Croatian Supreme Court dismisses appeal as inadmissible due to insufficient value and lack of specific legal question.
Sintesi Legislator
Generato dall'IAThe Supreme Court of Croatia dismissed the plaintiff's appeal as inadmissible because the disputed claim value fell below the statutory threshold for review. Although the plaintiff argued that lower courts misapplied substantive law regarding damages and procedural costs, the court found no specific legal question was identified. Consequently, the appeal was rejected under the Civil Procedure Act for failing to meet the requirements for both monetary and exceptional review.
Regesto Legislator
Generato dall'IAčl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP; čl. 382. st. 2. ZPP; čl. 392. st. 1. ZPP: An appeal is inadmissible if the disputed value does not exceed the statutory limit and the applicant fails to specify a distinct legal question of general importance.
Parole chiave
Generato dall'IADisposizioni normative citate
Generato dall'IATesto completo
Broj: Rev 807/09-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sucu dr. sc. Ivanu Kaladiću, u pravnoj stvari tužiteljice M. G. iz G., koju zastupa punomoćnik A. B., odvjetnik u R., protiv tuženika J. o. d.d. – Filijale G., koga zastupaju punomoćnici odvjetnici Odvjetničkog društva G. & P. u Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Gospiću posl. br. Gž-73/09-2 od 5. ožujka 2009., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Gospiću posl. br. P-30/06-76 od 23. prosinca 2008., dana 17. studenog 2011.,
r i j e š i o j e:
Revizija tužiteljice odbacuje se kao nedopuštena.
Obrazloženje
Prvostupanjskom presudom obvezan je tuženik platiti tužiteljici na ime naknade nematerijalne štete 4.000,00 kn sa zateznim kamatama, a preostali dio tužbenog zahtjeva je odbijen, te je tužiteljica dužna tuženiku naknaditi parnične troškove u iznosu 17.153,21 kn. Drugostupanjskom presudom odbijene su žalbe stranaka kao neosnovane i potvrđena prvostupanjska presuda.
Protiv drugostupanjske presude u dijelu u kojem je tužbeni zahtjev djelomično odbijen pravovremenu i potpunu reviziju izjavila je tužiteljica pozivom na čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03 i 84/08 – dalje: ZPP), s prijedlogom da se nižestupanjske presude ukinu i predmet vrati drugostupanjskom ili prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
U odgovoru na reviziju tuženik je osporio osnovanost revizijskih navoda i predložio da se revizija odbaci kao nedopuštena ili odbije kao neosnovana.
Revizija nije dopuštena.
Prema odredbi čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 100.000,00 kn.
S obzirom da je tužiteljica istaknula konačni tužbeni zahtjev za isplatu naknade štete u iznosu od 18.344,32 kn sa zateznim kamatama, a nižestupanjski sudovi su odbili tužbeni zahtjev preko iznosa od 4.000,00 kn sa zateznim kamatama, vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude iznosi 14.344,32 kn.
Stoga revizija nije dopuštena prema navedenoj zakonskoj odredbi.
Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi st. 1. toga članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.
U smislu odredbe čl. 382. st. 3. ZPP u reviziji iz st. 2. toga članka stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela i izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.
Tužiteljica je u reviziji istaknula: „Prvostupanjski sud i drugostupanjski sud su zauzeli pogrešno shvaćanje o postupovnopravnom pitanju i materijalnopravnom pitanju koje se pojavilo u predmetnom slučaju, kao i materijalnopravnom pitanju u pogledu troškova postupka, slijedom čega je tužiteljica kao revident mišljenja da bi jedinstvena primjena Zakona osigurala ravnopravnost građana, a što je važno zbog relativno čestih sličnih situacija u postupcima radi naknade štete.“
Tužiteljica u reviziji međutim nije određeno naznačila pravno pitanje u smislu čl. 382. st. 2. ZPP, a njezina revizija se svodi na obrazlaganje nepravilne primjene materijalnog prava i nepravilne odluke o parničnim troškovima.
Podnesena revizija ne ispunjava uvjete iz čl. 382. st. 2. ZPP, pa nije dopuštena niti prema toj zakonskoj odredbi.
Stoga je valjalo reviziju odbaciti kao nedopuštenu (čl. 392. st. 1. ZPP).
U Zagrebu, 17. studenog 2011.
Sudac:
dr. sc. Ivan Kaladić, v.r.