. 1. ZPP; Čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP: An appeal is inadmissible if the appellate court finds no significant procedural violations or incorrect application of substantive law that justify overturning the lower court's decision.
Parole chiave
Generato dall'IADisposizioni normative citate
Generato dall'IATesto completo
Broj: Revr 1452/10-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića kao predsjednika vijeća, Vlatke Potočnjak-Radej, Jasne Guštek, mr. sc. Jadranka Juga i Gordane Jalšovečki kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja T. G. iz Z., zastupanog po punomoćniku M. K., odvjetniku iz Z., protiv tužene Republike Hrvatske, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, Građansko-upravni odjel, radi utvrđenja postojanja radnog odnosa, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gžr-99/10-2 od 23. veljače 2010., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pr-90/07-19 od 29. listopada 2009., u sjednici održanoj 3. studenog 2010.,
p r e s u d i o j e:
Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja na utvrđenje da je zasnovan radni odnos između tužitelja i tužene dana 7. rujna 1999., u svojstvu djelatne vojne osobe- vojnik, na radnom mjestu zidar, te da je radni odnos raskinut dana 1. kolovoza 2001., a tužitelju je naloženo da tuženoj naknadi troškove parničnog postupka u visini od 2.500,00 kuna.
Protiv drugostupanjske presude reviziju je izjavio tužitelj zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući da revizijski sud prihvati reviziju i prvenstveno preinači pobijanu presudu te prihvati tužbeni zahtjev tužitelja, a podredno da ukine nižestupanjske presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Odgovor na reviziju nije podnesen.
Revizija nije osnovana.
Prema odredbi čl. 392. a. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 i 123/08 – dalje: ZPP) ovaj sud je ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, pazeći po službenoj dužnosti ne pogrešnu primjenu materijalnog prava i na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP.
Suprotno revizijskim navodima tužitelja drugostupanjski sud je ocijenio sve žalbene navode koji su od odlučnog značaja za donošenje odluke u ovom predmetu a u odnosu na zasnivanje radnog odnosa tužitelja s tuženom, pa nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi čl. 375. st. 1. ZPP.
Navodi u reviziji da prvostupanjski sud nije donio obrazložena rješenja iz kojih razloga je odbio provesti dokaze navedene u reviziji, te da je time počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u svezi odredbi čl. 300. st. 1. i 2. ZPP također nisu osnovani. Naime, revizija se ne može izjaviti zbog relativno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP, a koje povrede su učinjene u postupku pred prvostupanjskim sudom, slijedom čega ovaj sud nije niti cijenio revizijske navode koji ukazuju na spomenutu povredu odredaba parničnog postupka.
Tužitelj smatra da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP budući da prvostupanjski sud nije ocijenio čitav niz dokaza koji se nalaze u spisu, a koje posebno nabraja i na koje ukazuje tužitelj u reviziji, te da mu je time onemogućeno raspravljanje pred sudom.
Iako nisu izvedeni svi dokazi koje je tužitelj predložio, tužitelj nije bio onemogućen u raspravljanju pred sudom, jer je prvostupanjski sud na temelju ovlaštenja iz čl. 220. st. 2. ZPP odlučio koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđenja činjenica koje su odlučne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu.
U konkretnom slučaju da su spomenuti dokazi i ocijenjeni ne bi došlo do povoljnije odluke za tužitelja. U nekim od navedenih dokaza se navodi da je 66. Pukovnija bila u sastavu Hrvatske vojske, što međutim nije od odlučnog značaja za rješenje predmetnog spora, jer pripadnost tužitelja 66. Pukovniji ne znači da je on samim time zasnovao radni odnos s tuženom. Također mišljenja nekih svjedoka čiji iskazi nisu cijenjeni, o tome da su pripadnici 66. Pukovnije bili u radnom odnosu kod tužene, nije odlučno, jer niti oni ne tvrde da bi tužena donijela akt o prijamu tužitelja u djelatnu vojnu službu ili da bi tužitelj sklopio s tuženom ugovor o djelatnoj vojnoj službi, a koje isprave bi bile valjani dokaz da je između stranaka nastao radnopravni odnos.
Slijedom navedenog, činjenica da sudovi nisu ocijenili sve dokaze čije izvođenje je tužitelj predložio, ne ukazuje na to da bi tužitelju bilo onemogućeno raspravljanje pred sudom, pa ne postoji bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP.
Stoga nije učinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi odredbe čl. 220. ZPP, jer činjenica da drugostupanjski sud nije ocijenio sve dokaze čije izvođenje je tužitelj predložio, nije bila od značaja za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu.
Nižestupanjske presude su jasne, razumljive i mogu se ispitati, jer su u njima navedeni jasni, razumljivi i dostatni razlozi o odlučnim činjenicama, koji nisu međusobno proturječni, pa nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.
Predmet spora u ovom postupku je zahtjev tužitelja da se utvrdi da je zasnovao radni odnos s tuženom dana 7. rujna 1999. te da mu je radni odnos prestao 1. kolovoza 2001.
Tužitelj tvrdi da je bio djelatnik 66. Pukovnije, te da je primao plaću od zasnivanja radnog odnosa putem H. b. d.d.
Tijekom postupka koji je prethodio reviziji je utvrđeno:
-da je tužitelj bio pripadnik 66. Pukovnije za izgradnju cesta,
-da je tužitelju plaća isplaćivana preko H. b. d.d. a na temelju transferiranih financijskih sredstava tuženoj za 66. Pukovniju, i to u spornom razdoblju putem Prvog HGZ
VF, M. – M i M.,
-da Ministarstvo obrane Republike Hrvatske, Uprava za financije i proračun nije obračunavala niti isplaćivala plaću tužitelju kao pripadniku 66. Pukovnije,
-da 66. Pukovnija nije bila u sastavu Hrvatske vojske,
-da stranke nisu sklopile ugovor o radu, niti postoji akt o prijamu tužitelja u djelatnu vojnu službu Republike Hrvatske.
Obzirom na tako utvrđeno relevantno činjenično stanje nižestupanjski sudovi su odbili tužbeni zahtjev kao neosnovan utvrdivši da tužitelj nije s tuženom sklopio ugovor o djelatnoj vojnoj službi niti postoji akt o prijamu tužitelja u djelatnu vojnu službu te smatraju neosnovanim tužbeni zahtjev da se utvrdi da je tužitelj zasnovano radni odnos s tuženom 7. rujna 1999.
Odbijajući tužbeni zahtjev nižestupanjski sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo. Odredbom čl. 12. Zakona o službi o oružanim snagama Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 23/95 i 33/95) državljani Republike Hrvatske stupaju u oružane snage kao djelatne vojne osobe aktom o prijamu u djelatnu vojnu službu ili ugovorom o djelatnoj vojnoj službi.
Tijekom postupka je utvrđeno da ne postoji akt o prijamu tužitelja u djelatnu vojnu službu, niti ugovor o djelatnoj vojnoj službi, a također tužitelj s tuženom nije sklopio ugovor o radu zbog čega je pravilno stajalište nižestupanjskih sudova da između stranaka nije nastao odnosno nije zasnovan radnopravni odnos.
Zbog toga je pravilno pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova da tužbeni zahtjev da je tužitelj zasnovao radni odnos s tuženom dana 7. rujna 1999. nije osnovan. Zbog toga se nije ostvario niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.
Obzirom da nije utvrđeno da bi u postupku koji je prethodio reviziji bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP na koju povredu ovaj revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP odbiti reviziju tužitelja kao neosnovanu.
U Zagrebu, 3. studenog 2010.
Predsjednik vijeća:
Ivan Mikšić, v. r.