Supreme Court dismisses prisoner's extraordinary review request citing no legal violation and factual error.
Sintesi Legislator
Generato dall'IAThe Supreme Court of Croatia dismissed the convicted defendant's request for extraordinary review of his final criminal judgment. The defendant argued that the lower courts violated criminal procedure and applied the wrong law regarding traffic offenses, claiming a more lenient statute should have been applied. The court rejected these claims, finding that the defendant's arguments essentially challenged the factual findings of the trial rather than establishing a legal violation, and noted that the second-instance court had already fully addressed his appeal grounds.
Regesto Legislator
Generato dall'IAčl. 408. u svezi čl. 416. ZKP/93; čl. 414. toč. 1. i čl. 414. toč. 3. ZKP/93; Extraordinary review requests are inadmissible when they merely reiterate appeal arguments already decided or fail to prove a substantive violation of criminal law or procedure.
Parole chiave
Generato dall'IADisposizioni normative citate
Generato dall'IATesto completo
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: III-Kr-95/1999-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Katice Jelić, kao predsjednice vijeća, te Senke Klarić-Baranović i Zlate Lipnjak-Bosanac, kao članova vijeća i tajnice u vijeću, sudske savjetnice Jasmine Dolmagić kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv os. M. P. zbog kaznenog djela iz čl. 272. st. 3. u svezi st. 1. KZ, odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude što je čine presuda Općinskog suda u Varaždinu br. K-63/98 od 07. rujna 1998. godine i presuda Županijskog suda u Varaždinu br. Kž-266/98 od 22. prosinca 1998. godine, u sjednici održanoj 10. svibnja 2001.
p r e s u d i o je:
Odbija se kao neosnovan zahtjev osuđenika M.P. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.
Obrazloženje
Pravomoćnom presudom Općinskog suda u Varaždinu br. K-63/98 od 07. rujna 1998. godine koja je preinačena u odluci o kazni presudom Županijskog suda u Varaždinu br. Kž- 266/98 od 22. prosinca 1998. godine opt. M.P. proglašen je krivim zbog kaznenog djela iz čl. 272. st. 3. u svezi st. 1. KZ, te osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine a izrečena mu je i sigurnosna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije za vrijeme od 2 (dvije) godine.
Protiv te pravomoćne presude osuđenik je podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude zbog povrede kaznenog zakona iz čl. 427. toč. 1. ZKP-a u svezi čl. 368. toč. 4. ZKP/97, a zapravo zbog povrede kaznenog zakona iz čl. 414. toč. 1 u svezi čl. 355. toč. 4. ZKP/93 te zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 421. toč. 3. ZKP/97, a u stvari zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 414. toč. 3. ZKP/93, te je predložio, da se presude suda prvog i drugog stupnja ukinu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
Državni odvjetnik Republike Hrvatske u svom odgovoru na zahtjev osuđenika je predložio, da se zahtjev odbije kao neosnovan.
Zahtjev nije osnovan.
Iako osuđenik, u okviru povrede kaznenog zakona iz čl. 355. toč. 4. ZKP/93 ističe, da u konkretnom slučaju on nije mogao biti proglašen krivim zbog kaznenog djela iz čl. 272. st.
3. KZ budući da taj zakon u odnosu na zakon koji je vrijedio u vrijeme počinjenja kaznenog djela nije blaži, već da je za slučaj, da je on zaista kriv za prometnu nesreću, mogao biti oglašen krivim jedino za kazneno djelo iz čl. 272. st. 4. KZ-a, očito je, da se s obzirom na navedeno kao i ostali sadržaj podnesenog zahtjeva, istim u stvari pobija pravilnost činjeničnog stanja utvrđenog citiranom pravomoćnom presudom, a ne povreda zakona.
To se odnosi kako na pitanje pravilnosti zaključaka i razloga suda u pogledu subjektivne strane inkriminiranog kaznenog djela tj. je li osuđenik, postupajući na način opisan u izreci presude suda prvog stupnja bio svjestan, da uslijed svoje alkoholiziranosti, može počiniti kazneno djelo i je li na isto pristao, tako i u odnosu na okolnosti vezane za odmjeravanje kazne. Međutim, kada je optuženik bio terećen da je skrivio prometnu nesreću pod utjecajem alkohola i time počinio kazneno djelo iz čl. 161. st. 2. u svezi čl 156. st. 1. KZRH, i sudovi takovu optužnicu prihvatili, onda su ispravno postupili kada su optuženika zbog primjene blažeg zakona, oglasili krivim za kazneno djelo iz čl. 272. st. 3. KZ, jer je za to kazneno djelo u odnosu na čl. 161. st. 2. u svezi čl. 156. st. 1. KZRH, po zakonu propisana i blaža kazna (od jedne do 10 godina).
Kako, prema sadržaju odredbe čl. 414. ZKP-a, kao osnov za podnošenje ovog izvanrednog pravnog lijeka nije predviđeno isticanje prigovora pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, to zahtjev osuđenika u izraženom pravcu nije osnovan. To se isto odnosi i na daljnji prigovor u zahtjevu osuđenika da sudovi pri odmjeravanju kazne nisu dovoljno cijenili brojne olakotne okolnosti na njegovoj strani odnosno, da su mu zbog izmjene u kaznenom zakonodavstvu i primjenu blažeg zakona, makar i čl. 272. st. 3. KZ-a, trebali izreći uvjetnu osudu.
K tomu, sadržaj zahtjeva za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude je gotovo identičan sa žalbom osuđenika koju je on podnio na presudu suda prvog stupnja i kojom se zahtijevala preocjena provedenih dokaza, a na te je žalbene navode sud drugog stupnja u obrazloženju svoje presude u cijelosti odgovorio, a dao je i ocjenu iskaza svjedoka Z.K. i prometnog vještaka. Stoga nije povrijeđeno pravo obrane u žalbenom postupku pa nije učinjena ni bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 414. toč. 3. ZKP/93.
Prema tomu, kako nisu ostvarene povrede kaznenog zakona na kojeg se poziva osuđenik u svom zahtjevu, trebalo je na temelju čl. 408. u svezi čl. 416. ZKP/93 isti odbiti kao neosnovan.
U Zagrebu, 10. svibnja 2001.
Zapisničar:
Predsjednik vijeća:
Jasmina Dolmagić, v. r.
Katica Jelić, v. r.