Legislator Giurisprudenza & Legislazione
Rev-1676/1997-2 Generato dall'IA

Croatian Supreme Court partially allows employer's appeal, overturning dismissal due to workforce reduction program compliance.

Numero d'incarto Rev-1676/1997-2
Autorità giudiziaria
Giurisdizione Croazia (HR)
Data della decisione
Esito del giudizio Parzialmente accolto (Partially Allowed)

Sintesi Legislator

Generato dall'IA

The Supreme Court of Croatia partially accepted the employer's appeal against a lower court ruling that had reinstated a dismissed employee. The employee sued to annul the dean's decision terminating her employment due to permanent workforce reduction needs. The court found the employer's decision lawful because it followed a specific program for resolving excess staff approved before the termination. Consequently, the court overturned the lower court's reinstatement order while dismissing the employee's claim regarding the legality of the dismissal itself.

Regesto Legislator

Generato dall'IA

čl. 77. st. 1. Zakona o radnim odnosima; čl. 20. Zakona o radnim odnosima; When an employer terminates an employee due to permanent workforce reduction needs, the decision is lawful if based on a pre-approved program for resolving excess staff, even if the employer made procedural errors in the specific termination notice.

Parole chiave

Generato dall'IA
workforce reduction program termination of employment labor law compliance employer appeal reinstatement dismissal

Disposizioni normative citate

Generato dall'IA
čl. 77. st. 1. Zakona o radnim odnosima
čl. 20. Zakona o radnim odnosima
čl. 393. Zakona o parničnom postupku
čl. 395. st. 1. Zakona o parničnom postupku
čl. 166. st. 2. Zakona o parničnom postupku
i čl. 166. st. 2. Zakona o parničnom postupku - "Narodne novine", broj 53/91, 91/92).

Ti chiedi come si applica questa sentenza alla tua fattispecie?

Analizza questa decisione insieme alla legislazione federale e cantonale, ai commentari e alla giurisprudenza successiva in Legislator AI.

Apri in Legislator →

Testo completo

Rev 1676/1997-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1676/1997-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića kao predsjednika vijeća, te Miljenke Vraničar, Tome Gložinića, Jakoba Miletića i Vjere Delić kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice P. L. iz O., koju zastupa J. Č., odvjetnik iz O., protiv tuženika Poljoprivredni fakultet iz Osijeka, koga zastupa A. R., odvjetnik iz O., radi prestanka radnog odnosa, rješavajući reviziju tuženika protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Osijeku od 12. prosinca 1996. broj Gž-1384/96-2 kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Osijeku od 8. svibnja 1996. broj Pr-89/96-20, u sjednici održanoj 22. listopada 1997.,

p r e s u d i o j e:

Prihvaća se djelomično revizija tuženika i preinačuje presuda Županijskog suda u Osijeku od 12. prosinca 1996. broj Gž-1384/96-2 utoliko što se odbija zahtjev tužiteljice za poništenje rješenja tuženika broj 01-15/3-95 od 29. lipnja 1995. koje je potvrđeno rješenjem broj 02-763/2-95 od 2. kolovoza 1995. u dijelu kojim je utvrđeno da je s danom 30. lipnja 1995. trajno prestala potreba za radom tužiteljice, a preinačuje se i odluka o parničnom trošku i obvezuje tuženik da tužiteljici plati na ime cjelokupnog parničnog troška iznos od 1.000,00 kn (tisuću kuna) u roku od 15 dana.

U ostalom pobijanom dijelu revizija se odbija kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom Općinskog suda u Osijeku od 8. svibnja 1996. broj Pr-89/96-20 suđeno je:

"Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice L.P. iz O., kojim traži da sud poništi rješenje dekana tuženika fakultet O. broj 01-15/3-95 od 29. lipnja 1995. potvrđeno rješenjem dekana tuženika broj 02-763/2-95 od 2. kolovoza 1995. kojima je utvrđeno da je sa danom 30. lipnja 1995. trajno prestala potreba za radom tužiteljice te joj sa istim danom prestaju sva prava iz radnog odnosa, te da se obveže tuženica da tužiteljicu vrati na rad i nadoknadi joj trošak postupka.

Svaka stranka snosi svoj trošak postupka."

Presudom Županijskog suda u Osijeku od 12. proisnca 1996. broj Gž-1384/96-2 suđeno je:

"Žalba se uvažava, preinačuje se presuda suda prvog stupnja tako da se tužbeni zahtjev prihvaća i poništava rješenje tuženika broj 01-15/3-95 od 29. lipnja 1995. potvrđeno rješenjem broj 02-763/2-95 od 2. kolovoza 1995., kojim je utvrđeno da je s danom 30. lipnja 1995. trajno prestala potreba za radom tužiteljice i da joj tim danom prestaju sva prava iz radnog odnosa.

Tuženik je dužan tužiteljici nadoknaditi parnični trošak od 1.540,00 kn u roku od 15 dana pod prijetnjom izvršenja."

Protiv drugostupanjske presude tuženik je izjavio reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava i predložio da se revizija prihvati i preinači pobijana presuda na način da se odbije žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrdi u cijelosti prvostupanjska presuda.

U odgovoru na reviziju tuženika tužiteljica je porekla navode revizije i predložila da se revizija odbije kao neosnovana, a Državni odvjetnik Republike Hrvatske se nije izjasnio. Revizija je djelomično osnovana.

Nije osnovan revizijski prigovor pogrešne primjene materijalnog prava u odnosu na odluku drugostupanjskog suda kojom su poništena osporena rješenja što se tiče prestanka radnog odnosa tužiteljici, jer je po ocjeni ovog revizijskog suda drugostupanjski sud pravilno primjenio odredbu čl. 77. Zakona o radnim odnosima ("Narodne novine", broj 25/92 - dalje ZRO), kada je preinačio prvostupanjsku presudu i poništio osporena rješenja tuženika u navedenom pravcu.

Naime, pogrešno tuženik smatra da propust kojeg je učinio tuženik nije takvog značenja da bi se odluke o prestanku radnog odnosa mogle poništiti.

Ovo zbog toga što je zakonskom odredbom čl. 77. st. 1. Zakona o radnim odnosima propisano da radniku kojem nije moguće osigurati posao u organizaciji radni odnos ne može prestati prije isteka roka utvrđenog kolektivnim ugovorom, općim aktom i ugovorom o zapošljavanju, ali ne prije isteka roka od četiri mjeseca od dana usvajanja toga programa (čl. 25. istog Zakona).

Međutim, pogrešno je drugostupanjski sud ocijenio nezakonitom odluku tuženika o utvrđivanju trajne potrebe za radom tužiteljice, jer je odluka tuženika u tome pravcu zakonita. Tuženik je 26. lipnja 1995., dakle, prije donošenja sporne odluke donio Program rješavanja viška radnika za čijim je radom prestala potreba a iz tog Programa vidljivo je da je tuženik imao teškoće u poslovanju, da je neke radnike preraspodijelio a u skladu s financiranjem Ministarstva znanosti i tehnologije i da je tužiteljica iskazana kao tehnološki višak zbog nemogućnosti preraspodjele, pa proizlazi da je tuženik postupio u skladu s odredbom čl. 20. Zakona o radnim odnosima i odluka tuženika u tom je pravcu zakonita.

Iz navedenih razloga odlučeno je kao u izreci (čl. 393., čl. 395. st. 1. i čl. 166. st. 2. Zakona o parničnom postupku - "Narodne novine", broj 53/91, 91/92).

U Zagrebu, 22. listopada 1997.

Predsjednik vijeća:

Ivan Mikšić, v.r.