Legislator Giurisprudenza & Legislazione
Revr-322/2015-2 Generato dall'IA

Croatian Supreme Court dismisses appeal as inadmissible due to lack of uniform law application relevance.

Numero d'incarto Revr-322/2015-2
Autorità giudiziaria
Giurisdizione Croazia (HR)
Data della decisione
Esito del giudizio Inammissibile (Inadmissible)

Sintesi Legislator

Generato dall'IA

The Supreme Court of Croatia rejected the appellant's extraordinary appeal against a second-instance judgment regarding overtime pay for military personnel. The appellant argued that specific legal questions regarding collective agreements and work schedules were vital for ensuring uniform application of the law, citing prior decisions. The court found these cited precedents involved different factual scenarios and thus failed to demonstrate the necessary importance for uniform legal application.

Regesto Legislator

Generato dall'IA

Čl. 382. st. 2. ZPP; Čl. 382. st. 3. ZPP: An extraordinary appeal is inadmissible if the legal questions raised do not concern issues vital for ensuring the uniform application of law and equal treatment of all parties.

Parole chiave

Generato dall'IA
extraordinary appeal inadmissible appeal uniform application of law military personnel overtime compensation

Disposizioni normative citate

Generato dall'IA

Giurisprudenza citata

Generato dall'IA
Revr-983/10
Obrazlažući važnost prvog postavljenog pitanja tužitelj se pozvao na shvaćanje zauzeto u odluci ovoga suda broj Revr-983/10 od 18.
Gž-815/06
te na odluku Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-815/06 od 20.

Ti chiedi come si applica questa sentenza alla tua fattispecie?

Analizza questa decisione insieme alla legislazione federale e cantonale, ai commentari e alla giurisprudenza successiva in Legislator AI.

Apri in Legislator →

Testo completo

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 322/15-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. C. iz V., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik M. V., odvjetnik u O., protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstvo obrane Republike Hrvatske, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Osijeku, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Osijeku broj Gž-3537/2013-2 od 3. srpnja 2014., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Osijeku broj Pr- 62/12-32 od 27. svibnja 2013., u sjednici održanoj 1. ožujka 2017.,

r i j e š i o j e:

Revizija tužitelja odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom tuženici je naloženo tužitelju isplatiti iznos od 28.647,99 kuna po osnovi prekovremenog rada s pripadajućom zateznom kamatom kako je to pobliže navedeno u izreci prvostupanjske presude te mu naknaditi parnični trošak u iznosu od 3.287,50 kuna, dok je odbijen višak tužbenog zahtjeva preko dosuđenog iznosa kao neosnovan.

Drugostupanjskom presudom suđeno je:

„Žalba tužitelja odbija se kao neosnovana, dok se žalba tuženika odbija kao djelomično neosnovana i uvažava kao djelomično osnovana, pa se presuda Općinskog suda u Osijeku od 27. svibnja 2013. godine, broj Pr-62/12-32,

a) – potvrđuje u dijelu u kojem je tužbeni zahtjev prihvaćen za isplatu bruto iznosa od 23.474,50 kn sa zateznim kamatama na pojedinačne iznose kao u izreci prvostupanjske presude (st. 1. alineja 1 do 9),

- potvrđuje u dijelu u kojem je preostali dio tužbenog zahtjeva odbijen (st. 2. izreke prvostupanjske presude).

b) – preinačava u dijelu u kojem je tužbeni zahtjev prihvaćen preko bruto iznosa od 23.474,50 kn tj. za iznos od 5.173,49 kn sa zateznim kamatama na pojedinačne iznose kao u izreci prvostupanjske presude (st. 1. alineja 10-12), tako da se taj dio tužbenog zahtjeva odbija.

- preinačava u odluci o trošku i rješava:

Nalaže se tuženiku da tužitelju plati parnični trošak u iznosu od 1.547,50 kn, u roku od 8 dana.“

Protiv drugostupanjske presude u dijelu kojim je potvrđena prvostupanjska presuda u odbijajućem dijelu (dio točke a) izreke) i protiv dijela drugostupanjske presude pod točkom b) izreke tužitelj je podnio reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku jer smatra da odluka u sporu ovisi o rješenju materijalnopravnog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predložio je reviziju prihvatiti, preinačiti pobijanu presudu i prihvatiti tužbeni zahtjev u cijelosti.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija tužitelja nije dopuštena.

Predmet spora je zahtjev tužitelja kao djelatne vojne osobe za isplatu neisplaćenih dodataka na plaću za prekovremeni rad, rad noću, subotama, nedjeljama, blagdanima i neradnim danima za razdoblje od studenog 2008. do svibnja 2010.

Prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev pozivom na odredbu čl. 14. Zakona o službi u oružanim snagama („Narodne novine“, broj 33/02, 175/03, 136/04 i 76/07 – dalje: ZSOS), čl. 39. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne novine“, broj 92/04) koji je bio na snazi u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. srpnja 2008. i čl. 44. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne novine“, broj 93/08) koji je na snazi od 31. srpnja 2008. do 2. kolovoza 2012. i tuženici naložio tužitelju za razdoblje od studenog 2008. do svibnja 2010. isplatiti iznos od 28.647,99 kuna bruto s pripadajućom zateznom kamatom tekućom na pojedine mjesečne iznose kako je to pobliže navedeno u izreci prvostupanjske presude. Nadalje, prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev i za razdoblje nakon 1. listopada 2009. i to za rad na terenu, ali je ocijenio da tužitelju ne pripadaju dodaci za dežurstvo i stražarsku službu jer se ti dodaci međusobno isključuju, niti dodaci za rad subotom i nedjeljom za vrijeme dežurstva ili stražarske službe jer su ti dodaci isključeni prema odredbama čl. VI. i čl. VII. Odluke o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika („Narodne novine“, broj 118/09).

Drugostupanjski sud je potvrdio prvostupanjsku presudu za iznos od 23.474,50 kuna za razdoblje do 1. listopada 2009., ali je preinačio prvostupanjsku presudu i odbio tužbeni zahtjev za razdoblje nakon 1. listopada 2009. jer je tužitelj u tom razdoblju prekovremene sate ostvario obavljajući stražarsku službu koja se prema čl. VIII. Odluke o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika („Narodne novine“, broj 118/09) ne smatra prekovremenim radom. Također je ocijenio da nakon 1. listopada 2009. nema mjesta primjeni općih propisa o radu i kolektivnog ugovora jer su nakon toga doneseni podzakonski akti kojima su uređena pitanja odmora, dopusta, rasporeda radnog vremena i dodataka na plaću.

Odredbom čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 i 148/11- dalje: ZPP) propisano je da u slučajevima u kojima stranke ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kako se to primjerice navodi u točkama 1. do 3. čl. 382. st. 2. ZPP.

Prema odredbi čl. 382. st. 3. ZPP u izvanrednoj reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

U konkretnom slučaju tužitelj postavlja pravna pitanja:

„1. Pripada li tužitelju kao djelatnoj vojnoj osobi nakon 1. listopada 2009. godine, pored isplate terenskog dodatka i dodatka za stražarsku službu, pravo na isplatu uvećane plaće za prekovremeni rad na terenu kada je ostvaren u trajanju duljem od punog radnog vremena, odnosno pravo na isplatu uvećane plaće za prekovremeni rad u stražarskoj službi kada je takav rad trajao dulje od propisanih najviše 12 sati dnevno?

2. Je li članak VIII Odluke o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika (NN 118/09) donesen te u primjeni sukladno tada važećim propisima višeg ranga (Zakona o službi u oružanim snagama RH, Zakonu o radu) s kojima mora biti u suglasju?“

Obrazlažući važnost prvog postavljenog pitanja tužitelj se pozvao na shvaćanje zauzeto u odluci ovoga suda broj Revr-983/10 od 18. rujna 2012. te na odluku Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-815/06 od 20. travnja 2006.

Iz obrazloženja odluke revizijskog suda broj Revr-983/10 od 18. rujna 2012. proizlazi da su tužbom u tom predmetu pravosudni policajci, zaposleni u Okružnom zatvoru u P., zahtijevali isplatu dodatka za posebne uvjete rada na prekovremene sate pri čemu je izraženo shvaćanje da tužiteljima u tom predmetu pripada pravo na dodatak iz čl. 39. Kolektivnog ugovora neovisno o ostalim dodacima na plaću, jer prava iz Kolektivnog ugovora ne isključuju pravo na ostale dodatke kao što su i dodaci iz izdanog rješenja.

U odluci Županijskog suda u Bjelovaru broj: Gž-815/06 od 20. travnja 2006., na koju se pozvao tužitelj, predmet spora je bio zahtjev vozača linijskog autobusnog prijevoza za isplatu naknade za prekovremeni rad koji je uz linijsku vožnju trajao dulje od 40 sati pri čemu su se tužitelji pozivali na Kolektivni ugovor tuženika i Pravilnik o radu tuženika.

Dakle, iz obrazloženja odluka na koje se tužitelj poziva u izvanrednoj reviziji proizlazi da je u tim odlukama riječ o različitoj činjeničnoj i pravnoj situaciji od one u konkretnom predmetu. Stoga pozivanje tužitelja na odluku ovoga suda broj Revr-983/10 od 18. rujna 2012. te na odluku Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-815/06 od 20. travnja 2006. ne predstavlja odgovarajući razlog zbog kojega bi u reviziji postavljana pravna pitanja bila važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Prema tome, revizija tužitelja nije dopuštena, pa je na temelju odredbe čl. 392.b st. 2. ZPP odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 1. ožujka 2017.

Predsjednik vijeća:

Željko Glušić, v.r.