Criminal appeal dismissed; Supreme Court upheld first-instance conviction for drug abuse based on witness testimony and sentencing guidelines.
Sintesi Legislator
Generato dall'IAThe Supreme Court of Croatia dismissed the appellant's appeal against the first-instance conviction for drug abuse, confirming the original sentence of two years in prison. The appellant argued that the court incorrectly evaluated witness credibility and misidentified facts regarding the frequency of drug sharing, while the prosecution contended the evidence was sufficient. The court rejected these claims, noting the witness's consistent statements at trial and properly weighing aggravating and mitigating circumstances to determine the appropriate penalty.
Regesto Legislator
Generato dall'IAČl. 379. ZKP; Čl. 387. ZKP; Čl. 173. KZ; Čl. 60. KZ; Čl. 50. KZ: The court of appeal must reject an appeal as unfounded when the first-instance court correctly assessed witness testimony and factually established the elements of the crime, and when the imposed sentence is proportionate to the social danger and the offender's personal circumstances.
Parole chiave
Generato dall'IADisposizioni normative citate
Generato dall'IATesto completo
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: I Kž 355/01-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Milana Gudelja, kao predsjednika vijeća, te mr. Branka Zmajevića, Katice Jelić, Ante Potrebice i Josipa Budinskog, kao članova vijeća i tajnice u vijeću – sudske savjetnice Snježane Mrkoci, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. A. K. zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ, odlučujući o žalbi optuženog podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Splitu od 1. ožujka 2001. godine, br. K 139/00, u sjednici održanoj 8. kolovoza 2001. godine, u prisutnosti zamjenika državnog odvjetnika Republike Hrvatske Radovana Šanteka,
p r e s u d i o j e :
Odbija se žalba opt. A. K. kao neosnovana i potvrđuje presuda suda prvog stupnja.
Obrazloženje
Županijski sud u Splitu proglasio je krivim opt. A. K. zbog dva kaznena djela zlouporabe opojnih droga i to iz čl. 173. st. 2. KZ i za to djelo mu utvrdio kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i deset mjeseci, te iz čl. 173. st. 5. KZ i za to djelo mu utvrdio kaznu zatvora u trajanju od tri mjeseca, te primjenom čl. 60. st. 1. i 2. c. KZ izrekao mu jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od dvije godine.
Protiv te presude žalbu je podnio optuženi u odnosu na djelo opisano pod toč. 1 izreke (čl. 173. st. 2. KZ) zbog odluke o kazni, a u odnosu na djelo pod toč. 2 (čl. 173. st. 5. KZ) zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i u odnosu na kazneno djelo pod toč. 2 optuženi oslobodi od optužbe, a za djelo pod toč. 1 blaže kazni.
Državni odvjetnik Republike Hrvatske, predložio je da se žalba optuženog odbije kao neosnovana.
Žalba nije osnovana.
I Kž 355/01-4
Nije u pravu optuženi kada se žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja u odnosu na djelo pod toč. 2 izreke presude.
Optuženi navodi da sud prvog stupnja nije pravilno cijenio pouzdanost i vjerodostojnost iskaza svjedoka A. B., na iskazu kojeg svjedoka sud temelji presudu. Taj svjedok, ističe se u žalbi, u više navrata mijenjao je iskaz, da bi tek prilikom suočenja sa optuženim iskazao istinu, navodeći da su on i optuženi zajedno sakupili novac, kupili heroin, podijelili ga i zajedno konzumirali. Nelogičan je zaključak suda, tvrdi se u žalbi, da bi optuženi koji nema niti sredstava za život častio drogom svjedoka. Postupak suda kad je ponovno nakon suočenja saslušavao svjedoka u stvari je prisila na svjedoka da on neosnovano tereti optuženog.
Protivno navodima žalbe u ocjeni iskaza svjedoka B. nema nedostataka i propusta, koji bi uzrokovali pogrešno utvrđenje odlučnih činjenica. Pri ocjeni iskaza svjedoka B., sud se je prije svega, pravilno rukovodio većim dijelom njegovog kazivanja, naime, svjedok je ispitan nekoliko puta, te u istražnom postupku potvrdio navode optužnice iznoseći, da ga je u dva-tri navrata optuženi "počastio" drogom, opisujući pri tome detaljno kada je to bilo i kako je drogu optuženi prethodne večeri kupio. Na glavnoj raspravi svjedok ponavlja ranije navode i tvrdi da je to bilo u pet-šest navrata, što u bitnom nije različito od njegovog ranijeg kazivanja. Odstupanju svjedoka od toga iskaza, prilikom suočenja, žalba daje značaj koji takav iskaz svjedoka nema. Naime, svjedok odmah poslije suočenja upitan na razlike u kazivanju ponavlja svoje ranije iskaze, da je od optuženog bio "čašćen" drogom i to u dva do tri navrata. Takova nedosljednost u iskazivanju svjedoka kod suočenja sa optuženim, očito je rezultat želje svjedoka da pomogne optuženom u tijeku postupka, a kako je to sam svjedok odmah objasnio.
S pravom, dakle, sud utvrđuje da je optuženi u dva do tri navrata dao svjedoku drogu na uživanje, te osnovano utvrđuje, da je time optuženi ostvario sve bitne elemente kaznenog djela iz čl. 173. st. 5. KZ.
Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti (čl. 379. ZKP) ovaj sud drugog stupnja nije našao da bi bile počinjene bitne povrede odredaba kaznenog postupka ili pak povrede kaznenog zakona na štetu optuženog.
Optuženi nije u pravu niti kada se žali zbog odluke suda o kazni.
Pravilno je sud, prije svega, utvrdio činjenice kao osnov za odluku o kazni, pa je tako kao otegotnom optuženom uzeo u obzir, da je neposredno prije izvršenja ovih djela bio suđen zbog istovrsnog kaznenog djela, na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine. Ta okolnost uz činjenicu, da su ovakova kaznena djela, u porastu na području Grada Splita doista djeluje kao otegotna okolnost.
Kao značajnu olakotnu okolnost sud je cijenio optuženom njegove obiteljske prilike, njegov nedvojbeno težak životni put, kao i činjenicu da je bio sudionik Domovinskog rata, te kao posebno olakotnu okolnost priznanje jednog kaznenog djela. Sve okolnosti značajne za odmjeravanje kazne sud je pravilno supsumirao pod zakon, te ih vrednovao na način da je optuženom pravilno utvrdio kaznenu za svako pojedino djelo i izrekao jedinstvenu kaznu
I Kž 355/01-4
zatvora u trajanju od dvije godine, koja kazna je primjerena društvenoj opasnosti djela, te ličnosti optuženog i ta će kazna ostvariti svrhu kažnjavanja iz čl. 50. KZ.
Pored svega naprijed navedenog trebalo je temeljem čl. 387. ZKP žalbu optuženog odbiti kao neosnovanu.
U Zagrebu, 8. kolovoza 2001. godine
Zapisničar:
Predsjednik vijeća:
Snježana Mrkoci, v.r.
Milan Gudelj, v.r.