Supreme Court dismisses appeal for deceased defendant and acquits others due to statute of limitations.
Sintesi Legislator
Generato dall'IAThe Supreme Court dismissed the appeal of deceased defendant Ž. N., ordering the criminal proceedings against him to be discontinued under Article 166 of the Criminal Procedure Act. Conversely, the court acquitted defendants I. A., J. A., and I. K. because the statute of limitations had expired ten years after the alleged act. The court ruled that while the deceased could not be prosecuted, the remaining defendants were immune from criminal liability due to the passage of time, though civil claims remain viable.
Regesto Legislator
Generato dall'IAČlanci 166., 132. st. 3. i 123. st. 1. ZKP/97; Članci 19. st. 1. alineja 4. i 20. st. 6. KZ/97; Članci 390. st. 1. i 353. točka 6. ZKP/97: When a defendant dies during proceedings, the criminal case must be discontinued, and if the statute of limitations has expired for other defendants, their charges must be dismissed while civil remedies remain available.
Parole chiave
Generato dall'IADisposizioni normative citate
Generato dall'IATesto completo
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: I Kž 938/10-7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
PRESUDA
I
RJEŠENJE
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić, kao predsjednice vijeća, te Dražena Tripala i Žarka Dundovića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Marijane Kutnjak Ćaleta, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog Ž. N. i drugih, zbog kaznenih djela iz članka 337. stavka 3. i 4. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97., 27/98. – ispravak, 50/00., 129/00. i 51/01.; nastavno: KZ/97), povodom žalbi optuženika Ž. N., I. A., J. A. i I. K. podnesenih protiv presude Županijskog suda u Sisku od 12. ožujka 2010. broj K-1/09, u sjednici održanoj 27. studenog 2013.,
p r e s u d i o j e i r i j e š i o j e :
I. Na temelju članka 166. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 110/97., 27/98., 58/99., 112/99., 58/02., 143/02. i 115/06.; nastavno: ZKP/97) obustavlja se kazneni postupak protiv optuženog Ž. N..
Na temelju članka 132. stavka 3. ZKP/97 oštećeno „L. T.“ upućuje se da imovinskopravni zahtjev može ostvarivati u parnici.
Na temelju članka 123. stavka 1. ZKP/97 troškovi kaznenog postupka iz članka 119. stavka 2. točke 1. do 5. tog Zakona te nužni izdaci optuženog Ž. N. i nužni izdaci i nagrada njegovog branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.
Uslijed gornje odluke žalba optuženog Ž. N. je bespredmetna.
II. Povodom žalbi optuženika I. A., J. A. i I. K., preinačuje se prvostupanjska presuda te se izriče:
Na temelju članka 353. točke 6. ZKP/97, protiv optuženog I. A. (s osobnim podacima kao u prvostupanjskoj presudi),
I Kž 938/10-7
optužene J. A. (s osobnim podacima kao u prvostupanjskoj presudi) i optuženog I. K. (s osobnim podacima kao u prvostupanjskoj presudi)
ODBIJA SE OPTUŽBA
da bi:
dana 14. svibnja 2002. u T., na 14. sjednici Upravnog vijeća „L. T.“, nakon što je optuženi Ž. N. kao ravnatelj „L. T.“ predložio optuženom I. A., predsjedniku, te optuženoj J. A. i optuženom I. K., članovima Upravnog vijeća, da u cilju stjecanja materijalne dobiti za sebe i ostale članove Uprave i Upravnog vijeća, rukovoditelja službi i poslovnog tajnika „L. T.“ donesu Odluku o isplati godišnjih nagrada za 2001. godinu u ukupnom iznosu od 119.845,90 kuna, takvu Odluku ovi članovi Upravnog vijeća i donijeli, da bi temeljem te Odluke, do kraja mjeseca svibnja optuženi Ž. N. dobio 18.750,99 kuna, V. S. 12.472,09 kuna, S. A. S. 12.954,00 kune, Đ. K. 6.781,66 kuna, N. K. 9.159,14 kuna, N. A. 7.536,08 kuna, M. J. 9.817,83 kune, I. A. 9.420,10 kuna, N. A. 7.536,08 kuna, iako su znali da ovakve isplate nisu mogle biti izvršene, jer su u suprotnosti s člankom 78. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, prema kojem poslodavac može isplatiti jednokratnu godišnju nagradu zaposleniku u visini najniže osnovne plaće ukoliko zdravstvena ustanova ne posluje s gubitkom, a „L. T.“ je prema godišnjem financijskom izvješću za 2001. godinu poslovalo s gubitkom, na koji način je, na teret „L. T.“, navedenim osobama pribavljena protupravna imovinska korist u iznosu od 119.845,90 kuna,
- dakle, da bi kao odgovorne osobe, s ciljem da sebi i drugome pribave protupravnu imovinsku korist, iskoristili svoj položaj i ovlasti, a kaznenim djelom je pribavljena imovinska korist,
- pa da bi time počinili kazneno djelo protiv službene dužnosti – zlouporabu položaja i ovlasti iz članka 337. stavka 3. KZ/97.
Na temelju članka 132. stavka 3. ZKP/97 oštećeno „L. T.“ upućuje se da imovinskopravni zahtjev može ostvarivati u parnici.
Na temelju članka 123. stavka 1. ZKP/97 troškovi kaznenog postupka iz članka 119. stavka 2. točke 1. do 5. tog Zakona te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrada njihovih branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.
Uslijed gornje odluke žalbe optuženika I. A., J. A. i I. K. su bespredmetne.
Obrazloženje
Pobijanom presudom optuženi Ž. N. proglašen je krivim da je počinio kazneno djelo zlouporabe položaja i ovlasti iz članka 337. stavka 4. KZ/97 opisano pod točkom 1. izreke, za koje mu je, na temelju tog članka, utvrđena kazna zatvora u trajanju jedne godine, a taj optuženik i optuženici I. A., J. A. i I. K. proglašeni su krivima da su počinili kazneno djelo iz članka 337. stavka 3. KZ/97 opisano pod točkom 2. izreke, za koje je optuženom Ž. N., na
I Kž 938/10-7
temelju tog članka, uz primjenu članka 57. stavka 2. točke b) KZ/97, utvrđena kazna zatvora u trajanju šest mjeseci, pa je optuženi Ž. N., uz primjenu članka 60. stavka 2. točke c) KZ/97, osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju jedne godine i tri mjeseca, dok su optuženicima I. A., J. A. i I. K., na temelju članka 337. stavka 3. KZ/97, uz primjenu članka 57. stavka 2. točke b) KZ/97, utvrđene kazne zatvora u trajanju po šest mjeseci svakom, pa su prema njima, na temelju članka 67. KZ/97, primijenjene uvjetne osude kojima je određeno da se kazne zatvora koje su im izrečene neće izvršiti ako oni za vrijeme tri godine ne počine novo kazneno djelo.
Na temelju članka 122. stavka 1. ZKP/97 optuženicima Ž. N., I. A., J. A. i I. K. naloženo je platiti troškove kaznenog postupka u iznosu 23.856,14 kuna, oštećenom „L. T.“ trošak nagrade opunomoćeniku u iznosu 4.920,00 kuna te svakom paušalnu svotu troška kaznenog postupka u iznosu po 1.000,00 kuna.
Na temelju članka 132. stavka 2. ZKP/97 optuženom Ž. N. naloženo je platiti oštećenom „L. T.“ naknadu štete uzrokovane kaznenim djelom pod točkom 1. izreke u iznosu 121.105,31 kunu, a optuženicima Ž. N., I. A., J. A. i I. K. naloženo je platiti oštećenom „L. T.“ naknadu štete uzrokovane kaznenim djelom pod točkom 2. izreke u iznosu 119.845,90 kuna.
Protiv ove presude žalbe su podnijeli optuženici Ž. N., I. A., J. A. i I. K..
Optuženi Ž. N. žali se po branitelju, odvjetniku R. Č., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, a predlaže Vrhovnom sudu Republike Hrvatske da pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Optuženi I. A. žali se po branitelju, odvjetniku M. N., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a predlaže Vrhovnom sudu Republike Hrvatske da pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Optužena J. A. žali se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a predlaže Vrhovnom sudu Republike Hrvatske da pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Optuženi I. K. žali se po branitelju, odvjetniku S. B. „iz svih žalbenih osnova propisanih zakonskom odredbom iz članka 366. ZKP-a, a osobito zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka kao i zbog pogrešno odnosno nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Predlaže Vrhovnom sudu Republike Hrvatske da „u cijelosti ukine pobijanu odluku u odnosu na žalitelja, odnosno istu preinači na način da ga oslobodi kaznene odgovornosti“. Optuženi I. K. podnio je po istom branitelju i dopunu žalbe.
Odgovor na žalbe nije podnesen.
Spis je, u skladu s odredbom članka 373. stavka 1. ZKP/97, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na dužno razgledanje.
I Kž 938/10-7
Sjednica vijeća je, u skladu s odredbom članka 374. stavka 4. ZKP/97, održana u odsutnosti glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske koji je o sjednici obaviješten prema odredbi članka 373. stavka 2. istog Zakona, kao i u odsutnosti uredno obaviještenog branitelja optuženog Ž. N., odvjetnika Rajka Č..
Žalba optuženog Ž. N. je bespredmetna, a Vrhovni sud Republike Hrvatske je, ispitujući pobijanu presudu povodom žalbi optuženika I. A., J. A. i I. K., našao da je na štetu ovih optuženika povrijeđen kazneni zakon.
U odnosu na rješenje:
Naime, Vrhovnom sudu Republike Hrvatske dostavljen je smrtni list koji je izdao Ured državne uprave u sisačko-moslovačkoj županiji, Matični ured P., iz kojeg proizlazi da je u maticu umrlih matičnog područja Maksimir za godinu 2013. pod rednim brojem 2173 izvršen upis činjenice smrti Ž. N. (čiji osobni podaci su istovjetnima onima u prvostupanjskoj presudi), a koja je nastupila 15. studenog 2013. u Zagrebu.
Odredbom članka 166. ZKP/97 propisano je da će se, kad se u tijeku postupka utvrdi da je okrivljenik umro, rješenjem obustaviti kazneni postupak.
Budući da iz opisanog izvatka iz matice umrlih nedvojbeno proizlazi da je optuženi Ž. N. umro u tijeku postupka, valjalo je na temelju citirane odredbe članka 166. ZKP/97 obustaviti kazneni postupak protiv tog optuženika.
Shodno tome, a na temelju članka 132. stavka 3. ZKP/97, oštećeno „L. T.“ upućeno je da imovinskopravni zahtjev može ostvarivati u parnici, a da na temelju članka 123. stavka 1. ZKP/97 troškovi kaznenog postupka iz članka 119. stavka 2. točke 1. do 5. tog Zakona te nužni izdaci optuženog Ž. N. i nužni izdaci i nagrada njegovog branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.
Slijedom iznesenog, riješeno je kao pod točkom I. izreke.
U odnosu na presudu:
Za kazneno djelo iz članka 337. stavka 3. KZ/97 zbog kojega su optuženici I. A., J. A. i I. K. proglašeni krivima pod točkom 2. izreke prvostupanjske presude nastupila je apsolutna zastara kaznenog progona.
Naime, tim optuženicima stavljeno je na teret da su „dana 14. svibnja 2002. u T., na 14. sjednici Upravnog vijeća „L. T.“, (…) donijeli Odluku o isplati godišnjih nagrada za 2001. godinu (…) da bi temeljem te Odluke, do kraja mjeseca svibnja“ iste godine bile izvršene i pojedinačne isplate optuženicima i drugim osobama navedene u izreci.
Za kazneno djelo iz članka 337. stavka 3. KZ/97 bila je u inkriminirano vrijeme propisana kazna zatvora od šest mjeseci do pet godina.
Prema odredbi članka 19. stavka 1. alineje 4. KZ/97 „kazneni progon radi primjene kaznenog zakonodavstva Republike Hrvatske (…) ne može se poduzeti kad protekne
I Kž 938/10-7
određeno vrijeme od počinjenja kaznenog djela, i to (…) pet godina za kazneno djelo s propisanom kaznom težom od tri godine zatvora“, a odredbom članka 20. stavka 6. KZ/97 propisano je da zastara kaznenog progona nastupa u svakom slučaju kad protekne dvaput onoliko vremena koliko je prema zakonu određena zastara kaznenog progona.
Iz iznesenog slijedi da je zastara kaznenog progona za kazneno djelo iz članka 337. stavka 3. KZ/97 nastupila protekom deset godina od posljednje radnje njegovog počinjenja, dakle, istekom svibnja 2012., odnosno prije donošenja ove drugostupanjske presude.
Stoga je na temelju članka 390. stavka 1. ZKP/97 valjalo povodom žalbi optuženika I. A., J. A. i I. K. preinačiti prvostupanjsku presudu i na temelju članka 353. točke 6. ZKP/97 odbiti protiv njih optužbu da bi počinili kazneno djelo iz članka 337. stavka 3. KZ/97 koje im je stavljeno na teret.
S obzirom na to, valjalo je, sukladno odredbi članka 132. stavka 3. ZKP/97, oštećeno „L. T.“ uputiti da imovinskopravni zahtjev može ostvarivati u parnici, a na temelju članka 123. stavka 1. ZKP/97 odlučeno je da troškovi kaznenog postupka iz članka 119. stavka 2. točke 1. do 5. tog Zakona te nužni izdaci ovih optuženika i nužni izdaci i nagrada njihovih branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.
Uslijed takve odluke žalbe optuženika I. A., J. A. i I. K. su bespredmetne.
Zbog iznesenog je presuđeno kao pod točkom II. izreke.
U Zagrebu 27. studenog 2013.
Zapisničar:
Predsjednica vijeća:
Marijana Kutnjak Ćaleta, v.r.
Vesna Vrbetić, v. r.