Legislator Giurisprudenza & Legislazione
Povrv-691/2024-4 Generato dall'IA

Insurance premium claim dismissed due to statute of limitations; unfair contract terms rejected as clear and consumer status unproven.

Numero d'incarto Povrv-691/2024-4
Autorità giudiziaria
Giurisdizione Croazia (HR)
Data della decisione
Esito del giudizio Parzialmente accolto (Partially Allowed)

Sintesi Legislator

Generato dall'IA

The court dismissed the plaintiff's enforcement request for unpaid insurance premiums because the statute of limitations had expired for the majority of the claimed period. While the defendant argued unfair contract terms and lack of service, the court found the contract clauses clear and the plaintiff failed to prove the defendant was a business entity or that individual negotiations occurred. Consequently, only the final monthly premium was allowed as it was claimed within the limitation period, while the rest was rejected.

Regesto Legislator

Generato dall'IA

Zakon o zaštiti potrošača čl. 5, st. 1. točka 15.; čl. 49.; čl. 52.: The statute of limitations bars claims for unpaid premiums after three years; unfair contract terms are not presumed if clauses are clear, understandable, and visible, and the consumer status must be proven by the party claiming it.

Parole chiave

Generato dall'IA
statute of limitations insurance premium unfair contract terms consumer protection enforcement proceedings standard form contract burden of proof

Disposizioni normative citate

Generato dall'IA
Zakon o zaštiti potrošača čl. 5, st. 1. točka 15.
Zakon o zaštiti potrošača čl. 49.
Zakon o zaštiti potrošača čl. 52.
Zakon o dobrovoljnom zdravstvenom osiguranju čl. 11-16

Ti chiedi come si applica questa sentenza alla tua fattispecie?

Analizza questa decisione insieme alla legislazione federale e cantonale, ai commentari e alla giurisprudenza successiva in Legislator AI.

Apri in Legislator →

Testo completo

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Povrv-691/2024-4

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, sudac toga suda Nikola Raguz kao sudac pojedinac u pravnoj stvari tužitelja Croatia osiguranja d.d. iz Zagreba, Jagićeva 33, OIB: 26187994862, protiv tuženika MŠ iz [adresa], OIB. 66442372699, radi isplate, dana 11. srpnja 2025 godine,

p r e s u d i o j e

I Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na osnovi vjerodostojne isprave poslovni broj UPP/OS-Ovrv-1319/2023 od 4. siječnja 2024. godine javnog bilježnika Ljiljane Vodopija Čengić iz Zagreba kojim se nalaže tuženiku MŠ namiriti tražbinu tužitelju Croatia osiguranje d.d u svoti od 248,92 eura sa zateznim kamatama od 6. srpnja 2021. godine do isplate te naknaditi nastale troškove ovršnog postupka od 25,00 eura s zateznim kamatama od 4. siječnja 2024. godine do isplate, u roku 8 dana.

Obrazloženje

Tužitelj u prijedlogu za ovrhu, sada tužbi od 30. studenog 2023. godine tvrdi da mu tuženik, s kojim je zaključio policu dopunskog zdravstvenog osiguranja od 10. svibnja 2016. godine do otkaza broj 389791092955, uz godišnju premiju od 804,00 kn u mjesečnim obrocima od 8,89 eura duguje 248,92 eura za razdoblje od 10. svibnja 2016. godine do 10. svibnja 2017. godine, te za razdoblje od 10. svibnja 2017. godine do 10. rujna 2017. godine, budući da je podmirio samo 16 mjesečnih obroka ili 142,28 eura te po predmetnoj polici tuženik prijavio 29 šteta koje je tužitelj isplatio i nadalje navodi da je 13. prosinca 2019. godine dostavio obavijest tuženiku o dospjelosti premije osiguranja pa kako tuženik nije podmirio dug, ugovor je raskinut 10. siječnja 2020. godine i još navodi da je pokretanjem ovršnog postupka prekinuta zastara te počinje teći iznova, a javni bilježnik Ljiljana Vodopija Čengić iz Zagreba je 4. siječnja 2024. godine donijela rješenje o ovrsi na osnovi vjerodostojne isprave poslovni broj UPP/OS-Ovrv-1319/2023 kojim se nalaže tuženiku MŠ namiriti tražbinu tužitelju Croatia osiguranje d.d u svoti od 248,92 eura sa zateznim kamatama od 6. srpnja 2021. godine do isplate te naknaditi nastale troškove ovršnog postupka od 25,00 eura s zateznim kamatama od 4. siječnja 2024. godine do isplate, u roku 8 dana.

Tuženik u prigovoru, sada odgovoru na tužbu od 1. veljače 2024. godine poriče da bi bio u poslovnom odnosu s tužiteljem niti mu je tuženik pružio bilo kakvu uslugu, a usluge koje su postojale između stranaka su prestale više godina jer je obavijestio tužitelja da ne želi tu uslugu, budući nije pružio nikakvu uslugu, prigovara zastari, smatra da tužitelj nije dokazao osnovu i visinu tražbine niti ugovornog odnosa i kakvu bi uslugu pružio tuženiku, smatra da su ugovorne odredbe nepoštene, te predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

Ovosudnim rješenjem poslovni broj Povrv-691/2024 od 9. listopada 2024. . godine je stavljeno izvan snage predmetno rješenje o ovrsi istog javnog bilježnika u dijelu u kojem je određena ovrha i ukinute su provedene radnje, a postupak se nastavlja kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

Sud je proveo dokaz uvidom u pregled otvorenih stavaka, račun broj 7351/1, pregled fakturirane i naplaćene premije po predmetnoj polici, policu dopunskog zdravstvenog osiguranja broj [broj iskaznice zdravstvenog osiguranja], potvrdu o plaćanju na 67,00 kuna 10. svibnja 2016. godine, račun broj 791175247/17 , 791175248/17, 79175250/17, 791175251/17, 791175252/17, 791175253/17, 791175254/17, 791144450/18, 791144451/18, 791144452/18, 791144453/18, 791144454/18, 791144456/18, 791144456/18, 791144457/18, 791144458/18, 791144459/18, 791144460/18, 791144461/18, 791219442/19, 791219442/19, 791219443/19, 791219444/19, 791219445/19, 791219446/19, 791219447/19, 791219448/19, 791219449/19, Opće uvjete dopunskog zdravstvenog osiguranja, predmet šteta po polici, obavijest o dospjelosti premije osiguranja.

Tužbeni zahtjev nije osnovan.

Prijeporno je jesu li parnične stranke u ugovornom odnosu.

Uvidom u policu dopunskog zdravstvenog osiguranja broj [broj iskaznice zdravstvenog osiguranja], je utvrđeno da su parnične stranke 10.svibnja 2016. godine sklopile ugovor o dopunskom zdravstvenom osiguranju koji počinje teče toga dana i traje do otkaza s akontacijom premije od 67,00 kuna, a godišnja iznosi 804,00 kune i plaća se godišnje u 12 obroka i dospijevaju do 10- tog u mjesecu svake godine, koju policu je potpisala tužena kao ugovaratelj, a nije predložila nikakav dokaz kojim bi osporila valjanost toga potpisa, dočim je uvidom u potvrdu o plaćanju od 10. svibnja 2016. godine utvrđeno da je platila 67,00 kn akontacije premije, dočim opet tužena nije predložila nikakav dokaz o suprotnom temeljem čega sud utvrđuje da stranke jesu sklopile predmetni ugovor o osiguranju.

Također je utvrđeno da je polica osiguranja u tužiteljevim poslovnim prostorijama u Zaprešiću, slijedom čega se ne primjenjuju odredbe Zakona o zaštiti potrošača o sklapanju ugovora izvan poslovnih prostorija i ugovora na daljinu, tj. odredbe čl. 57-94 istog Zakona ( NN 41/14 – 14/19), koju treba primijeniti u vrijeme sklapanja ugovora.

Nadalje uvidom u pregled šteta po navedenoj polici utvrđeno da je tužitelj po njoj isplatio ukupno 1.061,50 kn, a tužena je predlaže dokaze o suprotnom slijedom čega je sud ocijenio tužiteljev navod da je likvidirao i isplatio 29 šteta kao osnovan.

Zatim je pitanje je li predmetni ugovor raskinut.

Tužena u odgovoru na tužbu tvrdi da nije ni u kakvom poslovnom odnosu s tužiteljem, a usluge koje su postojale među parničnim strankama su prestale prije više godina njenom obaviješću tužitelju da ne želi njegove usluge, što ničim ne dokazuje, a kako je člankom 16. st. 1 Općih uvjeta dopunskog zdravstvenog osiguranja ugovoren pisani put raskida ugovora, to je tužena bila dokazati da je raskinula ugovor na taj način, što nije učinila.

S druge strane, tužitelj je dostavio obavijest o dospjelosti premije osiguranja od 24. lipnja 2020. godine kojim je tuženiku ostavio rok od 30 dana od dostave obavijesti radi namirenja te tražbine ili će biti prisiljen tužitelj naplatiti dospjeli dug i raskinuti ugovor o osiguranju sukladno odredbi čl. 937, st. 3. ZOO-a.

No, odredbom čl. 937, st. 3. Zakona o obveznim odnosima (NN 25/05 – 155/23), ugovor o osiguranju prestaje po samom zakonu nakon isteka roka od 30 dana od kada je ugovaratelju osiguranja uručeno preporučeno pismo osiguratelja s obaviješću o dospjelosti premije.

No, ovdje tužitelj nije dostavio dokaz da bi tuženiku poslao obavijest o dospjelosti premije osiguranja preporučenim pismom, a nije ni dostavio dokaz o uručenju te obavijesti tuženiku, kao što nema dokaza ni da je tužitelj raskinuo ovaj ugovor izjavom kako je naveo u toj obavijesti.

Kako je razvidno iz same obavijesti o dospjelosti premije osiguranja, ona je izdana 24. lipnja 2020. godine, dočim tužitelj u tužbi tvrdi da ju je dostavio 13. prosinca 2019. godine, slijedom čega ovaj njegov činjenični navod nije osnovan.

Uvidom u policu osiguranja s općim uvjetima je utvrđeno da nije ugovoreno ispunjenje ugovora kao bitan sastojak te se podredno primjenjuju odredbe čl, 362 , st. 1. 2. i 3. u svezi s odredbom čl. 361, st. 3. istog Zakona, na osnovi kojih bi nastupio raskid ugovora po samom zakonu, ako tuženik u naknadnom roku koji mu je ostavio tužitelj ne ispuni ugovornu obvezu.

No, kako je već obrazloženo, tužitelj je dokazao samo da je izdao obavijest o dospjelosti premije osiguranja 24. lipnja 2020. godine, a i ne da je istu obavijest dostavio preporučenim pismom tuženiku, kao što nije dokazao niti da je naknadno izjavio da raskida ugovor i da je tu izjavu dostavio tuženiku na bilo koji način, slijedom čega sud ocjenjuje, da tužitelj, na kojem je dokazni teret, nije dokazao da je postupao zakonito sukladno odredbi čl. 937, st 3. u svezi s odredbama čl. 362, i čl. 361, st. 3. istog Zakona, slijedom čega sud nadalje ocjenjuje da tužitelj nije dokazao da je raskinut predmetni ugovor s njegove strane ili da je ugovor prestao po samom zakonu, unatoč tomu što nedvojbeno tuženik nije ispunio svoju obvezu plaćanja premije u utuženom razdoblju.

Zatim je prijeporan prigovor zastare.

Kako je uvidom u policu osiguranja utvrđeno da je ugovoreno mjesečno plaćanje jednogodišnje premije u jednakim mjesečnim obrocima ovdje treba primijeniti čl. 226, st. 1. istog Zakona tj. riječ je o povremenim tražbinama.

Nije prijeporno da tužitelj zahtijeva plaćanje neplaćenih mjesečnih obroka koji su dospjeli od 12. svibnja 2017. godine do 1. prosinca 2019. godine sukladno navedenim računima, kako je to sam naveo u tužbi, tj. podnesku od 5. studenog 2024. godine.

Budući je tužba podnesena 30. studenog 2023. godine, sud ocjenjuje da su svi ti obroci utuženi nakon isteka zastarnog roka od 3 godine, sve do predzadnjeg računa koji dospijeva 12. studenog 2019. godine, jer je zadnji dan ovoga trogodišnjeg zastarnog roka za utuženje istekao 12. studenog 2023. godine, slijedom čega je osnovan prigovor zastare u tom dijelu i taj dio tužbenog zahtjeva je odbijen.

Jedino je zadnji obrok od 8,89 kn dospio 11. prosinca 2019. godine te ovaj trogodišnji zastarni rok istječe 11. prosinca 2023. godine, te je tužba u tom dijelu podnesena pravodobno. No, tužitelj ne zahtijeva ovaj zadnji obrok kao neplaćenu mjesečnu premiju, već je zahtijeva zbog raskida ugovora koji nije dokazao, dočim je sud vezan činjeničnim navodima te je odbijen i taj dio tužbenoga zahtjeva.

U odnosu na tuženikove navode o nepoštenosti ugovornih odredaba, treba reći da tuženik jest potrošač sukladno odredbi čl. 5, st. 1. točka 15. Zakona o zaštiti potrošača jer je fizička osoba koja je sklopila ovaj posao na tržištu, a nema dokaza da je riječ o njenoj trgovačkoj, poslovnoj ili profesionalnoj djelatnosti, što je dužan dokazati tužitelj, a nije to učinio, dočim je na osnovi iste zakonske odredbe točka 26. tužitelj trgovac, jer je sklopio ovaj pravni posao u okviru svoje poslovne djelatnosti tj. osiguranja.

U odnosu na pojedinačno pregovaranje treba primijeniti odredbu čl. 49, istog Zakona o zaštiti potrošača.

Ova polica osiguranja je sklopljena na osnovi obrasca koji je unaprijed formulirao tužitelj kao trgovac pa se smatra da se o njoj nije pojedinačno pregovaralo i zbog toga tuženik kao potrošač nema utjecaja na sadržaj toga ugovora jer je riječ o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru tužiteljevom te je upravo tužiitelj dužan dokazati da se o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo sukladno odredbi čl. 49, st. 2. i 4. istog Zakona što nije učinio.

No primjenom odredbe čl. 52, istog Zakona nije dopušteno procjenjivati je su li ugovorne odredbe o predmetu ugovora i primjerenosti cijene poštene, ako su te odredbe jasne. lako razumljive i uočljive. U ovom slučaju sud ocjenjuje da su ugovorne odredbe o predmetu ugovora i primjerenosti cijene poštene jer su jasno napisane, lako razumljive i uočljive, obzirom da je predmet ugovora jasno napisan velikim slovima tj da je riječ o polici dopunskog zdravstvenog osiguranja, a isto to vrijedi i za brojke tj. ugovorenu cijenu, tim više što je riječ o ugovaranju posla sukladno odredbama čl, 11- 16 Zakona o dobrovoljnom zdravstvenom osiguranju NN 85/06 23/23).

Slijedom toga sud ocjenjuje da tuženik nije dokazao nepoštenost cijelog ugovora o dopunskom zdravstvenom osiguranju, a niti pojedine ugovorne odredbe , jer ni sam ne pravi da bi neka ugovorna odredba, posebice ona o cijeni police osiguranja tj. premiji osiguranja bila nepoštena i zbog kojeg razloga, tim više što je uvidom u pregled šteta po toj polici osiguranja utvrđeno da ju je koristio.

U Zagrebu, dana 11. srpnja 2025. godine

Sudac

Nikola Raguz

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka može uložiti žalbu Županijskom sudu u roku 15 dana dostave prijepisa. Žalba se podnosi u tri primjerka putem ovoga suda, a može biti pobijana zbog bitne povrjede odredaba parničnog postupka iz čl.354, st.2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354, st. 2. točke 3. ovog Zakona i pogrješne primjene materijalnog prava.

DNA

- tužitelju

- tuženiku