Croatian Supreme Court dismisses appeal as inadmissible due to failure to meet Article 382 of Civil Procedure Act requirements.
Sintesi Legislator
Generato dall'IAThe Supreme Court of Croatia dismissed the plaintiff's appeal against the County Court's decision regarding property ownership. The plaintiff argued that the lower court incorrectly applied legal principles regarding historical land ownership and witness testimony, but failed to provide specific reasons for why the appeal was necessary for uniform legal application. The court ruled that the appeal did not satisfy the cumulative conditions of Article 382 of the Civil Procedure Act, specifically lacking the required justification for uniformity and equality of law.
Regesto Legislator
Generato dall'IAčl. 382. st. 2. i 3. ZPP; An extraordinary appeal is inadmissible if the appellant fails to demonstrate that the appeal questions are necessary to ensure the uniform application of law and the equal treatment of all parties.
Parole chiave
Generato dall'IADisposizioni normative citate
Generato dall'IATesto completo
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 713/15-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Aleksandra Peruzovića člana vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, u pravnoj stvari tužitelja M. K. pok. B. iz Z., kojeg zastupaju punomoćnici I. Š. i B. V., odvjetnici u Z., protiv tuženika P. d.o.o. iz B., koga zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu K., V. & p. iz Z., radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-780/14-2 od 17. prosinca 2014. kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-949/13 od 31. siječnja 2014., u sjednici održanoj 7. srpnja 2015.,
r i j e š i o j e :
Revizija tužitelja odbacuje se kao nedopuštena.
Obrazloženje
Presudom Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-949/13 od 31. siječnja 2014. u st. I. izreke utvrđeno je da je tužitelj na temelju Ugovora o prodaji nekretnine od 9. listopada 2006., a koji je ugovor ovjeren od strane javnog bilježnika P. M. iz Z. pod poslovnim brojem Ov-10881-6, 13. listopada 2006. stekao valjani pravni osnov za stjecanje prava vlasništva i to dijela čest.zem. 479/13 k.o. B. i dijela čest.zem. 479/14 k.o. B., koji dijelovi su skice lica mjesta, koje skice je sačinio N. K., dip. ing. geod. dana 16. ožujka 2010. i koja skica je sastavni dio ove presude, označene likom i slovima A-B-C-D-E-F-D-A, što je tuženik dužan priznati, dok je u st. II. izreke naloženo tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu 56.620,68 kn, a u preostalom dijelu preko dosuđenog iznosa zahtjev tužitelja za naknadu parničnih troškova odbijen je kao neosnovan.
Presudom Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-780/14-2 od 17. prosinca 2014. u st. I. izreke preinačena je prvostupanjska presuda na način da je odbijen tužbeni zahtjev, dok je u st. II. izreke naloženo tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu 45.712,50 kn. Protiv drugostupanjske presude tužitelj podnosi reviziju iz čl. 382. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 28/13 – dalje: ZPP). Predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske preinači drugostupanjsku presudu na način da usvoji tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, te da tužitelju naknadi parnični trošak, kao i trošak revizije, podredno pobijane presude ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Potražuje trošak revizije.
Odgovor na reviziju nije podnesen.
Revizija nije dopuštena.
Predmet spora je zahtjev tužitelja da se utvrdi da je stekao valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva dijela čest.zem. 479/13 i dijela čest.zem. 479/14, obje k.o. B., koji su dijelovi su u skici lica mjesta sačinjeni od strane vještaka mjernika N. K., dipl. ing. geod. 16. ožujka 2010. označene likom i slovima A-B-C-D-E-F-D-A-.
Prema odredbi čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kn, dok prema toč. 3. st. 1. čl. 382. ZPP stranke mogu podnijeti reviziju i protiv drugostupanjske presude ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama čl. 373.a i čl. 373.b ovog zakona.
Na temelju odredbe čl. 40. st. 3. ZPP sud je rješenjem od 22. veljače 2011. utvrdio vrijednost predmeta spora u iznosu 200.000,00 kn (list 55 spisa) pa dakle vrijednost predmeta spora ne prelazi iznos 200.000,00 kn pa u ovom slučaju nije dopuštena (redovna revizija) s obzirom na vrijednost predmeta spora (čl. 382. st. 1. ZPP).
Prema odredbi čl. 373.a st. 1. ZPP drugostupanjski će sud presudom odbiti žalbu i potvrditi prvostupanjsku presudu odnosno presudom će preinačiti prvostupanjsku presudu ako prema stanju spisa nađe:
1) da bitne činjenice među strankama nisu sporne, ili
2) da ih je moguće utvrditi i na temelju isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu, neovisno o tome je li prvostupanjski sud prigodom donošenja svoje odluke uzeo u obzir i te isprave, odnosno izvedene dokaze, a prema odredbi iz st. 2. tog zakonskog članka – prigodom donošenja odluke iz st. 1. tog članka, drugostupanjski sud je ovlašten uzeti u obzir i činjenice o postojanju kojih je prvostupanjski sud izveo nepravilan zaključak na temelju drugih činjenica koje po njegovoj ocjeni pravilnom utvrdio.
U predmetnom slučaju drugostupanjski sud je na temelju odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP preinačio prvostupanjsku presudu jer je našao da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo.
U takvoj situaciji kada je drugostupanjska presuda doista donesena samo na temelju odredbe čl. 373. ZPP, a ne i na temelju odredbe čl. 373.a ZPP, dopuštenost podnesene revizije protiv pobijane presude treba ocjenjivati samo sa aspekta odredbe čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP, a ne i toč. 3. tog članka, jer za to nema zakonske pretpostavke.
Kako drugostupanjski sud odlučujući o žalbi nije koristio ovlaštenje iz čl. 373.a ZPP to nije dopuštena niti (redovna) revizija s obzirom na način odlučivanja drugostupanjskog suda (čl. 382. st. 1. toč. 3. ZPP).
U slučajevima u kojima ne mogu podnijeti reviziju iz čl. 382. st. 1. ZPP, stranke mogu podnijeti izvanrednu reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (čl. 382. st. 2. ZPP).
Prema st. 3. tog članaka u izvanrednoj reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
U povodu revizije iz čl. 382. st. 2. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojeg je podnesena i koje je u njoj određeno naznačeno kao takvo uz pozivanje na propise i druge izvore prava koji se na to pitanje odnose (čl. 392.a st. 2. ZPP).
U tom smislu revident postavlja slijedeća pitanja:
- da li kod tužbe na utvrđenje prava vlasništva tužitelj mora dokazati svoje pravo vlasništva u odnosu na sve upise po povijesnom upisu ili pak u odnosu na zadnjeg upisanog odnosno upisanog zk vlasnika u trenutku podnošenja tužbe,
- da li svjedoci u postupku mogu iskazivati u posredno saznatim činjenicama ili se njihov iskaz može uzeti u obzir samo u dijelu u kojem mogu imati neposredna saznanja,
- da li je normalno, uobičajeno, pa i zakonito tražiti, u situaciji kad su predmetne nekretnine upisane na ime pravne osobe koja, kao takva, to pravo nije stekla upisom na temelju pravnog posla sa, u ovom slučaju Općinom B. već sa fizičkim osobama, tražiti da druga osoba odnosno ovdašnji tužitelj mora dokazati stjecanje prava vlasništva odnosno poslije 40 godina do 6. travnja 41. kao da se radi o izvornom društvenom vlasništvu,
- da li se za nekretnine za koje dokumentacija slijedi da se od trenutka nalazi u posjedu fizičkih osoba može tražiti da se radi o nekretninama u društvenom vlasništvu odnosno da li takve nekretnine predstavljaju društveno vlasništvo ili pak izvorno vlasništvo fizičkih osoba?
Revident navodi da je riječ o pitanju o kojem je Vrhovni sud već zauzeo pravno shvaćanje pa je drugostupanjska presuda utemeljena na shvaćanju koje je suprotno zauzetom pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske u identičnim pravnim situacijama.
U sadržaju revizije nema određeno naznačenih podataka iz kojih bi se sa sigurnošću moglo zaključiti da bi u istoj ili sličnoj pravnoj stvari postojale različite (konkretne) odluke drugostupanjskih sudova, a niti da bi pobijana drugostupanjska odluka, u odnosu na postavljena pitanja, bila nepodudarna s nekom revizijskom odlukom.
Međutim, da bi podnositelj revizije ispunio pretpostavke dopuštenosti revizije iz čl. 382. st. 2. i 3. ZPP, dakle, da je uz postavljena pitanja određeno izložio i razloge zbog kojih smatra da su postavljena pitanja važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, u revizije nije dovoljno navesti da je riječ i pitanjima koja su važna radi pravne sigurnosti građana Republike Hrvatske koje se nalaze u identičnoj pravnoj stvari i da je u suprotnosti sa zauzetim pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske.
Naprotiv, ako se u izvanrednoj reviziji izloženi razlozi u kojem revident iznosi samo svoje prosudbe o potrebi za odgovore na neodređena pravna pitanja, a zapravo tako samo izražava neslaganje s pobijanom drugostupanjskom odlukom, kao što je u ovom slučaju, tada valja zaključiti da to nisu razlozi iz čl. 382. st. 2. i 3. ZPP koji bi u cilju ujednačavanja sudske prakse opravdavali intervenciju revizijskog suda.
Prema tome, podnesena revizija ne sadrži razloge iz čl. 382. st. 3. ZPP koji moraju biti određeno izloženi, stoga ne ispunjava zakonom propisane pretpostavke za dopustivost izvanredne revizije, koja prema odredbi čl. 382. st. 2. i 3. ZPP moraju biti kumulativno ispunjene.
Iz tog je razloga revizija nedopuštena slijedom čega je, primjenom odredbe čl. 392.b st. 2. ZPP valjalo riješiti kao u izreci.
Zagreb, 7. srpnja 2015.
Predsjednica vijeća:
Katarina Buljan, v.r.