Croatian Supreme Court allows claim for 7000 kn compensation for violation of right to trial within reasonable time.
Sintesi Legislator
Generato dall'IAThe Supreme Court of Croatia granted the applicant 7,000 kn in compensation for a violation of her right to a trial within a reasonable time. Although the applicant contributed to delays by failing to submit all evidence immediately, the court found the primary cause to be the inefficient conduct of the first-instance court over a seven-year period. Consequently, the court ruled that the constitutional right was infringed and ordered the state to pay the specified sum.
Regesto Legislator
Generato dall'IAčl. 27. st. 1. Zakona o sudovima; čl. 29. st. 1. Ustava: A party may claim compensation for a violation of the right to a trial within a reasonable time if the delay is primarily caused by the court's inefficient conduct, even if the party contributed to the delay.
Parole chiave
Generato dall'IADisposizioni normative citate
Generato dall'IATesto completo
Broj: Gzp 652/08-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sucu Đuri Sessi, u pravnoj stvari predlagateljice V. Š. iz Š., E., koju zastupa punomoćnica M. O., odvjetnica u Z., protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, Građansko-upravni odjel, Zagreb, radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, rješavajući o zahtjevu predlagateljice od 16. svibnja 2008., dana 29. lipnja 2009.,
r i j e š i o j e:
I. Predlagateljici V. Š. određuje se primjerena naknada u iznosu 7.000,00 kn (sedamtisućakuna).
II. Nalaže se Republici Hrvatskoj isplatiti primjerenu naknadu iz toč. I. izreke ovog rješenja u roku od 3 (tri) mjeseca od dana podnošenja zahtjeva predlagateljice Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.
Obrazloženje
Predlagateljica je 16. svibnja 2008. podnijela ovome sudu zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, na temelju odredbe čl. 27. st. 1. Zakona o sudovima ("Narodne novine", br. 150/05, 16/07 i 113/08, dalje: ZS), u kojem navodi da joj im je dugim trajanjem postupka povrijeđeno ustavno pravo na suđenje u razumnom roku u postupku, koji se u vrijeme podnošenja zahtjeva vodio pred Županijskim sudom u Zadru pod posl. br. Gž- 2495/06.
Zahtjev je osnovan.
Prema odredbi čl. 27. st. 1. ZS stranka u sudskom postupku koja smatra da nadležni sud nije odlučio u razumnom roku o njezinom pravu ili obvezi ili o sumnji ili optužbi za kažnjivo djelo, može neposredno višem sudu uputiti zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.
U provedenom postupku su na temelju navoda predlagateljice u zahtjevu, pregleda preslika spisa Općinskog suda u Pagu posl. br. P-111/01, očitovanja Županijskog suda u Zadru od 13. veljače 2009. i službene provjere kod Općinskog suda u Pagu utvrđene slijedeće pravno relevantne činjenice za odlučivanje o povredi prava predlagateljice na suđenje u razumnom roku, zajamčenog čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske (''Narodne novine'', br. 56/90, 135/97, 113/00 i 28/01, dalje: Ustav:
- predmetni parnični postupak pokrenut je 5. lipnja 2001. podnošenjem tužbe Općinskom sudu u Pagu pod posl. br. P-111/01, tužiteljice V. Š. (predlagateljica u ovom postupku), protiv tuženika Ž. V., radi isplate;
- podneskom od 1. listopada 2001. tužiteljica je molila da se ročište zakazano za 2. listopada 2001. održi u njenoj odsutnosti jer nije u mogućnosti pristupiti na isto ročište;
- na ročištu 2. listopada 2001. tuženik je usmeno iznio odgovor na tužbu i podnio protutužbu;
- na ročištu 13. studenoga 2001. tužiteljica-protutuženica je usmeno iznijela odgovor na protutužbu, tuženik-protutužitelj je usmeno iznio detaljniji odgovor na tužbu;
- podneskom od 23. siječnja 2002. tužiteljica-protutuženica je tražila odgodu ročišta zbog smrti njenog punomoćnika;
- ročište 24. siječnja 2001. odgođeno je za 30. travnja 2002. zbog nedolaska tužiteljice;
- na ročištu 30. travnja 2002. saslušane su parnične stranke te je tuženiku- protutužitelju naloženo dostaviti daljnje relevantne isprave;
- na ročištu 23. siječnja 2003. raspravljalo se o predmetu spora te su stranke dostavile daljnje relevantne isprave, a sud je strankama dodijelio rok od 15 dana za očitovanje;
- podneskom od 14. ožujka 2003. tužiteljica-protutuženica se očitovala na isprave dostavljene na prethodnom ročištu;
- na ročištu 15. rujna 2003. saslušan je svjedok M. Š. te je dopunski saslušan tuženik- protutužitelj, sud je tužiteljici-protutuženici naložio dostavu relevantnih podataka za predloženog svjedoka te je određeno izvođenje grafološkog vještačenja;
- podneskom od 2. listopada 2003. tužiteljica-protutuženica je dostavila dokaz o uplati predujma za vještačenje i ujedno dostavila zatražene podatke za svjedoka;
- na ročištu 10. studenoga 2005. određeno je izvođenje grafološkog vještačenja glede istinitosti potpisa na dostavljenoj ispravi, u kojem smislu je sud 10. studenoga 2005. donio rješenje;
- podneskom od 12. prosinca 2005. tužiteljica-protutuženica je jasnije odredila tužbeni zahtjev;
- sud je 16. siječnja 2006. zaprimio nalaz i mišljenje vještaka grafološke struke;
- ročište zakazano za 29. ožujka 2006. odgođeno je za 10. travnja 2006. zbog nemogućnosti pristupa tužiteljice-protutuženice;
- na ročištu 10. travnja 2006. određeno je novo vještačenje po vještaku grafološke struke te izvođenje vještačenja po vještaku graditeljske struke;
- na ročištu 24. srpnja 2006. utvrđeno je da tuženik-protutužitelj nije udovoljio pozivu suda za predujmljivanje troškova vještačenja pa je sud odustao od izvođenja vještačenja, saslušan je svjedok Ž. S. te je glavna rasprava zaključena i presuda objavljena na ročištu 4. kolovoza 2006.;
- protiv presude Općinskog suda u Pagu posl. br. P-111/01 od 4. kolovoza 2006., kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev i odbijen protutužbeni zahtjev, žalbu je 27. rujna 2006. podnio tuženik-protutužitelj;
- spis je 11. prosinca 2006. dostavljen Županijskom sudu u Zadru, koji je presudom posl. br. Gž-2495/06 od 8. rujna 2008. odbio žalbu tuženika-protutužitelja kao neosnovanu i potvrdio presudu Općinskog suda u Pagu posl. br. P-111/01 od 4. kolovoza 2006.;
- predmet je 30. rujna 2008. vraćen Općinskom sudu u Pagu;
- prijepis navedene drugostupanjske presude od 8. rujna 2008. dostavljen je tužiteljici po punomoćnici 27. listopada 2008.;
- protiv navedene drugostupanjske presude nije podnesena revizija.
Pravno relevantno razdoblje odlučno za ocjenu osnovanosti zahtjeva za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku smatra se, u pravilu, razdoblje od podnošenja tužbe pa do donošenja odluke o zahtjevu za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.
Stoga, pravno relevantno razdoblje u ovom predmetu započinje 5. lipnja 2001., kada je podnesena tužba, ali, budući je postupak pravomoćno završen, isto traje do 27. listopada 2008., kada je navedena drugostupanjska presuda dostavljena predlagateljici, što ukupno iznosi 7 godina, 4 mjeseca i 22 dana.
Dugotrajnost postupka, u konkretnom slučaju, posljedica je prije svega neučinkovitog i ne posve ažurnog postupanja Općinskog suda u Pagu. Naime, iako je sud prvog stupnja zakazivao ročišta u pravilnim vremenskim razmacima, zamjećuje se dulje razdoblje neopravdane neaktivnosti i to od ročišta 15. rujna 2003. do ročišta 10. studenoga 2005. (protek 2 godine i 2 mjeseca). Nadalje, iz navedenih utvrđenja glede radnji poduzetih u postupku, nameće se zaključak kako postupanje suda nije bilo dovoljno učinkovito. To stoga što je sud zakazao 11 ročišta, slijedom čega proizlazi da se sud nije u dovoljnoj mjeri povodio načelima koncentracije glavne rasprave (čl. 311. st. 2. Zakona o parničnom postupku - "Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 i 84/08, dalje: ZPP) i ekonomičnosti postupka (čl. 10. st. 1. ZPP), koja, ako ih se sud pridržava zadovoljavaju kriterije suđenja u razumnom roku.
Međutim, ovaj sud ocjenjuje da je i sama predlagateljica, kao tužiteljica-protutuženica u predmetnom parničnom postupku, svojim postupanjima i propustima pridonijela duljini trajanja postupka. To stoga što nije odmah u tužbi navela sve odlučne činjenice, niti je uz tužbu dostavila sve relevantne isprave kojima bi dokazala svoje navode (čl. 186. st. 1. ZPP), već je isto činila naknadno i u više navrata. Zamjećuje se da je na prijedlog tužiteljice ročište zakazano za 24. siječnja 2002. odgođeno za 30. travnja 2002., kao i da je ponovo na prijedlog tužiteljice ročište zakazano za 29. ožujka 2006. odgođeno za 10. travnja 2006. Stoga, predlagateljica svojim držanjem u parnici nije u dovoljnoj mjeri pokazala nastojanje da se postupak provede bez odugovlačenja i u razumnom roku.
Iz spisa predmeta razvidno je da je riječ o složenom postupku u kojem su radi utvrđenja spornih činjenica ponuđene mnogobrojne isprave, izvedeno je saslušanje svjedoka, saslušane su parnične stranke te je tuženik-protutužitelj i dopunski saslušan, u postupku je podnijeta i protutužbu o kojoj je također valjalo raspraviti i odlučiti. Međutim, iako je sud trebao ispitati opsežan dokazni materijal, tako utvrđena složenost ne opravdava duljinu postupka u sedmogodišnjem trajanju.
Slijedom navedenog, a imajući na umu duljinu sudskog postupka u navedenom pravno relevantnom razdoblju, koje je posljedica, u pretežitom dijelu, neučinkovitog i neažurnog postupanja Općinskog suda u Pagu, Vrhovni sud Republike Hrvatske nalazi da je predlagateljici povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku, zajamčeno odredbom čl. 29. st. 1. Ustava.
Visinu naknade zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku ovaj sud je utvrdio u iznosu 7.000,00 kn, imajući na umu sve relevantne okolnosti konkretnog slučaja, a poglavito doprinos predlagateljice i složenost postupka, kao i činjenicu da je postupak pravomoćno završen, uz istovremeno uzimanje u obzir socijalnih prilika te opće poznatih složenih i teških gospodarskih prilika u Republici Hrvatskoj.
Stoga je temeljem odredbe čl. 28. st. 1. i 2. ZS odlučeno kao u izreci ovog rješenja.
U Zagrebu, 29. lipnja 2009.
Sudac:
Đuro Sessa, v.r.
Pouka o pravnom lijeku:
Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može podnijeti ustavna tužba.