Divorce appeal dismissed; court upheld lower court's ruling on divorce and child support based on valid power of attorney.
Sintesi Legislator
Generato dall'IAThe Supreme Court of Croatia dismissed the husband's appeal against the divorce judgment and child support order. The husband argued he did not consent to the divorce, claiming his lawyer lacked authority to grant consent, but the court found the lawyer's power of attorney under Article 95 of the Civil Procedure Act was sufficient for all procedural acts. The court ruled that since consent was validly given, the lower courts correctly applied the law to dissolve the marriage and determine child support based on the child's needs and the father's income.
Regesto Legislator
Generato dall'IAčl. 95. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku; čl. 54. st. 1. Zakona o braku i porodičnim odnosima; When a lawyer is granted general power of attorney, they are authorized to consent to divorce, and the court is not required to verify the specific grounds for marital breakdown if consent is validly obtained.
Parole chiave
Generato dall'IADisposizioni normative citate
Generato dall'IATesto completo
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Rev-1770/1995-2
P R E S U D A
U IME REPUBLIKE HRVATSKE!
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina kao predsjednika vijeća, te Miljenke Vraničar, Tome Gložinića, Ivana Mikšića i Stanka Hautza, kao članova vijeća u pravnoj stvari predlagateljice G.D. iz Z., koju zastupa punomoćnik I.Š. odvjetnik u Z., protiv predlagatelja B.D. iz Z., radi razvoda braka, rješavajući reviziju predlagatelja protiv presude Županijskog suda u Zadru od 28. rujna 1994. br. Gž-294/94., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru od 9. svibnja 1994. br. P-286/94., u sjednici održanoj dana 12. srpnja 1995. godine,
p r e s u d i o j e:
Odbija se revizija predlagatelja kao neosnovana.
O b r a z l o ž e n j e
Presudom suda prvoga stupnja razveden je brak stranaka, te je djete mlt. B. povjeren na čuvanje majci time da se osobni kontakti djeteta održavaju po njihovu dogovoru, dok je predlagatelj obvezan doprinositi za uzdržavanje djeteta iznos od 419. Kn mjesečno odnosno 25% svoje plaće, a u preostalom dijelu tužbeni zahtjev s naslova uzdržavanja odbijen. Odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove.
Sud drugog stupnja potvrdio presudu suda prvoga stupnja.
Protiv presude suda drugoga stupnja predlagatelj je izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da ovaj sud ukine presude obaju sudova nižega stupnja i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Traži trošak postupka revizije.
Predlagateljica je odgovorila na reviziju poričući njezine navode da ona kao neosnovana bude odbijena.
Državni odvjetnik Republike Hrvatske se o reviziji nije izjasnio.
Revizija nije osnovana.
O prigovoru predlagatelja, što ga je stavio u ranijem postupku, a ponavlja ga i u reviziji, da se on nije suglasio s razvodom braka, jer da njegov punomoćnik koji je pred sudom dao izjavu u tom smislu, nije za to imao ovlaštenje, već je raspravio sud drugoga stupnja i ocjenivši ga neosnovanim odbio.
Za takvu svoju odluku taj sud je dao valjane razloge.
Tužiteljev punomoćnik, koji je dao spomenutu izjavu (List 15) je odvjetnik, kojemu je tužitelj dao punomoć za vođenje parnice, u kojoj nije pobliže odredio ovlaštenje (list 13.), pa je stoga odvjetnik ovlašten na temelju takve punomoći po odredbi čl. 95. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku - ZPP obavljati sve radnje u postupku, a osobito podnijeti tužbu, povući je, priznati tužbeni zahtjev ili se odreći tužbenog zahtjeva, zaključiti nagodbu, podnijeti pravni lijek i odreći se ili odustati od njega, te zahtijevati izdavanje privremenih mjera osiguranja.
Zbog date suglasnosti za razvod, sud nije bio dužan, protivno predlagateljevoj tvrdnji u reviziji, utvrđivati krivnju za nastali poremećaj bračnih odnosa.
Kako je sud prvog stupnja utvrdio da su bračni odnosi stranaka teško i trajno poremećeni, sudovi nižega stupnja su pravilno odlučili kada su taj brak razveli po odredbi čl. 54. st. 1. Zakona o braku i porodičnim odnosima.
Sud prvog stupnja je utvrdio životne potrebe djeteta mlt. B. koji je u 16 godini života kao i materijalne mogućnosti roditelja, pa je u skladu s tim pravilo odlučio da tuženik doprinosi za njegovo uzdržavanje 25% svoje plaće, što je u vrijeme donošenja presude suda prvog stupnja iznosilo 419 Kn.
Takvu odluku suda prvog stupnja kao pravilnu prihvatio i sud drugog stupnja.
Na temelju navedenih činjenica sudovi nižega stupnja su pravilno primijenili odredbu čl. 259. do 260. spomenutog zakona.
Iz spomenutih razloga je dakle, i materijalno pravo pravilno primijenjeno, pa stoga revizija nije osnovana, te ju je kao takvu trebalo odbit (čl. 393. ZPP).
U Zagrebu, 12. srpnja 1995.
Predsjednik vijeća:
dr. Ivo Grbin, v.r.
Suglasnost ovog prijepisa s izvornikom ovjerava
Viši administrativni referent
/Štefica Klepac/