Legislator Giurisprudenza & Legislazione
I Kž-582/1999-5 Generato dall'IA

Croatian Supreme Court dismisses appeals in drug trafficking case, upholding lower court's four-year sentence.

Numero d'incarto I Kž-582/1999-5
Autorità giudiziaria
Giurisdizione Croazia (HR)
Data della decisione
Esito del giudizio Respinto (Dismissed)

Sintesi Legislator

Generato dall'IA

The Supreme Court of Croatia dismissed the appeals filed by the prosecutor and the defendant against a first-instance conviction for drug trafficking. The defendant argued that the court failed to establish key facts regarding the source and quantity of drugs, while the prosecutor claimed the sentence was too light given prior convictions. The court rejected these arguments, finding the evidence of seized drugs sufficient to infer intent for resale and determining that the original sentence appropriately balanced aggravating and mitigating circumstances.

Regesto Legislator

Generato dall'IA

Articles 173, 63, 122, 367, 387 of the Criminal Procedure Act; The second instance court must uphold the first instance's factual findings if the evidence supports the conclusion of intent for resale, and the sentence is valid if it proportionately reflects all relevant circumstances including prior conduct and lack of addiction.

Parole chiave

Generato dall'IA
drug trafficking conviction second instance appeal factual findings review sentencing proportionality criminal procedure appeal drug possession evidence prior criminal record

Disposizioni normative citate

Generato dall'IA
Article 173, paragraph 2 of the Criminal Code
Article 63, paragraph 1 of the Criminal Code
Article 173, paragraph 7 of the Criminal Procedure Act
Article 122, paragraph 1 in conjunction with Article 119, paragraph 2, points 1 and 6 of the Criminal Procedure Act
Article 367, paragraph 3 of the Criminal Procedure Act
Article 387 of the Criminal Procedure Act

Ti chiedi come si applica questa sentenza alla tua fattispecie?

Analizza questa decisione insieme alla legislazione federale e cantonale, ai commentari e alla giurisprudenza successiva in Legislator AI.

Apri in Legislator →

Testo completo

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž-582/1999-5

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Milana Gudelja, kao predsjednika vijeća, te Ante Potrebice, Vesne Vrbetić, Josipa Budinskog, Katice Jelić, Ane Garačić i Marijana Hranjskog, kao članova vijeća i višeg savjetnika Marka Raše, kao zapisničara, opt. V. S., zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ, odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika podnesenim protiv presude Županijskog suda u Splitu od 15. travnja 1999. godine broj K-26/99, u sjednici održanoj 26. listopada 1999. godine, u prisutnosti zamjenika državnog odvjetnika Republike Hrvatske Mladena Pantlika i branitelja optuženika E. T., odvjetnika iz S.,

p r e s u d i o j e :

Odbijaju se kao neosnovane žalbe državnog odvjetnika i opt. V.S. i potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

Županijski sud u Splitu, presudom od 15. travnja 1999. godine broj K-26/99 proglasio je krivim opt. V.S. zbog kaznenog djela protiv vrijednosti zaštićenih međunarodnim pravom, zlouporabe opojnih droga iz čl. 173. st. 2. KZ i na temelju istog zakonskog propisa osudio ga na kaznu zatvora u trajanju od četiri godine u koju mu je na temelju čl. 63. st. 1. KZ uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 4. veljače 1999. godine, pa nadalje.

Na temelju čl. 173. st. 7. ZKP od optuženika se oduzimaju predmeti privremeno oduzeti po potvrdama o privremenom oduzimanju predmeta.

Na temelju čl. 122. st. 1. u svezi čl. 119. st. 2. toč. 1. i 6. ZKP optuženik je obvezan na platež troškova kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 1.000,00 kn i troškova kaznenog postupka u iznosu od 1.200,00 kn.

Protiv te presude žali se državni odvjetnik zbog odluke o kaznenoj sankciji i predlaže da se pobijana presuda preinači i optuženiku izrekne kazna zatvora u duljem trajanju.

Optuženik se žali po branitelju E.T., odvjetniku iz S., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o kaznenoj sankciji i predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Predlaže da se o sjednici vijeća izvijesti branitelj optuženika.

Odgovori na žalbe nisu podneseni.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske, u pismenom podnesku od 6. rujna 1999. godine broj DOKŽ- 1188/99, predložio je da se žalba državnog odvjetnika prihvati, a žalba optuženika odbije kao neosnovana. Sjednica vijeća održana je u prisutnosti zamjenika državnog odvjetnika Republike Hrvatske i branitelja optuženika E.T., odvjetnika iz S., dok nazočnost optuženika koji je u pritvoru i ima branitelja nije osigurana budući predsjednik vijeća ni vijeće nisu našli da bi ona bila svrhovita.

Žalbe nisu osnovane.

Žaleći se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 3. ZKP optuženik navodi da je sud prvog stupnja trebao iz spisa izdvojiti službene zabilješke policijske uprave kako ne bi pod dojmom tih navoda cijenio ostale dokaze.

Navedena bitna povreda odredaba kaznenog postupka nije ostvarena budući se ne radi o dokazu koji bi se u smislu čl. 78. ZKP trebao izdvojiti, a čak i neovisno o tome ne bi se radilo o neprimjenjivanju odredbe Zakona o kaznenom postupku koja bi utjecala ili mogla utjecati na presudu pa da bi bio ostvaren ovaj žalbeni osnov.

Pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje optuženik nalazi u neutvrđivanju po sudu prvog stupnja odlučnih činjenica, identiteta osobe kojoj je optuženik iznajmio garažu, pri čemu mu je sud trebao pružiti zaštitu, te stanja vozila, kako bi se utvrdilo da ga optuženik nije mogao spremiti u garažu, jer nije bilo u voznom stanju. Također nalazi neutvrđenim da bi nađena droga bila za preprodaju budući nisu nađeni pripremljeni "pizevi", niti je netko to potvrdio, a u prilog tome ne govori ni posjedovanje mobitela i 700 DEM. Kako sud nije utvrdio niti od koga je drogu nabavio, kada i koje količine, smatra da je u sumnji trebalo prihvatiti obranu optuženika kod koje ustrajava i u žalbi.

Za razliku od optuženika, ovaj sud, kao sud drugog stupnja, ne nalazi da bi činjenično stanje bilo pogrešno ili nepotpuno utvrđeno.

Neutvrđivanje od koga je optuženik drogu kupio, kada i u kojoj količini, nije odlučna okolnost u ovom slučaju, kada se ima u vidu pronađena veća količina droge, dana 4. veljače 1999. godine, za koju se optuženika i tereti. Upravo ta količina raznovrsne droge, kokaina u količini od 7,09 grama, heroina od 71,73 grama i marihuane od 4.092,67 grama, uz sav pribor sa tragovima droge, a koji isključivo služi za vaganje i pakiranje droge, ukazuju da je ispravan zaključak suda prvog stupnja da je drogu nabavio radi daljnje preprodaje, neovisno o tome što nisu pronađeni formirani "pizevi", a uz nespornu činjenicu da optuženik nije ovisnik o drogi, kako to proizlazi iz nalaza i mišljenja neuropsihijatrijskog vještaka.

U pravu je i sud prvog stupnja kada uz sve utvrđene činjenice ne prihvaća obranu optuženika, jer je zaista neuvjerljivo da netko iznajmljuje garažu za staro vozilo, od osobe kojoj ne zna ime i onda je daje u podnajam osobi čiji identitet ne želi otkriti, a vozilo, karambolirano, drži pred garažom, iako je protivno žalbenom navodu postojao način da se ono spremi u garažu i zaštiti. Ukoliko mu garaža više nije bila neophodna, mogao ju je naprosto otkazati, pogotovo kada, kako sam navodi, postaje nezadovoljan njenim korisnikom.

Sve navedeno, u cijelosti obranu optuženika čini neuvjerljivom, kako to opravdano zaključuje sud prvog stupnja, tim prije kada se ima u vidu ranija osuđivanost optuženika, što znači da je već imao doticaja s drogom, iako nije ovisnik.

S obzirom na sve navedeno, činjenično stanje nije pogrešno niti nepotpuno utvrđeno. Zbog odluke o kazni žali se državni odvjetnik smatrajući da sud prvog stupnja nije u dovoljnoj mjeri cijenio otegotne okolnosti, zanemarujući i raniju osuđivanost, dok da je olakotne okolnosti precijenio. Optuženik pak u žalbi zbog odluke o kazni navodi da je izrečena kazna prestroga i da će se negativno odraziti na budući život optuženika, a neprimjerena je i u odnosu na raniju sudsku praksu glede istovrsnih kaznenih djela.

Za razliku od žalitelja, sud drugog stupnja smatra da je sud prvog stupnja utvrdio sve okolnosti koje utječu da kazna bude lakša ili teža, cijeneći optuženiku kao olakotno da je relativno mlad, a kao otegotno da nije ovisnik. Uz njegovu raniju neusklađenost ponašanja sa zakonom, na koju opravdano ukazuje državni odvjetnik u žalbi, te imajući u vidu stupanj krivnje, pogibeljnost djela, vijeće ovog suda nalazi da će izrečena kazna, po sudu prvog stupnja, ostvariti sve vidove svrhe kažnjavanja iz čl. 6. i 50. KZ, protivno žalbenim navodima državnog odvjetnika i optuženika, koji nisu doveli u sumnju zaključke suda prvog stupnja, a koje prihvaća i ovaj sud.

S obzirom na navedeno nisu osnovane žalbe optuženika i državnog odvjetnika zbog odluke o kazni.

Iz navedenih razloga, na temelju čl. 387. ZKP odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 26. listopada 1999. godine.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Marko Rašo, v.r.

Milan Gudelj, v.r.