Legislator Giurisprudenza & Legislazione
Revt-124/2015-2 Generato dall'IA

Supreme Court dismisses appeal as inadmissible because the legal question lacks uniform application precedent.

Numero d'incarto Revt-124/2015-2
Autorità giudiziaria
Giurisdizione Croazia (HR)
Data della decisione
Esito del giudizio Respinto (Dismissed)

Sintesi Legislator

Generato dall'IA

The Supreme Court of Croatia dismissed the defendant's appeal as inadmissible, ruling that the specific legal question raised did not meet the threshold for a uniform application review. The defendant argued that a pharmacy organized as an institution should be exempt from the forest fee, citing conflicting lower court decisions and constitutional rulings. The court determined that the cited precedents involved different factual and legal circumstances and did not establish a contradictory practice requiring Supreme Court intervention.

Regesto Legislator

Generato dall'IA

čl. 382. st. 2. toč. 1. ZPP; čl. 392.b) st. 3. ZPP: An appeal is inadmissible if the raised legal question does not concern a practice requiring uniform application of the law, as established by conflicting decisions in the same legal situation.

Parole chiave

Generato dall'IA
inadmissible appeal uniform application of law forest fee obligation pharmacy legal status commercial activity definition

Disposizioni normative citate

Generato dall'IA

Giurisprudenza citata

Generato dall'IA
Rješenje Županijskog suda u Zagrebu Gž-5890/13 od 22. listopada 2013.
Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske U-I-2643/2007 od 22. prosinca 2009.
Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske U-I-42/1998 od 28. rujna 2004.

Ti chiedi come si applica questa sentenza alla tua fattispecie?

Analizza questa decisione insieme alla legislazione federale e cantonale, ai commentari e alla giurisprudenza successiva in Legislator AI.

Apri in Legislator →

Testo completo

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revt 124/15-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća, mr. sc. Lucije Čimić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i Bruna Frankovića člana vijeća i suca izvjestitelja, u pravnoj stvari tužitelja H. š. d.o.o. Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku Z. T., odvjetniku u Z., protiv tuženika Lj. S. B., S. B., OIB: ..., zastupanog po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda I. Đ. V. & K. B., odvjetnika u S. B., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 772/11-3 od 4. prosinca 2014., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj P-386/10-11 od 11. listopada 2010., u sjednici održanoj 8. rujna 2015.,

r i j e š i o j e:

Revizija tuženika odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom presuđeno je:

„I. Održava se djelomično na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi broj Ovrv- 219/10 javnog bilježnika R. K. K. iz Z., od ...g., tako da isti glasi:

Nalaže se tuženiku Lj. S. B., . da temeljem vjerodostojne isprave, ovjerovljene kartice obveznika od ...g. u roku od 8 dana plati tužitelju H. š. d.o.o. Z., iznos od 120.372,63 kn na ime glavnice neplaćene naknade za korištenje općekorisnih funkcija šuma sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom i to na iznos od 39.140,53 kn od dana 1.5.2007.g. pa do isplate po stopi od 15% godišnje za razdoblje do 31.12.2007.g., a za razdoblje od 1.1.2008.g. pa do isplate po stopi od 14% godišnje, a u slučaju promjene stope zateznih kamata prema eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena te na iznos od 38.998,92 kn od dana 1.5.2008.g. pa do isplate, na iznos od 42.233,18 kn od dana 1.5.2009. pa do isplate, po stopi od 14% godišnje, a u slučaju promjene stope zateznih kamata prema eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena.

II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi broj Ovrv-219/10 javnog bilježnika R. K. K. iz Z., od ...g., te se tužitelj odbija s tužbenim zahtjevom u dijelu koji glasi:

Nalaže se tuženiku Lk. S. B., da temeljem vjerodostojne isprave, ovjerovljene kartice obveznika od ...g. u roku od 8 dana plati tužitelju H. š. d.o.o. Z., iznos od 74.406,74 kn na ime glavnice neplaćene naknade za korištenje općekorisnih funkcija šuma sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom i to na iznos od 37.214,29 kn od dana 1.5.2007.g. pa do isplate, na iznos od 37.192,45 kn, od dana 1.5.2006.g. pa do isplate po stopi od 15% godišnje za razdoblje do 31.12.2007.g., a za razdoblje od 1.1.2008.g. pa do isplate po stopi od 14% godišnje, a u slučaju promjene stope zateznih kamata prema eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena.

III. Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju trošak ovog postupka u iznosu od 5.588,35 kn u roku od 8 dana. S viškom zahtjeva za naknadu troška u iznosu od 4.845,38 kn sud tužitelja odbija.“

Drugostupanjskom presudom kao neosnovane odbijene su žalbe tužitelja i tuženika te je potvrđena prvostupanjska presuda.

Protiv ove presude reviziju je na temelju odredbe čl. 382. st. 2. toč. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 28/13 – u daljnjem tekstu: ZPP) podnio tuženik. Predlaže preinačenje nižestupanjskih presuda odbijanjem tužbenog zahtjeva tužitelja i zahtjeva naknadu parničnog troška.

Tužitelj je odgovorio na reviziju i predlaže njezino odbijanje.

Revizija je nedopuštena.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima stranke ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP, mogu ju podnijeti protiv drugostupanjske presude po čl. 382. st. 2. ZPP ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, primjerice:

1) ako o tom pitanju revizijski sud još nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova,

2) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno sa tim shvaćanjem,

3) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskog suda temelji na tom shvaćanju, ali bi – osobito uvažavajući razloge iznijete tijekom prethodnoga prvostupanjskog i žalbenoga postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske, Europskoga suda za ljudska prava ili Europskoga suda – trebalo preispitati sudsku praksu.

Prema st. 3. tog članka u takvoj reviziji stranaka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Navedeni uvjeti iz čl. 382. st. 3. ZPP moraju biti ispunjeni kumulativno. Slijedom toga, ako u sadržaju revizije izostane bilo koji od navedenih elemenata tada nisu ostvarene postupovnopravne pretpostavke za razmatranje izvanredne revizije u smislu odredbe članka 382. stavak 2. i 3. ZPP.

Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 194.779,37 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na ime naknade za korištenje općekorisnih funkcija šuma.

Tužitelj svoj tužbeni zahtjev temelji na odredbi čl. 62. st. 1. Zakona o šumama ("Narodne novine" broj 140/05,82/06,129/08,80/10,124/10) kojom je propisano da pravne i fizičke osobe koje u Republici Hrvatskoj obavljaju gospodarsku djelatnost plaćaju naknadu za korištenje općekorisnih funkcija šuma, smatrajući da je tuženik obveznik plaćanja ove naknade jer je pravna osoba koja u Republici Hrvatskoj obavljaju gospodarsku djelatnost. Nižestupanjski sudovi su na temelju utvrđenja da je tuženik osnovan kao pravna osoba radi samostalnog i trajnog obavljanja ljekarničke djelatnosti, da je kao takav upisan u trgovački registar, da u obavljanju svoje djelatnosti nudi svoju robu ili usluge trećima i ostvaruje dobit, zaključili da je tuženik na temelju odredbe čl. 62. st. 1. Zakona o šumama dužan platiti tužitelju naknadu za korištenje općekorisnih funkcija šuma, pa su kao djelomično osnovan održali na snazi rješenje o ovrsi Javnog bilježnika R. K. K. iz Z. broj ... od ... i obvezali tuženika isplatiti tužitelju iznos od 120.372,63 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

Obzirom na navedeno revident u reviziji kao pravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni naznačuje slijedeće:

„Da li je ljekarna (revident) koja obavlja zdravstvenu djelatnost, i koja je organizirana kao ustanova, obveznik plaćanja naknade za korištenje općekorisnih funkcija šuma, odnosno da li se ista može smatrati subjektom koji obavlja gospodarsku djelatnost na tržištu?“

Izlažući razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, revident ističe da je "postavljeno materijalno-pravno pitanje važno za donošenje odluke o ovoj pravnoj stvari, a o postavljenom materijalno-pravnom pitanju postoji različita praksa drugostupanjskih sudova (u pogledu suštine), te bi pravilnim tumačenjem odredbi kako Zakona o ljekarništvu, tako i Zakona o zdravstvenoj zaštiti pa u konačnici i Zakona o šumama, u ovoj pravnoj stvari trebalo donijeti dijametralno suprotnu odluku." Pri tom ukazuje na pravna shvaćanja izražena u rješenju Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-5890/13 od 22. listopada 2013. te rješenjima Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-2643/2007 od 22. prosinca 2009. i U- I-42/1998 od 28. rujna 2004.

Suprotno navodima revidenta, postavljeno materijalnopravno pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni jer su pravna shvaćanja izražena u navedenim odlukama na koje se poziva revident donesena u drugačijoj činjeničnoj i pravnoj situaciji i u tim postupcima nije zauzeto pravno shvaćanje koje bi bilo u suprotnosti sa pravnim shvaćanjem izraženim u pobijanoj odluci. Naime, u postupcima u kojima su donesene navedene odluke nije odlučeno o obvezi pravnih i fizičkih osoba koje u Republici Hrvatskoj obavljaju gospodarsku djelatnost plaćanja naknade za korištenje općekorisnih funkcija šuma na temelju odredbe čl. 62. st. 1.Zakona o šumama, pa u konkretnom slučaju nije ispunjena pretpostavka iz čl. 382. st. 2. toč. 1. ZPP za dopuštenost revizije.

Zbog izloženog na temelju članka 392.b) st. 3. ZPP riješeno je kao u izreci.

Zagreb, 8. rujan 2015.

Predsjednik vijeća:

Ivan Mikšić, v.r.