Legislator Giurisprudenza & Legislazione
I Kž-794/2011-5 Generato dall'IA

Attempted murder conviction partially upheld; sentence reduced to 2.5 years; security measure extended to sentence end.

Numero d'incarto I Kž-794/2011-5
Autorità giudiziaria
Giurisdizione Croazia (HR)
Data della decisione
Esito del giudizio Parzialmente accolto (Partially Allowed)

Sintesi Legislator

Generato dall'IA

The Supreme Court of Croatia partially upheld the appeal against a conviction for attempted murder, reducing the prison sentence from three years to two years and six months. The court affirmed the defendant's criminal liability despite his diminished capacity, noting the direct intent to kill and the absence of self-defense. Additionally, the court corrected the security measure to ensure it lasts until the completion of the prison term, ruling that the original formulation violated the Criminal Code.

Regesto Legislator

Generato dall'IA

KZ čl. 90., čl. 33., čl. 57., čl. 63., čl. 75.; The court may reduce the sentence for attempted murder while maintaining criminal liability for diminished capacity, and security measures must be explicitly extended to the end of the prison sentence to comply with statutory requirements.

Parole chiave

Generato dall'IA
attempted murder conviction diminished criminal capacity security measure duration sentencing reduction Criminal Code provisions supreme court appeal criminal liability

Disposizioni normative citate

Generato dall'IA
KZ čl. 90.
KZ čl. 33.
KZ čl. 57. st. 1.
KZ čl. 57. st. 2.
KZ čl. 57. st. 4. toč. d.
KZ čl. 63. st. 1.
KZ čl. 75.
KZ čl. 80.
ZKP čl. 122 st. 1. i 4.
ZKP čl. 387.
ZKP čl. 390. st. 1.

Ti chiedi come si applica questa sentenza alla tua fattispecie?

Analizza questa decisione insieme alla legislazione federale e cantonale, ai commentari e alla giurisprudenza successiva in Legislator AI.

Apri in Legislator →

Testo completo

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 794/11-5

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Vrhovnoga suda Zlate Lipnjak Bosanac kao predsjednice vijeća, te Ileane Vinja, Melite Božičević Grbić, Hajrije Novoselec i Žarka Dundovića kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Vojimira Katića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. S. P. zbog kaznenog djela iz čl. 90. u vezi čl. 33. KZ, odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Vukovaru od 21. lipnja 2011. broj K-57/10, u sjednici održanoj 2. veljače 2012.,

p r e s u d i o j e:

I. Djelomično se prihvaća žalba opt. S. P., a povodom te žalbe i po službenoj dužnosti preinačuje se prvostupanjska presuda:

- u odluci o kazni tako da se opt. S. P. za kazneno djelo iz čl. 90. u vezi čl.3 3. KZ temeljem istog zakonskog propisa i uz primjenu čl. 57. st. 1. i 4. toč. d. KZ osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine i 6 (šest) mjeseci, u koju kaznu mu se temeljem čl. 63. KZ uračunava vrijeme provedeno u pritvoru od 16. listopada 2010. pa nadalje,

- u odluci o sigurnosnoj mjeri tako da izrečena sigurnosna mjera iz čl. 75. KZ može trajati do prestanka razloga zbog kojih je primijenjena, ali u svakom slučaju do prestanka izvršenja kazne zatvora.

II. U ostalom dijelu odbija se žalba opt. S. P. kao neosnovana, te se u pobijanom a nepreinačenom dijelu potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Vukovaru proglašen je krivim opt. S. P., zbog kaznenog djela ubojstva u pokušaju iz čl. 90.u vezi čl. 33. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br.110/97, 27/97, 50/00, 129/00, 51/01, 105/04, 87/05, 71/06, 110/07 i 152/08 u nastavku :KZ), te je temeljem istog zakonskog propisa uz primjenu čl. 57. st. 1., 2.i

I Kž 794/11-5

4. toč. d. KZ osuđen na kaznu zatvora u trajanju od tri godine, u koju kaznu se temeljem čl. 63. st. 1. KZ optuženiku uračunava vrijeme koje je proveo u pritvoru od 16. listopada 2010. pa nadalje.

Temeljem čl. 80. Kaznenog zakona optuženiku se izriče sigurnosna mjera oduzimanja predmeta i to preklopnog noža dužine 10,4 cm privremeno oduzeto prema potvrdi o oduzimanju predmeta.

Temeljem čl. 75. KZ optuženom je izrečena sigurnosna mjera obaveznog psihijatrijskog liječenja koja može trajati do prestanka razloga zbog kojih je primijenjena, ali u svakom slučaju do prestanka izvršenja kazne zatvora, s tim da ne može dulje trajati od pet godina.

Temeljem čl. 122 st. 1. i 4 . Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br.110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02 i 115/06 u nastavku: ZKP) optuženik se oslobađa obveze na naknadu troškova kaznenog postupka.

Protiv te presude žalbu je podnio optuženik po branitelju S. K., odvjetniku iz V., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona te zbog odluke o kazni, uz prijedlog da se prvostupanjska presuda ukine i vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Postupajući u smislu odredbe čl. 373 st. 1 ZKP, Državni odvjetnik Republike Hrvatske nakon razgledavanja spisa dostavio je pismeno mišljenje od 20. listopada 2011. broj KŽ-DO- 1532/11, s prijedlogom da se žalba optuženika odbije.

Žalba optuženika je djelomično osnovana.

Žalitelj u svojoj žalbi, osim što je uvodno naveo da se žali zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, ničim ne obrazlaže u čemu bi se sastojala bitna povreda odredaba kaznenog postupka, pa je ovaj sud kao sud drugog stupnja ispitao pobijanu presudu u skladu s odredbom čl. 379. st. 1. toč. 1. Zakona o kaznenom postupku i utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio niti jednu postupovnu povredu na koju ovaj sud kao sud drugog stupnja je dužan paziti po službenoj dužnosti, ali je povrijedio kazneni zakon u odnosu na sigurnosnu mjeru koja je prema optuženiku primijenio, o čemu će biti riječi nastavno. Stoga nije osnovna žalba zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka.

Bez osnova je i žalba optuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Suprotno tvrdnji žalitelja, prvostupanjski sud je proveo sve potrebne dokaze te njihovom savjesnom i pravilnom ocjenom opravdano zaključio da je optuženik kaznenopravno odgovoran za djelatnost opisanu u izreci presude, a razlozi koji su iznijeti u obrazloženju presude u odnosu na postupanje optuženika te osobito u odnosu na ocjenu

I Kž 794/11-5

vjerodostojnosti iskazivanja svjedoka logični su, uvjerljivi i iscrpni, te ih u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud kao i provedena vještačenja koja su napravljena stručno. Žalbenim navodima optuženik ne dovodi u sumnju utvrđenje prvostupanjskog suda u odnosu na odlučne činjenice koje predstavljaju objektivni učin inkriminiranog djela, nego se na temelju subjektivne ocjene dokaznog materijala pobija ispravnost utvrđenog činjeničnog stanja glede subjektivne strane inkriminiranog djela, smatrajući da optuženik nije imao izravnu namjeru lišiti života oštećenika već da se može govoriti samo o nanošenju teške tjelesne povrede.

Međutim, kada se ima na umu da je napadu optuženika nožem na oštećenika prethodila prijetnja, te da je nakon toga optuženik oštećeniku zadao ubod nožem u vitalni dio tijela gdje se nalaze organi čijom povredom može doći do smrtnog ishoda , a koja posljedica je izostala medicinskom intervencijom, te da je i nakon uboda optuženik nastavio proganjati oštećenika koji je pred njim bježao, onda kod takvog postupanja optuženika s obzirom na sredstvo intenzitet napada i upornost, te lokaciju ozljede trbuha, ne može biti govora o bilo kojem drugom obliku krivnje osim izravne namjere na lišenje života oštećenika niti o bilo kojem drugom blažem kaznenom djelu kako to smatra optuženik.

Stoga, po ocjeni ovog suda kao suda dugog stupnja, prvostupanjski sud je ispravno zaključio da je optuženik, postupajući s izravnom namjerom, na štetu ovog oštećenika počinio kazneno djelo ubojstva u pokušaju, a ne kazneno djelo teške tjelesne ozljede.

To što je optuženik bio u takvom psihičkom stanju da je u srednjem stupnju bila smanjena njegova mogućnost da shvati značenje svog postupanja i vladanja svojom voljom ne isključuje kaznenu odgovornost optuženika. Stoga je pravilno prvostupanjski sud , nalazeći da je optuženik kazneno odgovoran, njegovu smanjenu ubrojivost u srednjem stupnju cijenio kao značajnu olakotnu okolnost prilikom odmjeravanja kazne.

Premda se optuženik žali zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, u svojoj žalbi ne navodi ništa konkretno u čemu vidi da je činjenično stanje nepotpuno utvrđeno, pa se u odnosu na sadržaj te žalbene osnove svodi na isključivo pobijanje ispravnosti utvrđenja odlučnih činjenica.

Optuženik vrši iznenadnu napadačku radnje s uporabom noža, bez da je prethodno bio u bilo kakvom sukobu s oštećenim, ubodom na vitalnim dijelovima tijela oštećenika, u predjelu lijeve strane trbuha, zadavši tešku ozljedu trbušne šupljine s izlaženjem masne marame, te nema govora o tome da bi optuženik u svojim radnjama postupio u prekoračenju nužne obrane jer za to nisu utvrđene objektivne okolnosti koje prate ne samo nužnu obranu već i njeno prekoračenje.

Žalba optuženika podnesena zbog kaznene sankcije, u kojoj se obrazlaže da je kazna previsoka te da na strani optuženika ima niz olakotnih okolnosti kao što su neosuđivanost, mladost, teške materijalne i obiteljske prilike, rana smrt oca i izraženo kajanje su okolnosti koje je već cijenio prvostupanjski sud i koje su olakotne okolnosti i rezultirale sudskim ublažavanjem kazne.

I Kž 794/11-5

Međutim, ovaj sud drugog stupnja smatra da je pored pravilno utvrđenih olakotnih i otegotnih okolnosti prvostupanjskog suda, koje u smislu čl. 56. Kaznenog zakona utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja kaznenog djela, pri čemu su naročito izražene olakotnim okolnostima te pravilnoj primjeni sudskog ublažavanja kazne evidentno je da je kazneno djelo ostalo u pokušaju te ima mjesta i zakonskom ublažavanju kazne te da će se i kaznom od dvije godine i šest mjeseci za odnosno kazneno djelo ostvariti kako opća svrha kaznenopravnih sankcija iz čl. 6. Kaznenog zakona, tako i svrha kažnjavanja u čl. 50. Kaznenog zakona.

Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, a sukladno odredbi čl. 75.KZ, ovaj sud drugog stupnja utvrdio je da je na štetu optuženika prilikom izricanja sigurnosne mjere povrijeđen kazneni zakon, te je stoga bilo neophodno pobijanu presudu preinačiti u izrečenoj sigurnosnoj mjeri na način da se ista dopuni s izričajem da može sigurnosna mjera trajati do prestanka razloga zbog kojih je primijenjena, ali u svakom slučaju do prestanka izvršenja kazne zatvora.

Slijedom svega iznesenog, trebalo je na temelju čl. 387. te čl. 390. st. 1. ZKP odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 2.veljače 2012.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Vojimir Katić, v.r.

Zlata Lipnjak Bosanac, v.r.